Iskrena glazbena posveta ukrajinskom narodu

Zagrebačka filharmonija, Roman Simović, violina, Dawid Runtz, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 
  
  Naglu odluku donijelo je vodstvo Zagrebačke filharmonije o promjeni programa na posljednjem koncertu. Razlog je solidarnost i suosjećanje s narodom Ukrajine koji se dan ranije suočio s ruskom invazijom. Umjesto cijele večeri djela Petra Iljiča Čajkovskog – Talijanskog capriccia, Violinskog koncerta i Četvrte simfonije, udio Čajkovskog je očito trebao biti smanjen. To što je porijeklom iz Ukrajine, a deklarirao se kao Rus i smatra se jednim od najvećih ruskih skladatelja, kandidiralo ga je da snosi dio krivice ratobornih poteza putinovskog režima. Dva su djela izostavljena s programa u znak suosjećanja i solidarnosti, ali Čajkovski nije izostao u potpunosti, jer gost-solist je bio violinist međunarodne reputacije Roman Simović koji je maestralno izvodio solističku dionicu jedinog majstorovog Violinskog koncerta u D-duru.

  Pri tome nije jasno zašto je kriv odabir bio njegova Četvrta simfonija dok se promjena Talijanskog capriccia, vedre skladbe s motivima talijanskog narodnog i uličnog stvaralaštva, donekle i može razumjeti. Violinski koncert uokvirio je Adagio za gudače Samuela Barbera, skladba redovito na repertoaru nekih žalobnih dana i Alegretto Ludwiga van Beethovena izdvojen iz Sedme simfonije, također redovni dio repertoara za dane žalosti. A da raspored bude potpun, dodana je i službena europska himna, izuzeta iz posljednjeg stavka Beethovenove Devete simfonije u instrumentalnom obliku. Kako se u cijeloj priči pridružio mlađahni šef-dirigent Dawid Runtz, postalo je jasnije kada je svoj buket na kraju koncerta proslijedio Orestu Shourgotu, Ukrajincu i jednom od koncertnih majstora Filharmonije.
  
  

  No kako god bilo, Filharmonija predvođena Runtzom je kvalitetom pomno izrađenih, slojevitih izvedbi dala mali, ali snažan prilog miru. Osobito se to odnosi na Simovićevu sabranu, laku i cjelovitu izvedbu Violinskog koncerta Čajkovskog – izvedbu priklonjenu ponajprije sadržaju, pametnu, uravnoteženu i lakog viruoziteta koji nikada nije u prvome planu i njime se ne paradira premda materijal pruža obilje takvih mogućnosti. Romana Simovića, porijeklom crnogorsko-ukrajinskog violinista međunarodne karijere i nadasve razumne geste, spremnog na suradnju s orkestrom, ovdašnjoj je publici s početka predstavio dirigent Ivan Repušić i očekivano – nije pogriješio. Tako lijepa, pametna i zaokružena izvedba bila je melem svima. Nadopunila ju je pomno izrađena suradnja orkestra kojoj je Runtz priskrbio plastičnu a nenametljivu prisutnost suradnje u bogatom tkivu Koncerta.

  Žalobni Barberov Adagio na početku donio je suspregnute zvukovne plohe i razvoj nabijen emocijom, a službeni dio jednodijelnog koncerta okončan je Beethovenovim Allegrettom iz Sedme simfonije, u kojem je velikih trud uložen u razabranost kontrapunktike građe, nadasve razborito i emocionalno intenzivno. Unatoč promijenjenom programu i teško shvatljivom izostanku Četvrte simfonije, lijep koncert postao je iskrena posveta ukrajinskom narodu čije ratne nedaće, svijet se nada, neće predugo potrajati.
  
  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. veljače 2022.

  Koncert izveden: 25. veljače 2022.
  
  Program:
  
  Samuel Bareber: Adagio za gudače
  Petar Iljič Čajkovski: Koncert za violinu u D-duru, op. 35
  Ludwig van Beethoven: Simfonija br. 7 u A-duru, op. 92, Allegretto

Piše: