Sugestivno putovanje harmonijskim prostranstvima mora

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Quentin Hindlley, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 
  
  Zagrebačka filharmonija još je jedanput pribjegla promjeni programa. Pretplatnici Plavog ciklusa na koncertu održanom u petak, 25. ožujka 2022. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, trebali su poslušati monodramu-jednočinku u četiri prizora Erwartung, op. 17 austrijskog skladatelja Arnolda Schönberga (1874-1951). Prema podatcima o repertoaru Zagrebačke filharmonije – do 1996. godine u monografiji Zagrebačka filharmonija, a do 2005. godine u osobnoj arhivi autorice – skladbe Arnolda Schönberga sporadično su uvrštavane na programe koncerata. Čini se da je monodrama Erwartung, op. 17, nastala 1909. godine na početku njegove druge, ekspresionističke skladateljske faze u kojoj je u potpunosti zanemario odnose unutar tonaliteta, trebala biti prvi put izvedena pod ravnanjem dirigenta Valentina Engela sa solisticom mezzosopranisticom Dubravkom Šeparović Mušović, prvakinjom Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

  Što je Zagrebačka filharmonija ponudila svojim pretplatnicima u zamjenu za najavljenu skladbu Arnolda Schönberga? Na programu koncerta kojim je ravnao francuski dirigent Quentin Hindley (1979) bile su skladbe jedne skladateljice – Olje Jelaske (1967), jednoga skladatelja – Claudea Debussyja (1862-1918) i jednoga skladatelja-obrađivača – Andréa Capleta (1878-1925). Polagani, treći stavak Clair de lune (Mjesečina) iz četverostavačne Suite bergamasque za klavir Caplet je obradio za orkestar u dogovoru sa starijim kolegom Debussyjem čijoj se glazbi divio, približivši se zvuku kakav bi možda i on sam odabrao za ovaj programni stavak. Suitu je Debussy skladao već 1890-ih godina, a temeljito ju je preradio prije objavljivanja 1905. godine, nanizavši uz uvodni Preludij i dva plesna stavka Menuet i Passepied. Naziv bergamasque ishodi iz imena talijanskoga grada Bergama pa se u tri stavka pronalaze poveznice s osobom koja od tamo dolazi, dok je stavak Clair de lune nadahnut simbolističkom poezijom pjesnika Paula Verlaina (1844-1896). Za rafinirani klavirski slog Caplet je pronašao orkestralnu inačicu u bojama gudača, drvenih puhača – flauta, klarineta, oboa i fagota, dvaju rogova, harfi i čembala.

  Koncert, čiji bi se sadržaj mogao podvesti pod zajednički nazivnik programna glazba, otvorila je simfonijska pjesma Modri val suvremene hrvatske skladateljice Olje Jelaske (1967). Skladana je 2014. godine i praizvedena 8. svibnja u sezoni 2013/2014., kad je Olja Jelaska bila rezidencijalna skladateljica Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije. Prema riječima skladateljice, modri val se razvija „od trenutka formiranja vala do vrhunca kada se val rasprši i pretvori u neke nove forme nekog novog vala“. Ovako opisani slijed događanja na (uzburkanom?) moru može se pratiti od dinamički snažnog početka preko (dinamički iznijansiranih) padova i uspona vala koji gotovo nestaje u potpunoj tišini. Olja Jelaska završila je studij kompozicije u razredu profesora Marka Ruždjaka (1946-2012) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vrsna je poznavateljica glazbenih vrsta i instrumentalnih boja, što je vješto primijenila i u skladbi Modri val, za koju je 2018. godine dobila godišnju nagradu za glazbu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
  
  

  Ovu godinu mogli bismo proglasiti čak i obljetničarskom za Claudea Debussyja rođenog 1862. godine, a koncert Zagrebačke filharmonije s njegovim odabranim skladbama održan je upravo na dan kad je preminuo 1918. godine. Njegov skladateljski opus odskače od mnogih suvremenika po stilskim obilježjima impresionizma, čiji je on začetnik i ujedno najistaknutiji predstavnik u glazbi. Slikari-impresionisti prenosili su na platno dojmove pobuđene promatranjem krajolika, lica ili različitih prirodnih pojava, a gotovo vještinom slikara Debussy je tonovima dočarao ugođaje koje su potaknuli izvanglazbeni sadržaji. U prvome dijelu koncerta čuli smo trostavačni ciklus Images (Slike) skladan između 1905. i 1912. godine. Prva dva stavka s naslovima Gigues (Žigovi – stari engleski plesovi) i Ibéria s tri cjeline – Par les rues et par les chemins (Po ulicama i putevima), Les parfums de la nuit (Mirisi noći) i Le matin d'un jour de fête (Jutro na dan svečanosti) nadahnuti su tradicijskom glazbom povijesnog Kraljevstva Northumbrije, Španjolske i Francuske, dok je u kasnije dodan stavak Rondes de printemps (Plesovi proljeća) Debussy uvrstio temu dječje pjesme Nous n'irons plus au bois (Nećemo više ići u šumu).

  Orkestralni ciklus Images ima prethodnike u istoimenim ciklusima za klavir, a ranije zamišljena skladba za dva klavira Ibéria prerasla je u orkestralnu skladbu u kojoj je skladatelj znalački iskoristio boje instrumenata, posvetivši dulju temu u prvome stavku oboi d'amore. Koncert programnoga sadržaja zaokružile su tri simfonijske skice La mer (More), s naslovima De l'aube à mid sur la mer (Od zore do podneva na moru), Jeux de vagues (Igra valova) i Dialogue du vent et de la mer (Razgovor vjetra i mora). Skladbu koju je dovršio 1905. godine moglo bi se u odnosu na formu usporediti s trostavačnom simfonijom, iako to skladatelj nije izričito naglasio. Dočarao je tri ugođaja na nepreglednom morskom prostranstvu koje je Debussy doživljavao sa strahopoštovanjem, ne krijući radost što je život posvetio glazbi a ne plovidbi morem (kako su željeli njegovi roditelji). I u ovoj je skladbi Debussy vješto koristio različite boje instrumenata i njihove izražajne mogućnosti ploveći uz pomoć kratkih motiva na harmonijskim prostranstvima rasterećenima striktnih okvira tonaliteta i u iznijansiranoj dinamici.
  
  

  Dirigent Quentin Hindley najavljen je „kao pripadnik generacije mladih francuskih dirigenata u usponu i bilježi rezultate koji ubiru pohvale međunarodne kritike“, što potvrđuje nekoliko citata u programskoj knjižici koncerta. Mogli smo se na koncertu i sami uvjeriti da ovaj mlađi dirigent (u 40-im godinama života) doista ozbiljno pristupa partiturama skladbi koje u suradnji s orkestrom predstavlja upečatljivo i razrađeno u svim detaljima. Najbogatiji orkestralni sastav zahtijevala je Debussyjeva suita Images s brojnim udaraljkama, između ostalih i celestom s posebnom zvučnom nijansom, a svoju su funkciju udaraljke ispunile u ritamskoj sastavnici plesnih motiva. I manji orkestralni sastav kao u skladbama Modri val Olje Jelaske i Debussyjevoj La Mer ili najmanji u Capletovoj orkestraciji njegove skladbe Clair de lune zvučali su uravnoteženo i dinamički izbalansirano, ali uz izraženo isticanje instrumenata – nositelja tematske građe.

  Raspoloženi orkestar Zagrebačke filharmonije pratio je precizne, odmjerene i sigurne pokrete muzikalnoga dirigenta Quentina Hindlleya, koji je s malo vidljivog napora ali s mnogo sugestivnosti pretvarao zapise u partiturama u zanimljiv, živi tonski prostor za publiku koja je mogla tako slijediti promjene ugođaja dočarane glazbom. Svi su glazbenici unutar pojedinih orkestralnih skupina svirali intonativno i ritmički dotjerano, istaknuvši se sigurnim nastupom i lijepim tonom u solističkim dijelovima. Dinamičke nijanse prelijevale su se od pritajenog pianissima do snažnog ali ne grubog fortissima, pa je dirigent Quentin Hindley s glazbenicima Zagrebačke filharmonije ostvario minuciozno razrađenu i efektnu izvedbu koju će publika zacijelo dugo pamtiti, a možda će se i radovati nekom njihovom ponovnom zajedničkom nastupu.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 1. travnja 2022.

  Koncert izveden: 25. ožujka 2022.
  
  Program:
  
  Olja Jelaska: Modri val, za simfonijski orkestar
  Claude Debussy: Slike, za orkestar                                     
  Claude Debussy: Mjesečina, arr. za orkestar André Caplet
  Claude Debussy: More, tri simfonijske skice

Piše: