Virtuoz istančanog smisla za instrumentaciju i tonalitetnu harmoniju

Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split, Autorska večer Ante Grgina, Ivo Lipanović, dirigent, Hrvatsko narodno kazalište Split

• 
  
  Iako je Split odnedavno bogatiji za koncertnu dvoranu koja publici stalno nudi koncerte, koncerti u organizaciji Hrvatskog narodnog kazališta Split su i dalje vrlo atraktivni te uvijek okupljaju veliki broj publike. Ovoga puta, glavni je akter bio Orkestar Hrvatskog narodnog kazališta Split i njegovi solisti. Iako odgađana zbog epidemiološke situacije, autorska večer Ante Grgina napokon se odvila u petak, 11. ožujka u 20 sati.

  Ante Grgin je jedan od značajnijih svjetskih klarinetista koji je uspješno izgradio i skladateljsku karijeru, premda za nju nije formalno obrazovan. Rođen je u Kaštel Novom 1945. godine, osnovnu i srednju glazbenu školu pohađa u Splitu učeći prvo klavir, a zatim se uspješno prebacivši na klarinet. Sjećanja koja veže uz dane provedene u Glazbenoj školi Josipa Hatzea su radosna, a posebno pamti trenutak kada mu je profesorica solfeggia nakon uspješno odrađene vježbice skladanja prorokovala kako će „jednoga dana biti veliki skladatelj“. Vjerojatno svoju zavidnu karijeru ne duguje tom afirmativnom profesoričinom stavu, no ona je jedan od razloga zbog čega su mu sjećanja na Split tako ugodna.

  Na studij odlazi u Beograd, gdje studira u klasi renomiranog klarinetista Bruna Bruna. Studij završava 1969., a poslijediplomski studij 1972. godine. Nakon osvojenih nagrada i kratkog djelovanja na sceni, prepoznat je kao vrhunski virtuoz. Nastupa ponajviše kao solist, ali i kao komorni i orkestralni glazbenik, svirajući prvi klarinet Beogradske filharmonije. Uključen je i u ansamble za novu glazbu. Od 1995. predaje klarinet na Fakultetu glazbene umjetnosti u Beogradu, te na Fakultetu umjetnosti u Nišu.
  
  

  Ono najzanimljivije u bogatoj karijeri Ante Grgina, što ga je i dovelo do ovakve večeri u splitskom HNK, jest njegovo skladanje kojim se bavi od mladosti. Obrazovanje na tom području stječe iskustveno te je njegovo skladanje isprepleteno sa sviranjem instrumenta. Najviše je učio od svojih kolega u Beogradskoj filharmoniji, koji su uvelike oblikovali njegov smisao za instrumentaciju i općenito pisanje za pojedine instrumente. Nije neuobičajeno da su u fokusu njegovih interesa puhački instrumenti. Sklonost slobodnoj formi, tonalitetna harmonija, utjecaj džeza ali i različitih tradicijskih ritamskih obrazaca te virtuozne melodije uvijek prilagođene karakteru zadanog instrumenta, glavne su osobitosti njegova skladateljskog jezika.

  Lako ga je usporediti s Gershwinom ili Bernsteinom zbog kombinacije džeza i popularne glazbe s klasičnim glazbenim naslijeđem. Posjeduje on i neku strogost u oblikovanju koju možemo povezati s Mozartom ili Rossinijem. Njegov opus obuhvaća skladbe različitih žanrova i vrsta – od solističke i komorne do koncertantne glazbe, obuhvaćajući širok spektar raspoloženja – od nostalgije i liričnosti pa do zaigranog, vedrog izričaja. Često njegove skladbe povezuju s filmskom glazbom, naročito zbog upečatljivih tema koje dugo ostaju u uhu.
  
  

  Ova je večer realizirana u okviru nastojanja da se u splitski HNK dovede što više domaćih, splitskih umjetnika, a profesor Grgin je već bio poznat glazbenicima u orkestru koji su svirali njegov Concertino za sopran saksofon i orkestar. Publika je stoga u velikom broju počastila ovu izvedbu svojim dolaskom i večer je nekako bila predodređena za uspjeh. Maestro Ivo Lipanović pun je riječi hvale za profesora Antu Grgina, a ravnatelj opere Jure Bučević sa zadovoljstvom je istaknuo kako su svi solisti koji će nastupiti domaće snage, iz samog orkestra, tj. iz ansambla.

  Program je započeo s L'unica sinfonia, jedinom simfonijom, jer kako je Grgin istaknuo, nema namjeru pisati drugu. Po uzoru na Mahlera, Grgin je simfoniji dodao i glas u izvedbi sopranistice Antonije Teskere. Prvi stavak najavio je brodvejski zvuk s mnoštvom malih iznenađenja koja su se savršeno stapala u cjelinu. Prvo takvo bio je duo prve violine i prvog cella koji se odvio poput razgovora. Hermeneutički gledano, bio je to slatki ljubavni razgovor prepun lijepo osmišljenih imitacija. Takva su se dua još nekoliko puta ponavljala tijekom večeri – čini se da je to Grginov omiljeni postupak da privuče pažnju slušatelja i rastereti ih nakratko bogatog orkestralnog zvuka. U drugom stavku, ritam sekcija najavila je šlager koji je imao klazmerski zvuk. Treći stavak obogatila je Antonija Teskera snenom vokalizom punom sekvenci koju je pak presijecao klarinet stalnom igrom zaostajalica. Četvrti stavak nadoknadio je mir koji su nam pružila prethodna dva stavka i pokazao raskoš i umijeće sekcije limenih puhaća kojima doduše gotovo nikada nije dodijeljena raskošna melodija nego prateća, ali zahtjevna uloga.

  
  
  Zatim je uslijedila skladba Mala priča u kojoj je solističku ulogu imala flautistica Andrea Jelavić. Melodija koja se vrtjela u krug i ujednačeni mirni ton skladbe bili su više opuštajući nego izazovni – kako publici, tako i izvođačima. Potpuno drugačiji ugođaj donijele su Varijacije na temu čardaša za klarinet i orkestar s Antom Jelinčićem kao solistom. Od prvog takta bila je vidljiva ogromna ljubav koju Grgin gaji prema svom instrumentu. Uvod za prvu temu klarineta zvučao je kraljevski i svečano. Iznimna virtuoznost tražila se od solista koji kao da je svirao troglasno; istovremeno kao da je i popunjavao zvuk orkestra i svirao vlastite teme. Melodije koje su zaklonjene sitnim prohodima i ukrasima, Jelinčić je uspješno izvlačio na površinu te uspješno surađivao s orkestrom.

  Lenko Markusović bio je solist u skladbi Laura – fantazija za trubu i orkestar. Dijalog je u ovoj skladbi postojao između gornjeg i donjeg registra solističke dionice, a cijeli njegov pristup bio je nenametljiv i u totalnoj koheziji s orkestrom. Posljednja od najavljenih skladbi bila je popularni Concertino. Gordan Tudor na sopran saksofonu zvučao je nenadmašno – povjerene mu melodije uvjerljivo je obojio s toliko različitih boja, a orkestar ga je pratio u izvrsnosti, kao da su i oni živnuli i u ovoj skladbi bili još stopljeniji i precizniji nego u ostalima. Tudor se naslađivao s melodijama – od ozbiljnijih je radio igru, a od razigranih izvlačio plemeniti karakter.
  
  
  
  Koncert je zaokružen izvedbom u kojoj se pridružio i sam profesor Grgin. Njegova izvedba dokazala je kako je vjeran svojim skladateljskim postulatima i razmišljanju o glazbi uopće. Sedamdeset sedmogodišnji virtuoz pokazao nam je kako se voli svoj instrument i kako ga se s ljubavlju implementira i u orkestralne skladbe. Užitak je bilo gledati Grgina kako virtuozno svira, te kako maštovito priključuje dionice skladbama. Skladba odsvirana kao dodatak imala je tako dva klarineta i sopran saksofon kao soliste i uistinu je okrunila ovu večer koja nam je pružila sve što smo očekivali, pa i malo više.
  
  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 19. ožujka 2022.
  
  Koncert održan: 11. ožujka 2022.

  Program:
  
  L'unica sinfonia (Jedina simfonija), Antonija Teskera – sopran
  Little story (Mala priča) za flautu i gudače – A. Jelavić, flauta
  Varijacije na temu čardaša za klarinet i orkestar – A. Jelinčić, klarinet
  Laura – Fantazija za trubu i orkestar, L. Markusović, truba
  Concertino za sopran saksofon i orkestar – G. Tudor, sopran saksofon

Piše: