Sjajno izbalansirano, muzikalno i dinamički odmjereno

Zagrebačka filharmonija, In Memoriam Lovro von Matačić, Marko Letonja, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 
  
  Veliki maestro Lovro pl. Matačić (1899-1985) surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom u dva prilično razdvojena vremenska razdoblja i to kao dirigent (između 1927. i 1944. godine) i šef-dirigent (između 1970. i 1980. godine). Rijetki su već danas posjetitelji koji nose sjećanja na njegove nadasve uspjele koncerte, a uspomenu na velikog znalca orkestralne glazbe i njene interpretacije iz godine u godinu čuva Zagrebačka filharmonija koncertima naslovljenima In memoriam Lovro von Matačić. Program sadrži uglavnom skladbe ili skladatelje iz bogatog repertoara Lovre pl. Matačića, a umjetničko vodstvo koncerata povjerava se, kako govore podatci, iskusnim i afirmiranim dirigentima.

  Očekivanja malobrojne publike koja je doživjela Matačićeve interpretacije, kao i malobrojnih glazbenika orkestra angažiranih u Matačićevoj eri, bez sumnje su uvijek velika u odnosu na interpretaciju najavljenoga programa. Stoga je pun pogodak za publiku i glazbenike Zagrebačke filharmonije stoji li za dirigentskim pultom pred orkestrom i publikom dirigent kome su bliske vrhunske Matačićeve interpretacije. Usudili bismo se reći da se to dogodilo na posljednjem koncertu Zagrebačke filharmonije održanom u petak, 18. veljače 2022. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod sigurnim vodstvom Marka Letonje, ambicioznog dirigenta dobro upućenog u tajne orkestralnoga sloga. Koncert u dvorani Lisinski pratila je malobrojna publika, koja nakon odslušanih skladbi nije krila svoje oduševljenje i ispunjena očekivanja nagradivši ih i pretočivši u spontani, dugotrajan pljesak.

  

  Maestro Marko Letonja (1961) završio je studij dirigiranja u razredu dirigenta Antona Nanuta (1932-2017) na Akademiji za glasbo u Ljubljani, a usavršavao se u Beču u razredu Otmara Suitnera (1922-2010) na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču. Upoznajući djela iz bogate riznice opera, vokalno-instrumentalnih i orkestralnih ostvarenja, gradio je svoj način interpretacije partitura, poštujući njihove opće i specifične stilske odrednice. Nakon kratkoga djelovanja u Slovenskoj filharmoniji, čiji je šef-dirigent bio od 1996. do 2003. godine, otisnuo se u svjetska glazbena središta i zaustavio 2012. godine u Strasbourgu na mjestu šef-dirigenta Filharmonijskog orkestra. Kao rado viđen gost dirigirao je brojnim svjetskim simfonijskim i opernim orkestrima, a prvi put je u Zagrebu nastupio na koncertu Zagrebačke filharmonije 9. prosinca 1994. Pokazavši iznimnu muzikalnost i cjelovitost interpretacije, Marko Letonja je više puta stajao pred Zagrebačkom filharmonijom pa je, bez sumnje, njegov odabir kao dirigenta za koncert sjećanja na Lovru pl. Matačića potkrijepljen čvrstim argumentima struke.

  Odabir ovogodišnjega programa koncerta In memoriam Lovro von Matačić sveo se na dva skladatelja i četiri (tri) skladbe. U prvome dijelu izvedena su dva odlomka iz posljednje opere Richarda Wagnera (1813-1883) Parsifal, i to dva odlomka koja je Lovro pl. Matačić često dirigirao u Zagrebu, ali i u drugim glazbenim središtima tijekom svoje duge karijere. To su Predigra i Čar Velikog petka. Opere, simfonijske pjesme i koncertantna glazba Richarda Straussa (1864-1949) također pripadaju preferiranom dijelu njegova repertoara, ali ovaj put su odabrane dvije skladbe koje sam maestro Matačić nije nikad izveo tijekom svoje karijere. To su Suita za orkestar iz opere Kavalir s ružom koju je po svoj prilici za koncert Njujorške filharmonije 1944. godine preradio njen dirigent Artur Rodziński i simfonijska pjesma Život junaka, op. 40.

  

  Izvedba ove skladbe zabilježena je u kronologiji koncerata Zagrebačke filharmonije do 1996. godine samo četiri puta: prvom izvedbom u Zagrebu 3. studenoga 1965. dirigirao je maestro Milan Horvat, a violinist Josip Klima zapisan je kao interpret violinskih sola. Na koncertu održanom 5. siječnja 1979. pod ravnanjem maestra Mladena Bašića solist je bio Branko Košir, što je i zabilježeno na programu. Simfonijska pjesma Život junaka, op. 40 izvedena je na dva koncerta održana 7. i 8. ožujka 1996. Ravnao je Kazushi Ōno (1960), najmlađi šef-dirigent u povijesti Zagrebačke filharmonije (od 1990. do 1996. godine) koji je već odbrojavao posljednje mjesece svog boravka u Zagrebu. Dionicu solo-violine svirala je Sidonija Lebar, kako stoji na programu koncerta, kao i na koncertu 18. veljače ove godine, što je promaknulo u navođenju podataka o interpretima.

  Suitom iz opere Kavalir s ružom završen je prvi dio koncerta. Maestro Lovro pl. Matačić imao je na repertoaru tu operu, kao i popularni Valcer, a prema podatcima čini se da suita nije bila na repertoaru Zagrebačke filharmonije do 1996. godine. Sastavljena je od pet kontrastnih stavaka (Predigra – Darivanje srebrne ruže – Valcer baruna Ochsa – To je san – Valcer) pa je izostavljanje vokalnih dionica i u ovoj preradi Rodzińskog za orkestar u prvi plan istisnulo melodijsku invenciju, raskoš kasnoromantičarskog harmonijskog izričaja i sjajnu orkestraciju opere koju je Richard Strauss skladao 1911. godine. Drugi dio koncerta uronio je publiku u osebujan skladateljski svijet i izričaj Straussove simfonijske pjesme Život junaka, op. 40 skladane 1898. godine.

  

  Mnogi su se glazbenici i muzikolozi pitali tko je glavni lik oko kojega se pletu događaji kroz šest glazbenih odlomaka, od kojih neke povezuje elegični pjev solo-violine (Junak – Junakovi protivnici – Junakova suputnica – Bojno polje – Junakova djela umiru – Junakov odlazak s ovoga svijeta). Na temelju uvrštenih citata iz ranijih skladbi zaključili su da je taj lik sam Richard Strauss, iako je on opovrgavao takve zaključke. Konkretan sadržaj, kakav se najčešće prilaže simfonijskim pjesmama kao izrazitim programskim skladbama, ova Straussova skladba nema pa je prihvatljivo mišljenje da je skladatelj istaknuo junaštvo kao ljudsku vrlinu. Melodijske linije u različitim ritamsko-metričkim kombinacijama dominiraju gustom harmonijskom podlogom bogatom kromatskim i enharmonijskijm odnosima akorda koji na samome završetku skladbe završavaju jasnim, dijatonskim sklopovima koji aludiraju na smiraj nakon burno provedenoga života. Za postizanje različitih ugođaja Strauss je odabrao bogat orkestar (udaraljke, dvije harfe, pojačani drveni puhači) postavljajući instrumentalne u međusobne odnose, koji su istaknuli njihove najbolje tonske opsege i karakteristične načine dobivanja tona.

  Veliki orkestralni aparat, dodatno pojačan rogovima i trubama u odlomcima iz Wagnerove opere Parsifal, iziskivao je uspostavu izbalansiranih dinamičkih odnosa kako limeni puhači ili snažne udaraljke ne bi prekrili ostale instrumente. Iako dirigenti često dirigiraju napamet, Marko Letonja nije se ustručavao pratiti zapise u partiturama kako mu ne bi promakao tijekom izvedbe ni jedan ranije izrađen detalj u ovim kompleksnim i zahtjevnim skladbama. Držeći cijelo vrijeme čvrsto sve konce izvedbe, surađivao je s glazbenicima Zagrebačke filharmonije neposredno i nenametljivo im dajući znakove za početak nastupa, za slojevitu dinamiku ili za agogiku u smislu promjena tempa.

  Svirači drvenih puhačkih glazbala imponirali su sigurnom intonacijom (osobito u nekoliko efektnih prijelaza u Straussovoj simfonijskoj pjesmi), svirači limenih puhačkih glazbala također su intonativno precizno ostvarili svoje nastupe. Veći sastav gudača dao je temelj glazbenoga događanja, na kojima su se gradili nastupi ostalih orkestralnih grupa, a kroz sve četiri skladbe mogla je publika doživjeti obgrljenost sjajno izbalansiranim zvukom, u kojem su se isticali melodijsko-ritamski detalji iznad raskošne kasnoromantičarske harmonijske potpore. Odabrane skladbe izvedene su muzikalno, dinamički odmjereno i u sjajnoj suradnji dirigenta i orkestra. Marko Letonja i Zagrebačka filharmonija ispunili su očekivanja publike koja koncerte u spomen na Lovru pl. Matačića, kao i nekada koncerte kojima je maestro Matačić ravnao, očekuje kao vrhunske glazbene događaje u Zagrebu.

  Prije same izvedbe prolašen je ovogodišnji dobitnik nagrade Lovro pl. Matačić, violončelist i pedagog Valter Dešpalj (1947). Tako je odlučio žiri članova Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika u sastavu Pavle Zajcev (predsjednik), Filip Fak, Helena Lucić Šego, Ljubomir Puškarić i Krešimir Bedek. Nagrada se sastoji od diplome, novčanog iznosa i medalje koja je autorski rad akademskoga kipara Ozrena Fellera.

  Obrazloženje odluke komisije o dodjeli Nagrade za životno djelo Lovro pl. Matačić Valteru Dešpalju potkrijepljeno je podatcima o njegovoj karijeri kao solista-violončelista i o pedagoškome radu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, iz čijeg je razreda u glazbeni život (u Hrvatskoj i u svijetu) iskoračilo mnogo talentiranih i izvrsno školovanih violončelista. Valter Dešpalj obogatio je i violončelističku literaturu, prerađujući mnoge skladbe za komorni sastav koji uključuje violončelo. I ove je godine nagrada dospjela u ruke glazbenika čije je djelovanje duboko utkano u glazbeni život u Hrvatskoj, ali i u svijetu.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 25. veljače 2022.

  Koncert održan: 18. veljače 2022.
  
  Program:
  
  Richard Wagner: Parsifal i Karfreitags, uvertire
  Richard Strauss: Kavalir s ružom, suita za orkestar
  Richard Strauss: Život junaka, op. 40

Piše: