Skladan i dotjeran zvuk uz široku lepezu dinamičkih vrijednosti

Hrvatski barokni ansambl, Bach Family, Mimi Mitchell, violina i umjetničko vodstvo, Franko Klisović, kontratenor, Satiričko kazalište Kerempuh



  • Drugi koncert sezone 2022. godine posvetio je Hrvatski barokni ansambl skladateljima iz velike glazbene obitelji Bach. Odabrane skladbe mogla je pratiti samo publika u novome prostoru u kojem ansambl nastupa od listopada prošle godine, a ne i radio-slušatelji diljem Hrvatske i svijeta, jer Treći program Hrvatskoga radija više ne prenosi izravno ove koncerte. Prema uhodanoj praksi, umjetničko vodstvo koncerta Hrvatski barokni ansambl često povjerava uglednim umjetnicima – interpretima barokne glazbe, pa je u nedjelju, 27. veljače 2022. u Satiričkome kazalištu Kerempuh pred glazbenicima stajala gošća iz Nizozemske Mimi Mitchell.

    Ugledna britanska violinistica i muzikologinja diplomirala je violinu na Sveučilištu Rice u Houstonu u Sjedinjenim Američkim Državama. Zanimanje za ranu glazbu ju je odvelo na Konzervatorij Sweelinck u Amsterdam gdje je studirala baroknu violinu kod Jaapa Schrödera, a tijekom studija bila je suosnivačica ili članica ansambala za izvedbu rane glazbe. Svoje muzikološke i glazbeničke afinitete spojila je u disertaciji Oživljavanje barokne violine koju je obranila 2019. u Amsterdamu, u gradu u kojem živi i djeluje niz godina, odlazeći stalno na gostovanja kao glazbenica ili kao predavačica na specijaliziranim seminarima.

    Program koncerta 27. veljače predstavio je i dio muzikoloških istraživanja Mimi Mitchell koja je priredila neke skladbe za ovu izvedbu oslonivši se, uz čitav ansambl, i na mladog kontratenora Franka Klisovića. Seminar Mimi Mitchell, održan prije više godina u Grožnjanu, pobudio je i u Lauri Vadjon zanimanje za ranu glazbu pa je suradnju s iznimnom umjetnicom i pedagoginjom nastavila i u okviru Hrvatskoga baroknog ansambla. Jer, uvijek se može još nešto naučiti i prihvatiti u oblikovanju i potvrđivanju osobnog umjetničkog izraza, osobito u sredini bez dulje tradicije izvedbi rane glazbe.

    Glazbenici iz obitelji Bach djelovali su još od 16. pa sve do 19. stoljeća, ali bez sumnje je vrh njihova priloga europskoj glazbenoj baštini dostignut u 18. stoljeću u opusu Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750) na izmaku kasnoga baroka. Njegovi sinovi Wilhelm Friedemann Bach (1710-1784) i Johann Christian Bach (1635-1782) djelovali su u drugoj polovini 18. stoljeća i pomalo potisnuli u zaborav svog oca prihvativši skladateljske postulate novog, osjećajnog pretklasičnog stila, značajno rasterećenog složenog polifonog sloga. Djela oca Johanna i dvojice sinova bila su izvedena u drugom dijelu koncerta. Koncert je otvorila Orkestralna suita-uvertira br. 3 u e-molu Johanna Bernarda Bacha (1676-1749), strica Johanna Sebastiana. Djelovao je kao orguljaš i dvorski čembalist u Eisenachu, u gradu u kojem je rođen Johann Sebastian, a suradnja s Georgom Philippom Telemannom (1685-1767) našla je odjeka u orkestralnim suitama poput ove, kojima se divio i najpoznatiji Bach, skladavši kasnije u Leipzigu četiri suite za vlastiti ansambl Collegium Musicum.

    Suita, u kojoj uz gudače sviraju i dvije poprečne flaute, počinje francuskom uvertirom u stilu Telemanna, u kojoj pulsira punktirani ritam, a slijedi još osam stavaka – arija i plesova kontrastnih po tempu i ugođaju, primjereno baroknoj suiti. Iz opusa Johanna Christopha Bacha (1642-1703) predstavljene su dvije vokalne skladbe: motet Es ist nun aus mit meinem Leben (Gotovo je s mojim životom) i ciacona Mein Freund ist mein (Moj prijatelj je moj) iz svadbene kantate Meine Freundin, du bist schön (Lijepa si, moja prijateljice). Motet je izvorno pisan za četveroglasni mješoviti zbor na tekst sjetnoga sadržaja koji ima sedam strofa s istim završetkom Welt, gute Nacht (Svijete, laku noć), a čuli smo ga u inačici za solo-glas i instrumentalnu pratnju (gudači i basso continuo). Ciaconi Mein Freund ist mein podloga je Solomonova pjesma o bračnoj sreći; iznad kratke teme koja se ponavlja u dionici violončela nižu se u dionici violine razvedenije, a u vokalnoj dionici suzdržanije melodijske i ritamske varijacije.

    Iz opusa Johanna Sebastiana Bacha odabrali su glazbenici dvije arije: ariju alta Erbarme dich (Smiluj se) iz drugoga dijela Muke po Mateju, BWV 244 (kad je Petar shvatio da je tri puta izdao Isusa) i ariju iz kantate Widerstehe doch der Sünde (Odupri se grijehu). Dok se arija Erbarme dich temelji na čvrstoj melodiji i harmonijama s raskošnom dionicom solo-violine, tematska građa u ariji iz kantate BWV 54 počiva od samoga početka na dugome (toničkom) pedalnom tonu koji se povremeno doima kao disonanca budući da nije dio akorda koji slijede iznad njega. Mali predah za uposlenog kontratenora Franka Klisovića bila je skladba Adagio i fuga u d-molu, F. 65 Wilhelma Friedemanna Bacha.

    Možda ovaj Adagio nije u skladu s brzim tokatama i preludijima koji najčešće prethode fugi, a nije to, čini se, ni po nekim melodijskim i formalnim elementima iz kojih se naslućuje dašak pretklasičnoga stila. No, u fugi je zadržao formalnu dispoziciju slijedeći uzorna i stroga rješenja svog oca, provodeći na početku ekspozicije temu uzlazno od dubokog registra violončela do visokog registra prvih violina. Johann Christian Bach, poznat kao londonski i milanski Bach, iskoračio je mnogo smjelije u skladateljske postulate pretklasičnoga stila, što su pokazala dva odlomka iz njegova opusa.

    Naslovnica libreta opere <em>Artaserse</em>, autora Pietra Metastasia i skladatelja Leonarda VincijaNajprije smo čuli njegovu obradu stare škotske ljubavne balade The Broom of Cowdenknowes (Djetelina iz Cowdenknowesa?) o pastirici protjeranoj iz kuće nakon što se doznalo za njenu trudnoću. Jednostavna, sjetna melodija ponavlja se više puta, a završetak pjesme je neobičan jer se u dinamičkome decrescendu zaustavlja na dominanti poput završetaka tradicijskih pjesama u nekim krajevima Hrvatske, primjerice u Slavoniji. Koncert je efektno zaokružila arija Vo Solcando un Mar Crudele (Idem preko okrutnog mora) koju na kraju prvoga čina opere Artaserse, T. 217 pjeva Arbace, prijatelj perzijskoga kralja Artaserksa.

    Mladi Johann Christian Bach skladao je ovu operu za vrijeme boravka u Italiji, a praizvedena je u Teatro Regio u Torinu 1761. godine. Arija formalno odgovara virtuoznoj trodijelnoj da capo ariji A-B-ponovljeni A-dio. Vokalna dionica u bržem A-dijelu bogata je melodijskim linijama građenima na rastavljenim akordima, ukrasima, koloraturama i trilerima, dok je polagani B-dio obilježen sporijim tempom i melodijama s izdržanim tonovima. Uz gudače i još zadržani basso continuo instrumentarij dopunjuju flaute i horne, pa je skladatelj tim tonskim bojama i razigranom pjevačkom dionicom približio raspoloženja i osjećaje jednog od glavnih likova u operi.

    I ovim koncertom Hrvatskoga baroknog ansambla obogaćen je prilično uski segment baroknoga repertoara u našoj glazbenoj sredini. To se odnosi prije svega na izvedbe vokalno-instrumentalnih skladbi ili njihovih odlomaka, koje je gotovo nemoguće uspoređivati s nekim ranijim izvedbama. Iznimka su skladbe Georga Friedricha Händela (1685-1759) čije je izvedbe u Hrvatskoj obradila 2020. godine muzikologinja i solo-pjevačica Nina Franulović u svome magistarskom radu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Stoga je vrijedno naše pozornosti svako poniranje u taj nepoznati dio europske glazbene baštine te otkrivanje ljepota i vrijednosti skladbi odabranih za ovu prigodu iz opusa obitelji iz koje je poteklo najviše europskih skladatelja.

    Izvadak libreta opere <em>Artaserse</em>, autora Pietra Metastasia i skladatelja Leonarda Vincija

    Sustavna istraživanja, poduka i izvedba barokne glazbe još uvijek nisu dovoljno zaživjeli u našoj glazbenoj sredini pa je uvijek dobro došla suradnja s iskusnim istraživačima, predavačima i glazbenim umjetnicima. Upravo sve te odrednice najbolje opisuju baroknu violinisticu i muzikologinju Mimi Mitchell, dugi niz godina stalnu gošću Hrvatskoga baroknog ansambla, koja se na ovome koncertu predstavila kao umjetnička voditeljica i dirigentica. Njeno dobro poznavanje odrednica baroknoga stila, temeljito iščitavanje partitura i sugestivnost u prenošenju koncepcije interpretacije prihvatili su glazbenici Hrvatskoga baroknog ansambla i uskladili svoje sviranje s idejama Mimi Mitchell.

    Nakon duljeg vremena ansambl je opet nastupio u većem sastavu gudača; pridružili su mu se solisti na flautama i hornama, a neizostavnu dionicu bassa continua svirao je na čembalu Pavao Mašić. Dionicu solo-violine je u navedenim točkama programa tonski lijepo i tehnički suvereno svirala koncertna majstorica Laura Vadjon. Sve arije otpjevao je mladi kontratenor Franko Klisović, pokazavši sve odlike pjevača baroknog repertoara: sigurnu intonaciju, pokretljivost glasa i izjednačenost u svim registrima velikog tonskog opsega, dobru dikciju, fraziranje i tehniku disanja.



    Skladan i dotjeran zvuk ansambla ostvaren je zahvaljujući riješenim zahtjevima tehnike sviranja svakog glazbenika ponaosob, čime je postignuta uvjerljiva preciznost i pokretljivost u brzim tempima u Orkestralnoj suiti-uvertiri Johanna Bernarda Bacha i osobito u posljednjoj točki koncerta, ariji Vo Solcando un Mar Crudele Johanna Christiana Bacha.

    Dinamičke nijanse ostale su u nekim skladbama u okviru baroknih postavki kontrasta glasno–tiho, dok je u nekima postupnim prelaženjem ostvarena široka lepeza dinamičkih vrijednosti, pri čemu nisu ostali poklopljeni tiši instrumenti (flaute) niti pretjerano istaknute glasne horne. Publika raspršena u dvorani Satiričkoga kazališta Kerempuh je burnim pljeskom nagradila umjetnike, a besprijekorno ponovljen virtuozni završetak arije iz opere Artaserse potvrdio je velik trud i predano sudjelovanje svih članova Hrvatskoga baroknog ansambla, solista Franka Klisovića i izvrsne poznavateljice barokne glazbe Mimi Mitchell.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 11. ožujka 2022.

    Koncert održan: 27. veljače 2022.

    Program:

    Johann Bernard Bach (1676-1749):
    Orkestralna uvertira/suita br. 3 u e-molu
    Ouverture - Air - Les Plaisirs - Menuet I en II - Air
    Rigadon - Courante - Gavotte en Rondeaux

    Johann Christoph Bach (1642-1703):
    Es ist nun aus mit meinem Leben
    Ciacona Mein Freund ist mein


    Johann Sebastian Bach (1685-1750):
    Erbarme dich iz Muke po Mateju
    Widerstehe doch der Sünde iz kantate BWV 54

    Wilhelm Friedemann Bach (1710-1784):
    Sinfonia u d-molu, Adagio i Fuga

    Johann Christian Bach (1735-1782):
    The Broom of Cowdenknowes
    Vo Solcando un Mar Crudele

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike