Nenametljivi sklad baroknog zvuka

Koncert ansambla Camerata Garestin, Varaždinski skladateljski krug i Alessandro Scarlatti, Hrvatski dom Split



  • Koncert Camerate Garestin 3. ožujka, osim u korizmeno vrijeme, odveo nas je i u grad izuzetne spomeničke i umjetničke baštine: Varaždin i tako ga približio Splićankama i Splićanima. Leopold Ebner i Ivan Werner vezani su isključivo za Varaždin, a Jan Křtitel Vaňhal bio je glazbenik na svjetskom glasu. Ova trojica čine varaždinski skladateljski krug s kraja 18. stoljeća. Leopold Ebner (1769–1830), rođeni Varaždinac, kao 16-godišnjak postaje orguljaš u Crkvi svetog Nikole u Varaždinu. Podučava glazbu u djevojačkoj i pučkoj školi te sklada; sačuvano je pedesetak njegovih skladbi koje se izvode na Varaždinskim baroknim večerima. Ivan Werner (1752–1786) je tijekom života bio gradski orguljaš. Podučavao je glazbu u uršulinskom samostanu, gdje je sačuvano njegovih osam crkvenih skladbi obilježenih elementima rokokoa i pretklasicizma, a skladane su za jedan ili dva glasa uz instrumentalnu pratnju. Uz jedan misni stavak, tu su i tri himne posvećene sv. Ivanu Nepomuku.

    Jan Křtitel Vaňhal (1739–1813) boravio je na imanjima grofova Erdödy 70-tih godina 18. stoljeća i ostavio materijalne dokaze svog boravka u autografima koji su i danas pohranjeni u Uršulinskom samostanu u Varaždinu. Bio je vrlo utjecajan čovjek s međunarodnom slavom, postao jedan od najvažnijih i najutjecajnijih građana Beča, vrlo cijenjeni slobodni skladatelj, učitelj i izvođač, uzor. Jedan je od prvih skladatelja koji su materijalnu egzistenciju osigurali svojim stvaralačkim radom. Skladao je prvoklasne simfonije i komornu glazbu, kao i velike količine manjih djela za zabavu ili za nastavne svrhe.

    Kroz program se provukao lik svetog Ivana Nepomuka. Kako je jedan relativno nepoznati svetac postao inspiracija varaždinskim skladateljima? Iako mu nije posvećena nijedna crkva, štuje se u uršulinskom samostanu i Crkvi Rođenja Isusovog. Sestre Uršulinke u Varaždin dolaze na poziv obitelji Drašković 1703. iz Bratislave te sa sobom nose pobožnost prema svecu. U crkvi koju su potom izgradile nalazi se svečev oltar, a na pročelju crkve i njegov kip. Taj se zaštitnik ispovjednika, graditelja mostova, kraljica i siromašnih tako upleo u stvaralaštvo varaždinskih skladatelja, a po njima i u program koncerta.

    Glavni dio programa činio je Stabat mater Alessandra Scarlattija (1660–1725) koji je svoju inačicu skladao 1724. godine. Nastala je kao narudžba bratovštine koja je svake godine častila Djevicu Mariju izvedbom Stabat mater. Napisana je za sopran i alt te je tekst podijeljen u dijelove, poput kantate. Glasove prate dvije violine i basso continuo. Gotovo svi odlomci uglazbljeni su u formi arije, izuzev dijelova Fac ut portem i Fac me cruce, koji su recitativo accompagnato. Scarlatti je tekst podijelio u četiri dijela, od kojih svaki završava duetom. Posljednji dio podijeljen je u dva dijela, od kojih je drugi polifono uglazbljenje riječi amen. Scarlattijevo je uglazbljenje zanimljivo posebno zbog varijacija u tempu, modulacija i disonantnih akorda, pauzi između riječi te motiva uzdaha. Zanimljivo je i obratiti pažnju kako tretira pojedine riječi: koristi melizme za ilustriranje riječi koje su u domeni patnje, poput dolentem (lat. tugujući) i flagellis (u tekstu se odnosi na bičevanje).




    Zanimljiv se dojam dobije kad uz bok hrvatskim skladateljima s kraja 18. stoljeća stavimo Alessandra Scarlattija i njegovu uspješnicu Stabat mater. Vrlo slične stilske odlike i nepostojeća razlika u kvaliteti dokaz su da je hrvatskim skladateljima, ma kako mali bili njihovi opusi, itekako mjesto u koncertnim programima. Čini se da to ipak još treba dokazivati splitskoj publici koja nije baš u respektabilnom broju pohrlila na koncert. Ipak, to izgleda nije smetalo izvrsnoj Camerati Garestin koja nam je pružila pravi barokni užitak.

    Sopranistica Ivana Lazar bila je uvjerljiva i beskrajno sugestivna. Prekrasan blend pružila nam je s Korom Pavelić, mezzosopranisticom koja je zbog otkazivanja izvedbe Wagnerove Walküre u bavarskom Coburgu mogla sudjelovati na ovom koncertu. Naizgled suptilna i nenametljiva, toplom je bojom savršeno popunila prostor dvorane Hrvatskog doma u Splitu. Silvio Richter i Dunja Bontek na violinama postigli su mekani barokni zvuk, zajedno s Hiwotte Tadese na violi i Krešimirom Lazarom na violončelu, koji se doimao kao da uživa u baš svakom odsviranom tonu. Čembalist Krešimir Has pak svirao je razigrano i maštovito skladno popunjavajući zvuk gudača. Premda malen instrumentalni ansambl, zvučali su izrazito moćno i smjelo. Dapače, trenutci kada su pokazali smjelost u interpretaciji s aktivnim naglascima i dramatičnim pauzama bili su vrlo ugodni, i ne bi bilo naodmet da ih je bilo i više. To bi možda naštetilo sveukupnom dojmu nenametljivog sklada kojeg su Varaždinci ostavili ovom izvedbom.

    © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 9. ožujka 2022.

    Koncert održan: 3. ožujka 2022.

    Camerata Garestin:

    Ivana Lazar, sopran
    Kora Pavelić, alt
    Dunja Bontek, violina
    Silvio Richter, violina
    Hiwotte Tadese, viola
    Krešimir Lazar, violončelo
    Krešimir Has, orgulje/čembalo

    Program:

    Leopold Ebner: Arija sv. Ivanu Nepomuku za dva soprana, dvije violine i basso continuo

    Ivan Werner: Benedictus za alt, dvije violine i basso continuo

    Jan Křtitel Vaňhal: Duet sv. Ivanu Nepomuku za sopran, alt, dvije violine, violu i basso continuo

    Alessandro Scarlatti: Stabat mater

Piše:

Petra
Crnčević

kritike