Etička vrijednost glazbe kao umjetnosti

Pismo podrške glazbenicima i umjetnicima Ukrajine: Nelli Manuilenko

• Nimalo slučajno Pismo podrške glazbenicima i umjetnicima Ukrajine, kao nezgotovljenu skicu, prenosim koristeći ime nama poznate Nelli Manuilenko, koja se kao i drugi umjetnici odupirala zlu agresije u ime ideala koji nisu klonuli. Glazba nije samo karijera, ona je i ono što mi jesmo i ako taj naš identitet izgubimo ili iznevjerimo, dakle etičku vrijednost glazbe kao umjetnosti, teško da bismo preživjeli.

  Nelli Manuilenko postala je članicom Opere HNK u Splitu ratne 1992. nakon uspješne karijere započete u rodnoj Ukrajini. U relativno kratkom vremenu Nelli je ovladala vodećim ulogama mezzosopranskog i sopranskog repertoara u djelima domaćih i stranih klasika kao i suvremenih skladatelja, da bi u Splitu obilježila čak 40. obljetnicu umjetničkog rada koji je protekao u znaku potpune predaje temperamentnim i stilski čistim interpretacijama, vatrometu vokalne naracije i bogatom tonskom oblikovanju kojima je nerijetko davala osobni biljeg. Nakon zamjerne glazbeno-scenske karijere, koja je nagrađivana najvišim glazbenim nagradama i priznanjima, Manuilenko posvetila se pedagoškom radu na Umjetničkoj akademiji u Splitu i Mostaru, ostavivši vidnoga traga kod mnogih studenata koji danas djeluju u različitim glazbenim sredinama. Najposlije, Nelli je postala Splićanka, zavoljela ovaj kameni grad, upoznala njegove ljude koji su prepoznali neiscrpnost njezine umjetničke nadmoći pa i snove koji su je vezivali za njezinu Ukrajinu, ljubav koja je izbijala iz svakog tona neusporedivih ukrajinskih pjesama i slike tog dijela prijateljskog svijeta koji se suočio s crnim silama stvarnosti.
  
  

  „Kažite mi gdje ima ljubavi, gdje da bježim od zla, gdje da se sklonim od mržnje, ima li čista mjesta gdje ne dopire strahota zemlje?“ (I. Andrić, Ex ponto)
  
  Cijenjena gđo. Manuilenko, sve ove dane moje su misli i suze u Ukrajini, zemlji koju sam zavolio odavno preko ljudi koje sam upoznao, čak i neke visoke dužnosnike, ali meni bliže glazbenike i umjetnike. Davno sam studente upozoravao na Ukrajinu, daleku ali divnu, nama gotovo tajanstvenu zemlju… Donetsk – grad čelika i Luhansk kao snažni industrijski centar, koji žive od rada tisuća ljudi; to je zemlja muke i znoja, ali je oduvijek cijenila umjetnost i tolike mlade ljude vezala uz glazbu. Tamo je naša Nelli završila glazbeni koledž Dzeržinski, pa Glazbenu akademiju S. Prokofjev, kao i drugi vrijedni umjetnici koje smo upoznali u Splitu i drugdje. Malo je zemalja u svijetu koji su dali klasici koliko glazbenika, baštinu koja je proslavila Ukrajinu – od Borotnjanskog, Čajkovskog, Stravinskog, Prokofjeva, do Horowitza, M. Berezovskog i toliko novih glazbenika. Ukrajinske solo pjesme nešto je najljepše što se može još čuti…
  
  
  
  
  Sve je to danas pod udarom granata, politike koja o umjetnosti ne brine, o ljudima koji pucaju na nezaštićene, koji ne čuju plač djece… Negdje sam predlagao da se umjetnici i prijatelji u Splitu i šire potpišu na peticiji protesta protiv ruske agresije i naglase našu vezu s tom prijateljskom zemljom i ljudima, koji su naši prijatelji pa i sugrađani, poput velike Nelli Manuilenko koja nam je pjesmom kazivala kako se ljubi svoja zemlja koja je u njezinom, ali i našem srcu.
  
  Svakog od nas sudbina drži na oku, trošimo svoje vrijeme u neprijaznom svijetu, oko nas mutanti svih vrsta, zlo je stalno na straži, ali ima onih, nadam se u većini, koji u ovoj vrtoglavici šire dobrotu, mir i ljubav među ljudima… Ako sam i ja onaj „nepoznati netko“ onda u ovoj teškoj noći tajanstva, šaljem moje misli čeznuća za mirom i zdravljem našoj Nelli i njezinim zemljacima, svim glazbenicima i ljudima mile Ukrajine koji pate i čekaju dobre vijesti… Znam da tako u nas misle i glazbenici i umjetnici svih vrsta koji su svojim radom poletno širili sunčane prostore, čiste i zvučne staze poezije, koji podržavaju nesputani slobodarski duh ukrajinskih umjetnika koji slijede autentične stvaralačke vatre, slušaju svoje unutrašnje glasove oslobođene imperativa i kritičke isključivosti. Kako bilo, glazba je ponovo oružje u borbi protiv nesreće!
  
  

  Ako je za stvaranje glazbe i poezije motiv samoće i sanjarenja bitan, ako je ona izvorište umjetnikove iznimnosti i snage, onda je u trenucima tuge i očaja koji su ispunili prostor Ukrajine i daleko izvan toga, naše suosjećanje i daleki stisak ruke znak podrške i glasnog kucanje srca za ljudske sudbine koje kroz šiblje života opsesivno teže ostvarenju sada već slobode i sigurnosti ljudske egzistencije.

  © Tonći Šitin, KLASIKA.hr, 25. veljače 2022.

Piše: