Magična izvedba beskompromisnog glazbenika izrazite i istančane muzikalnosti

Barokni festival 2022., Berlin; Johann Sebastian Bach: Goldberg varijacije, Jean Rondeau, čembalo, Komorna dvorana Berlinske filharmonije

• 
  
  U glazbenoj paleti korizmenoga vremena, u zapadnom civilizacijskom krugu obilježenog Kristovom mukom i njezinim obradama u glazbi, posebno mjesto zauzimaju izvedbe velikih Bachovih pasija, uglazbljenih na tekstove evanđelista Mateja i Ivana. Barem u europskome kontekstu, ma koliko sekularan u međuvremenu postao, publika najčešće ima prilike čuti Matthäus- i Johannes-Passion u Velikome tjednu. A tko imalo poznaje opus lajpciškog kantora, zna da je jednako veličanstven u djelima koja zahtijevaju glomazan izvođački aparat kao i u skladbama za jednog glazbenika i jedan instrument. A upravo je takvo, naizgled jednostavno ali veličanstveno djelo Arija s trideset varijacija, skladba koja je ponijela ime Goldberg varijacije, kojom je u sjajnoj izvedbi francuskoga čembalista mlađe generacije Jeana Rondeau započela glazbena korizma u glavnome gradu Bachove domovine.

  Rođeni Parižanin Jean Rondeau uspio se već prije tridesetog rođendana profilirati kao jedan od vodećih europskih čembalista današnjice. Pomalo ekstravagantnoga stila, Rondeau ostavlja dojam potpunog glazbenika, što u potpunosti razumijemo kad iz glazbenikova životopisa doznamo da se bavio i muzikologijom, dirigiranjem, skladanjem i džezom. Veliko iskustvo stisnuto u relativno malo godina rezultiralo je zrelim i samosvjesnim izvođačem koji se upustio u jedno od najzahtjevnijih djela literature za instrument s tipkama, počastivši publiku diljem Europe turnejom na kojoj izvodi Bachove Goldberg varijacije. Berlinska publika došla je na red u nedjelju, 13. ožujka 2022., u Komornoj dvorani Berlinske filharmonije.

  Nedjeljno poslijepodne, vjerojatno najspokojniji dio tjedna, bio je pravi trenutak za pročišćenje Bachovom glazbom. A Goldberg varijacije u izvedbi mladića koji muzicira kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta ispred sebe, i to upravo za izvedbu Bachovih varijacija, nisu mogle biti učinkovitiji melem za slušatelje ranjene pandemijama i virusima, ratovima i dronovima, vijestima i društvenim mrežama. U dvorani amfiteatralnoga tipa s decentnom rasvjetom, koja je omogućavala da glazbenik tek povremeno baci oko na note ispred sebe, preko sat i pol nije se čulo ništa osim sjajno balansiranoga zvuka čembala. Od trenutka kada je Jean Rondeau započeo svirati ariju tj. temu, u dvorani više nije postojao nitko osim čembalista i Johanna Sebastiana Bacha.

  Rondeau je beskompromisan tip glazbenika, izvođač koji u potpunosti uranja u svaku od trideset varijacija, vodeći slušatelja kroz putovanje od trideset postaja križnog puta uokvirenog dvjema temama. Najveća vrlina ovoga glazbenika je izrazita i istančana muzikalnost, koja je conditio sine qua non izvedbe. Tehnika, dinamike, tempa, pauze i sve što se dogodilo u preko sat i pol izvedbe bilo je podređeno jednom i jedinom cilju – muzikalnosti, koje glazbeniku nimalo ne nedostaje. U tom kontekstu ne iznenađuje činjenica da je mladi Parižanin posebno suptilno oblikovao tri varijacije u molu, tri mala remek-djela koja sadrže dovoljno glazbe za samostalan koncert.

  Instrument tehničkih mogućnosti kao čembalo podrazumijeva dinamička ograničenja, zbog čega je Rondeau pažljivo osmislio kontraste u tempima između pojedinih varijacija. Ukratko, Rondeau nije projurio djelom, ostavljajući na publiku utisak prvoklasnog virtuoza. Dapače, glazbenik većinu varijacija svira u bitno sporijim tempima nego što je slušateljstvo naviklo čuti, što izbija na vidjelo već od arije, u Rondeauovoj izvedbi nimalo galantne sarabande. Izvođač ariju izvodi kao da nad notama stoji oznaka grave, odijevajući uvodni stavak u ruho pučkog korizmenog napjeva. A onda kreće niz od trideset različitih ugođaja i poigravanja s baroknom polonaiseom (1. varijacija), pastoralom (3. varijacija) i gigueom (11. varijacija), da bi prvi dio skončao 16. varijacijom u stilu francuske uvertire. U drugom se dijelu slušatelj susreo s menuetom (19. varijacija), sarabandom (26. varijacija) i tokatom (29. varijacija), ali i sve slobodnijim tonalitetnim odnosima koji će pred kraj djela potpuno izmaći kontroli baroknog cikličkog djela. Naravno, uspio je glazbenik pokazati svu svoju tehničku bravuroznost, no ona nije bila u prvom planu izvedbe. U prvom je planu bila samo i jedino glazba.
  
  
  
  Ponovni nastup arije, teme kojom Goldberg varijacije i završavaju, Bach i Rondeau pripremili su postepeno, kako bi slušatelju olakšali povratak u vanjski svijet i spoznaju da je niz od 32 varijacije završio. U interpretaciji suptilnoga glazbenika kakav je Jean Rondeau veliko Bachovo djelo zvučalo je magično i bezvremensko, kakav je i cijeli njegov opus.

  © Domagoj Marić, KLASIKA.hr, 22. ožujka 2022.
  
  Program:
  
  Johann Sebastian Bach: Goldberg varijacije BWV 988

Piše: