Izvrsno pripremljen orkestar uz vrhunsko dirigentsko vodstvo

Riječki simfonijski orkestar, Ljadov, Prokofjev, Rahmanjinov, Niklas Liepe, violina, Valentin Egel, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka



  • Simfonijska sezona Riječkog simfonijskog orkestra (RSO) iz sezone u sezonu donosi sve širi spektar simfonijskog repertoara, koji istovremeno privlači i educira riječku publiku. To rezultira sve kvalitetnijim izvedbama pred punim gledalištem Zajca. Na koncertu pod naslovom Ljadov, Prokofjev, Rahmanjinov maestro Valentin Egel riječke je simfoničare poveo u ekspediciju ruskim kajdankama, a na tom putu pridružio im se inventivni njemački violinist mlađe generacije Niklas Liepe, koji svira na violini poznatog graditelja glazbala iz Cremone – Giuseppea Guarnerija.

    Za početak programa Valentin Egel odlučio se za simfonijsku pjesmu Začarano jezero, op. 62, Anatolija Ljadova. Riječ je o skladbi mističnog ozračja koja je idealna za početak koncerta kako bi zaintrigirala publiku. Mo. Egel izabrao je pomalo suzdržana tempa kako bi naglasio konture Ladovljeve skladbe i održao gradaciju  glazbenog luka do kraja kompozicije. Gudači RSO-a solidno su podnijeli najveći teret izvedbe. Ipak, poodmakla im se poneka tonska nečistoća.

    Nakon bajkovitog početka, orkestru i dirigentu na pozornici pridružio se solist – violinist Niklas Liepe. Svirao je Prvi koncert za violinu i orkestar u D-duru Sergeja Prokofjeva koji je, prema navodima iz programskog letka, bio učenik Anatolija Ljadova. Prvi violin koncert Prokofjev je napisao 1917. godine, kada je Rusijom bjesnila revolucija, a na praizvedbi u Parizu djelo je propalo jer je bilo previše konvencionalno za parišku publiku sklonu  „umjetničkim šokovima“ i novim glazbenim otkrićima. RSO i Niklas Liepe izveli su Prokofjevov koncert poprilično istraživačkim pristupom.

    Prvi stavak Adantino odisao je melodikom i reskim glazbenim motivima Prokofjevovog nemirnog skladateljskog duha. Drugi stavak Scherzo: Vivacissimo primjerenim je fraziranjem solista dočarao glazbenu atmosferu mladenačkog Prokofjevova djela neospornog šarma i nenametljive glazbene genijalnosti. Posljednji stavak Moderato – Allegro Moderato obiluje pastoznim tonovima  koje je Liepe donio u poprilično guslačkoj maniri. Mo. Egel zajedno s orkestrom trudio se ići ukorak sa solistom i pratiti ga u svim njegovim agogičkim eskapadama. Ipak, uspjeh je bio dvojben jer RSO-u i solistu ne bi škodila koja proba više. Nakon Prokofjeva, uslijedio je zanimljiv bis: Paganini na jazz način. Riječ je o obradi koju je za Liepeov nosač zvuka priredio poznati pijanist Fazil Say. U izvedbi solistu su se pridružili članovi RSO-a na bubnjevima i kontrabasu, dok je Liepe bis odsvirao s posebnim užitkom, što je publika osjetila i nagradila ovacijama. Bio je to najljepši dio večeri.

    Nakon stanke slušali smo Simfonijske plesove, op. 45, posljednju skladbu slavnog ruskog  pijanista i skladatelja Sergeja Rahmanjinova. U Simfonijskim plesovima Rahmanjinov je načinio svojevrsnu introspekciju vlastitog života te je u skladbu utkao dobre i loše životne periode. Riječki simfoničari svirali su Rahmanjinova poprilično sigurno, pod čvrstom rukom svog šefa-dirigenta, koji nije dopustio pretjeranu slobodu nego je sve konce izvedbe držao pod strogom kontrolom. Također, bilo je jasno da je Mo. Egel uložio seriozan trud u pripremu orkestra i da je u glavi imao do detalja razrađenu ideju kako želi izvesti ovu kompleksnu skladbu. Što se pak tiče odgovora orkestra na Egelov entuzijazam, moramo reći da su najbolje odgovorili limeni puhači koji su zvučali odlično.

    S druge strane, gudači se nisu osobito iskazali, izuzev prilično dobrog sola koncert-majstora Ivana Grazianija. Međutim, kako bilo da bilo, kako je izvedba odmicala, usporedno je rasla njena kvaliteta, pa na kraju valja zaključiti da krajnji rezultat ovisi o količini odrađenih proba, što nije uvijek slučaj, međutim veliko je pitanje može li se RSO uspoređivati s orkestrima kod kojih količina proba nije toliko relevantan faktor. O problematici proba iz perspektive velikih svjetskih dirigenata podosta piše muzikolog Tom Service u knjizi Glazba kao alkemija, koja se nedavno pojavila u hrvatskom prijevodu.

    Zaključak nakon odslušanih Simfonijskih plesova je sljedeći: Mo. Valentin Egel odličan je dirigent i nešto najbolje što se dogodilo riječkom HNK nakon Villea Matvejeffa. Orkestar pod Egelovim vodstvom zvuči odlično i naočigled napreduje. Ipak, ostaje pitanje hoće li Mo. Egel nakon što isproba svoje mogućnosti u najširem mogućem opernom i simfonijskom repertoaru u Zajcu napustiti Rijeku i otići u neku etabliraniju europsku opernu kuću. Vrijeme će pokazati.

    Od održavanja koncerta Ljadov, Prokofjev, Rahmanjinov do trenutka pisanja ovog teksta počela je invazija Rusije na Ukrajinu, što je rezultiralo svojevrsnim zapadnim embargom na rusku glazbu i glazbenike, tako da je veliko pitanje bi li se koncert s ovakvim repertoarom danas mogao održati bez kontroverzi. Spomenuti embargo nešto je najspornije što se pojavilo na zapadnoj glazbenoj sceni u posljednje vrijeme. Ruski skladatelji koji su dio željeznog simfonijskog i opernog repertoara odavno nisu među nama, a glazbenici koji su podvrgnuti cancel-kulturi – iako su neki od njih bliski Vladimiru Putinu, nisu podržali invaziju. (Iznimno veliki broj ruskih umjetnika istupio je protiv rata iako su svjesni posljedica koje će to imati po njihv rad, pa tako hrvatski operni prvak Tomislav Mužek koji nastupa u Moskvi prenosi informaciju da orkestar Boljšoj teatra svira sa značkom ukrajinske zastave na reveru, iako zbog toga riskiraju kazneni progon, op. ur.)  Glazba je univerzalna i ona mora spajati ljude i graditi mostove, a ne biti korištena u političke svrhe kao svojevrsni medij za izbor nepoćudnih po nacionalnosti.

    © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 5. ožujka 2022.

    Program:

    Anatolij Ljadov (1855. – 1914.): Začarano jezero, simfonijska pjesma, op. 62

    Sergej Prokofjev (1891. – 1953.): Prvi koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 19
    I. Andantino
    II. Scherzo: Vivacissimo
    III. Moderato – Allegro moderato

    Sergej Rahmanjinov (1873. – 1943.): Simfonijski plesovi, op. 45
    I. Non allegro
    II. Andante con moto (Tempo di valse)
    III. Lento assai – Allegro vivace – Lento assai. Come prima – Allegro vivace

Piše:

Luka
Nalis

kritike