Dirigent čije je djelovanje duboko utkano u glazbeni život u Hrvatskoj, ali i u svijetu

O maestru Lovri pl. Matačiću i Nagradi Lovro pl. Matačić

• 
  
  Zagrebačka filharmonija ovogodišnji tradicionalni koncert In memoriam Lovro von Matačić za pretplatnike Crvenog ciklusa izvest će u petak, 18. veljače 2022. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Ti su koncerti u veljači nadnevkom blizu rođendanu velikog maestra Lovre pl. Matačića (14. veljače 1899 – 5. siječnja 1985), jednog od najvećih hrvatskih dirigenata. Njegova suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom zabilježena je u dva navrata: između 1927. i 1944. godine te između 1965. i 1984. godine, kad se nakon teškog razdoblja uzrokovanog djelovanjem za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ponovno vratio u glazbeni život, počevši uspješnu svjetsku karijeru sredinom svoga šestoga životnog desetljeća.

  Prve nastupe u tadašnjoj Jugoslaviji ostvario je sa Slovenskom filharmonijom u Ljubljani te u Skopju s Makedonskom filharmonijom, a ponovnu suradnju sa Zagrebačkom filharmonijom počinje u srpnju 1965. godine s dva koncerta na Dubrovačkim ljetnim igrama u Dubrovniku. 17. i 18. srpnja ravnao je izvedbom oratorija Godišnja doba Josepha Haydna (1732-1809), a izvedba je ponovljena 19. ožujka 1966. godine u Zagrebu. Ovaj, kao i sljedeći koncert – održan 23. ožujka 1966., nisu uvršteni u kronologiju koncerata Zagrebačke filharmonije jer u arhivskoj građi nisu sačuvani, kao ni mnogi drugi, što je pokazalo istraživanje periodike provedeno nakon objavljivanja monografije Zagrebačka filharmonija 1996. godine. Tada su izvedene tri skladbe: Simfonija br. 7 u D-duru Luke Sorkočevića (1734-1789), Koncert za klavir i gudače u f-molu, BWV 1056 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) i Simfonija br. 3 u d-molu Antona Brucknera (1824-1896). Između spomenutih nastupa sa Zagrebačkom filharmonijom vrijedno je spomenuti suradnju s još jednim zagrebačkim ansamblom, a to je Opera Hrvatskog narodnoga kazališta s kojom je bio na uspješnome gostovanju u Japanu u rujnu i listopadu 1965. godine, a što nije dokumentirano programima u ostavštini i nije uvršteno u monografiju Matačić iz 1966., čija je urednica bila dr. Eva Sedak (1938-2017).
  
  Već ovi programi govore ponešto o Matačićevu repertoaru koji je obuhvaćao djela ranoga baroka poput jedne iz večernjih molitvi časoslova Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija (1567-1643) koju je sa Zagrebačkom filharmonijom izveo na Dubrovačkim ljetnim igrama 19. i 20. srpnja 1966. godine, a više puta je u uglednim europskim opernim kućama dirigirao operu posljednjom Monteverdijevom operom Krunidba Popeje. Matačić je imao na repertoaru i skladbe kasnoga baroka (Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel), klasike (Joseph Haydn, Wofgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven), ranoga romantizma (Franz Schubert, Robert Schumann, idr.) te kasnoga romantizma (Richard Wagner, Giuseppe Verdi, Anton Bruckner, Johannes Brahms, Petar Iljič Čajkovski, Richard Strauss, idr.).
  
  

  Manje naslova u njegovu repertoaru odnosi se na skladatelja 20. stoljeća (Béla Bartók, Igor Stravinski, Sergej Prokofjev, Dmitrij Šostakovič, i dr.). Tijekom duge karijere i odlaganja dirigentskog štapića tek nekoliko mjeseci prije smrti Lovro pl. Matačić posezao je i za skladbama hrvatskih skladatelja 19. stoljeća (Vatroslav Lisinski, Ivan pl. Zajc), tzv. prijelazne generacije (Blagoje Bersa, Franjo Dugan st., Josip Hatze) te brojnih skladatelja 20. stoljeća čija su (antologijska) djela utrla put hrvatskoj glazbi u svjetska glazbena središta (Krešimir Baranović, Jakov Gotovac, Josip Štolcer Slavenski, Boris Papandopulo, Milo Cipra, Natko Devčić, Milko Kelemen, i dr.). Nerijetko je ravnao praizvedbama, pa se tako s poduljeg popisa mogu izdvojiti Predigra žalobnoj igri Božidara Kunca (1903-1966) 3. veljače 1937. i Koralna predigra Igora Kuljerića (1938-2006) 8. veljače 1980.

  Na programu prvoga nastupa Lovre pl. Matačića na 5. matineji Zagrebačke filharmonije 16. siječnja 1927. u Hrvatskome narodnom kazalištu nalazile su se neke skladbe kojima će se kasnije često vraćati i čiji će odabir odražavati njegov glazbeni afinitet. To su Simfonija br. 2 u D-duru, op. 21 Ludwiga van Beethovena, simfonijska pjesma Smrt i preobraženje, op. 24 Richarda Straussa (1864-1949) i dva poznata odlomka iz muzičke drame Tristan i Izolda Richarda Wagnera (1813-1883): Predigra (početak) i Izoldina ljubavna smrt (završetak, bez vokalne solistice). Uz njih je uvrštena i simfonijska pjesma Les Préludes Franza Liszta (1811-1886), nadahnuta istoimenom refleksivnom pjesmom Alphonsea de Lamartinea (1790-1869) objavljenom 1820. godine u zbirci Médiations poétiques, s razmišljanjima o ovozemaljskome životu kao uvodom u vječni (transcendentalni) život nakon smrti. Prema poznatim podatcima o orkestralnim koncertima u Zagrebu Straussova simfonijska pjesma Smrt i preobraženje, op. 24 prvi put je, čini se, na tome koncertu predstavljena zagrebačkoj publici.
  
  

  Lovro pl. Matačić ravnao je Zagrebačkom filharmonijom na koncertu ciklusa Večeri na Griču održanom na otvorenoj pozornici 24. kolovoza 1936. Na popularnije koncipiranom programu bile su skladbe Serenada br. 13 u G-duru, KV 525 Mala noćna muzika Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756-1791), Suita br. 1 iz scenske glazbe za dramu Peer Gynt, op. 46 Edvarda Griega (1843-1907) za istoimenu dramu Henrika Ibsena (1828-1906), Perpetuum mobile, op. 257 Johanna Straussa ml. (1825-1899), Fantazija iz opere Poljička krv Oskara Nedbala (1874-1930) i Valcer iz opere Kavalir s ružom Richarda Straussa. Pregled nastupa Lovre pl. Matačića otkriva bogatstvo naslova skladbi iz različitih razdoblja, ali možda ih je ipak najviše iz opusa Richarda Wagnera. Ravnao je izvedbama opera Tannhäuser, Lohengrin, Ukleti Holandez, Majstori pjevači i muzičkih drama Tristan i Izolda, četverodijelnog ciklusa Prsten Niebelunga, Parsifal, kao i niza odlomaka koji su postali dijelom koncertnog repertoara.

  Lovro pl. Matačić izvodio je i djela iz opusa Richarda Straussa: opere Arabela, Ariadna na Naxosu, Kavalir s ružom, Saloma, Elektra, kao i odlomke iz njih (Ples sa sedam velova iz opere Saloma). Iz orkestralnog opusa na njegovu su repertoaru bile simfonijske pjesme Don Juan, op. 20, Smrt i preobraženje, op. 24, Don Qixotte, op. 35, zatim koncerti za violinu, za obou, za rog i orkestar, skladba Metamorfoze, kao i poznati, posljednji ciklus pjesama za sopran i orkestar Vier letzte Lieder, op. 150 koji bi se prema mišljenju njemačkoga muzičkog kritičara Karla Schumanna (1925-2007) mogao shvatiti kao „rekvijem za samoga sebe“. I danas se mnogi posjetitelji koncerata prisjećaju velikih dirigentskih ostvarenja Lovre pl. Matačića i prepričavaju svoje doživljaje. Maestro nije možda dovoljno mario za stvaranje trajnih zvučnih zapisa pa je, nažalost, njegov impresivan repertoar moguće poslušati samo djelomično na nekolicini snimljenih gramofonskih ploča (uglavnom uživo) ili studijskih snimaka na radio-stanicama ostvarenih s raznim svjetskim orkestrima.

  Lovro pl. Matačić gostovao je u mnogim kazalištima i opernim kućama te koncertnim dvoranama diljem svijeta, stekavši ugled i slavu dirigenta svjetskoga ranga svojim sjajnim interpretacijama i suverenim vladanjem partiturama koje je pred slušateljima ekonomičnim, ali sugestivnim pokretima ruku i gestikulacijom pretvarao u živo, zanimljivo glazbeno zbivanje. Povratak početkom 70-ih godina prošloga stoljeća u Zagreb, iz kojega je i dalje odlazio na gostovanja, predstavljao je za glazbeni život naše sredine novi zamašnjak pod perjanicom iskusnoga maestra kojem je Zagrebačka filharmonija iskazala povjerenje odabravši ga za šefa-dirigenta. Kreirajući program sezone Matačić je posegnuo za mnogim gotovo zaboravljenim ili manje izvođenim djelima različitih glazbeno-stilskih razdoblja, a njegovo ime na programu koncerta magično je privlačilo publiku na vrhunske izvedbe. Na mjestu šefa-dirigenta Lovro pl. Matačić ostao je do 1980. godine, a do smrti je ostao njen počasni šef-dirigent. Jedan od njegovih asistenata bio je moj kolega sa studija – nadareni ali u našoj sredini ne i dovoljno prepoznat po svojim glazbenim sposobnostima, maestro Maksimilijan Cenčić (1951-2020), koji je nakon djelovanja u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta nastavio uspješnu karijeru u Državnoj operi u Beču – najprije kao drugi a zatim kao prvi dirigent za scensku glazbu.

  Djelovanje Lovre pl. Matačića u Hrvatskoj u dva navedena razdoblja, kao i njegov nadasve uspješan put svjetski uglednoga dirigenta, potaknuli su članove strukovne Hrvatske udruge glazbenih umjetnika na utemeljenje Nagrade Lovro pl. Matačić za životno djelo. Prema slovu pravilnika o dodjeli te nagrade, ona se dodjeljuje svake druge godine glazbenim umjetnicima koji su svojim djelovanjem pridonijeli glazbenome životu u Hrvatskoj i u svijetu. Glazbenike mogu predlagati ustanove ili pojedinci, a komisija odabire dobitnika, što nije jednostavno ako je prijavljeno više glazbenika sličnih profesionalnih puteva i uspjeha.

  Nagrada se sastoji od medalje (koju je osmislio akademski kipar Damir Mataušić), diplome i novčanog iznosa, a uručuje se na svečanom koncertu Zagrebačke filharmonije In memoriam Lovro pl. Matačić. Od godine 1990., kad je nagrada ustanovljena, dobili su je respektabilni glazbeni umjetnici: 1990. godine skladatelj i dirigent Boris Papandopulo (1906-1991), 1992. godine pijanist, pedagog i skladatelj Ivo Maček (1914-2002), 1994. godine dirigent Milan Horvat (1919-2014), 1996. godine pijanist i profesor Jurica Murai (1927-1999), 1998. godine pjevač bas Tomislav Neralić (1917-2016), 2000. godine mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani (1942), 2002. godine sopranistica Srebrenka Sena Jurinac (1921-2011), 2004. godine dirigent Berislav Klobučar (1924-2014), 2006. godine dirigent Mladen Bašić (1917-2012), 2008. godine pijanist i pedagog Stjepan Radić (1928-2010), 2010. godine pedagog, skladatelj i orguljaš Anđelko Klobučar (1931-2016), 2012. godine dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj (1934-2021), 2014. godine dirigent Nikša Bareza (1936-2022), 2016. godine violinist i pedagog Tonko Ninić (1934), 2018. godine dirigent i pedagog Vladimir Kranjčević (1936-2020), 2020. godine pijanisti i pedagozi Pavica Gvozdić (1937) i Vladimir Krpan (1938).

  Na koncertu u petak, 18. veljače saznat ćemo dobitnika ovogodišnje Nagrade za životno djelo Lovro pl. Matačić.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 13. veljače 2022.

Piše: