Osobit doživljaj izgubljenih concertina u skladateljevu rodnom gradu

Varaždinski komorni orkestar, Petrit Ҫeku, gitara i umjetničko vodstvo, Velika koncertna dvorana HNK-a u Varaždinu



  • Varaždinski komorni orkestar (VKO) tradicionalno za svoje koncerte, koje održava u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu već 28. sezonu, primjenjuje vrlo dobro osmišljenu formulu koja se doista potvrđuje kao dobitna kombinacija. Naime, za svaki od koncerata, a ostvaruje ih pet do šest svake sezone, VKO poziva nekog uglednog solistu kojemu je onda povjereno i umjetničko vodstvo za konkretni program. Solisti su dakako afirmirani glazbenici koji muziciraju na različitim instrumentima, pa je u skladu s njihovim specijalizacijama koncipiran i program za pojedini koncert. Takva organizacija osigurava raznolikost programa, kao i dolazak u Varaždin glazbenika koji uz izvođenje pojedinih solističkih koncerata istovremeno i umjetnički oblikuju interpretacije odabranih djela, dakle vode, točnije dirigiraju izvedbama. Odličan primjer suradnje s pozvanim solistom bio je postignut i na 4. koncertu tekuće sezone 2021/2022., održanom 4. travnja, na koji je VKO kao gosta i umjetničkog voditelja pozvao gitarista Petrita Ҫekua.

    U životopisu glazbenika, koji se proslavio tijekom dosadašnje solističke karijere, zapisan je sud američkog glazbenog kritičara Colina Coopera prema kojemu je Petrit Ҫeku „solist visokih mogućnosti“. Da je tome tako i da je umjetnik koji je diplomirao u razredu Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i usavršavao se na Konzervatoriju Peabody u Baltimoreu (SAD), dokazao je gitarist Petrit Ҫeku već nebrojeno puta i dobro je znano da ga publika i ne samo u Hrvatskoj izuzetno rado sluša i uživa u njegovom tehničkom umijeću i izuzetnim umjetničkim sposobnostima. Ali, nema omiljeni gitarist samo visoke mogućnosti u odnosu na svoj instrument, bravuru i lijepi ton. Da je dijapazon njegovih mogućnosti, zahvaljujući visokoj razini glazbeničke nadarenosti, i mnogo širi, dokazao je upravo na koncertu održanom u Varaždinu.

    Najava da će s VKO nastupiti gitarist Petrit Ҫeku bila je osobiti mamac za slušatelje, pa je lijepo obnovljena Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu te večeri bila posjećenija nego što je to inače slučaj i na koncert su došli mnogi ljubitelji klasične glazbe, dakako najviše dobri poznavatelji samoga soliste. Tako i njegov profesor Darko Petrinjak, kao i drugi ugledni zagrebački gitarist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu István Rómer, nisu žalili trud doputovati u Varaždin. Podatak da su dvojica starijih gitarista sve do nedavno nastupali kao Zagrebački gitarski trio (što je nažalost preranom smrću trećega člana Gorana Listeša prekinuto), a da je Petrit Ҫeku član također odlično afirmiranog gitarskog trija Elogio (u kojemu je Petrit predstavnik svojeg rodnog Kosova, a s njim nastupaju još i Pedro Ribeiro Rodrigues kao predstavnik Portugala i Tomislav Vukšić kao predstavnik Hrvatske) dokaz je brige za afirmaciju gitare jednako kao solističkog instrumenta i kao glazbala u komornom muziciranju.

    Kao umjetnički voditelj koncerta Petrit Ҫeku je za program odabrao četiri skladbe i to svoju prilagodbu za gitaru Koncerta u Es-duru za obou i gudače Vincenza Bellinija, svoju obradu za gitaru i gudače Sonate u a-molu, D.821 – Arpeggione Franza Schuberta te Premier Concertino i Second Concertino za gitaru i gudački kvartet Ivana Padovca u prilagodbi orkestralne pratnje koju je izradio Darko Petrinjak. Moguće je reći – vrlo lijep, zanimljiv i tek rijetko, u slučaju Padovčevih concertina i prvi put izvođeni repertoar, u kojemu je gitara solistički instrument.

    Bilo je nadasve simpatično i lijepo vidjeti visokog i vitkog Petrita Ҫekua kako sjeda ispred orkestra na stolicu okrenut leđima publici i dirigirajući uvodi svaku izvedbu budući da djela započinju orkestralnim uvodima. U trenutku nastupa u solističkoj ulozi okretao se publici i, dakako sve napamet, interpretirao odabrane koncertne skladbe. Dakle, riječ je o gitaristu izuzetne koncentriranosti, nepogrešive memorije, osobite lakoće komuniciranja s gudačkim orkestrom, te dakako oduševljavajuće tehničke virtuoznosti i umjetničke osobnosti. Djela koja pripadaju romantičnom razdoblju – odlikuje ih prema tome na prvome mjestu izražajna melodioznost te uhu najšireg slušateljstva bliske, ugodne i mile harmonije, nizala su se prekidana tek glasnim i dugim pljeskom. Bez pauze, slušali smo talijansku belkantističku umilnost Bellinijeva koncerta, bravurozni slijed triju stavaka Schubertove sonate u izvorniku pisane za instrument arpeggione koji je tek kratko bio u uporabi, a onda Varaždincima osobito dragi susret s dva Padovčeva concertina.

    Padovčeva dva „mala koncerta“, koje je varaždinski skladatelj posvetio svojem instrumentu – gitari, na kojoj je bio priznati virtuoz i za vrijeme boravka u Beču slavljeni solist, namijenjena su u izvorniku gitari i gudačkom kvartetu. Ta se dva concertina smatralo izgubljenima, ali su partiture srećom nađene u ostavštini bečkog gitarista, pedagoga i izdavača gitarskih skladbi Karla Scheita tijekom 20. stoljeća, a onda i u izvornoj verziji za gitaru i gudački kvartet izvedena 2008. godine (Darko Petrinjak s Gudačkim kvartetom Rucner). Petrinjakova prilagodba za orkestralnu pratnju nastala je na Ҫekuovu inicijativu i u Varaždinu prvi put predstavljena javnosti. Za Varaždince je to stoga bio osobiti doživljaj i posebno dragi susret s glazbom sugrađanina iz 19. stoljeća. Osim toga, Padovec je svoja dva concertina skladao za u njegovo vrijeme uobičajenu terc gitaru koja je bila korištena u komornoj glazbi. Za izvedbu za VKO i Petrita Ҫekua obradio je Darko Petrinjak dva skladna trostavačna koncertića za standardnu gitaru kakvu se danas koristi, transponirajući dionice za tercu niže i prilagodivši sastav gudačkog kvarteta gudačkom orkestru koji uključuje i kontrabas.

    Oduševljenje i pljesak bili su nakon svake skladbe glasni i dugotrajni, da bi se nakon glazbe Ivana Padovca prolomio doista gromoglasni pljesak koji se nije zaustavljao. Dakako, Petrit je izveo još i dodatak iz ostavštine Varaždinca Ivana Padovca, a pljesak se zaustavio tek nakon više poklona i to u trenutku kada je slavljeni gitarist Petrit Ҫeku na podij došao bez svojeg instrumenta. Dakle, bio je to definitivni kraj koncerta i oproštaj od solista čiju će suradnju s VKO varaždinska publika itekako rado pamtiti.

    © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 8. travnja 2022.

    Koncert izveden: 3. travnja 2022.

    Program:

    Vincenzo Bellini:
    Koncert u Es-duru za obou i gudače (Prilagodba gitarske dionice Petrit Çeku)
    Risoluto allegro
    Larghetto cantabile
    Allegro polonese

    Franz Schubert:
    Sonata u a-molu, D.821 Arpeggione (Obrada za gitaru i gudače Petrit Çeku)
    Allegro moderato
    Adagio
    Allegretto

    Ivan Padovec:
    Premier Concertino za gitaru i gudački kvartet (Prilagodba Darko Petrinjak)
    Allegro moderato
    Andante
    Rondo:
    Allegretto

    Second Concertino za gitaru i gudački kvartet (Prilagodba Darko Petrinjak)
    Allegro moderato
    Andante sostenuto
    Polacca

Piše:

Zdenka
Weber

kritike