Od češkoga glazbenog patriotizma do svjetske baštine

Njemački simfonijski orkestar Berlin, Bedřich Smetana, Má vlast, Ingo Metzmacher, dirigent, Velika dvorana Berlinske filharmonije

• 
  
  Rijedak je slučaj u glazbenoj povijesti da uglazbljeni patriotizam prijeđe granice publike kojoj je namijenjen i postane prvoklasnim svjetskim repertoarom. Od prethodne tvrdnje djelomično je izuzet operni repertoar 19. stoljeća, u kojem su patriotske poruke ipak predstavljene uz pomoć partikularnih priča iz prošlosti. Međutim, da ne znamo okolnosti u kojima je nastao, Nabucco nikad ne bismo povezali s talijanskim društveno-političkim strujanjima Verdijeva vremena. Situacija je jasnija radi li se o srednjovjekovnoj tradiciji naroda iz kojega je skladatelj potekao, no i tu je kontekst nastanka djela presudan za njegovo razumijevanje. S druge strane, valja imati na umu da opera ipak šalje bitno jasnije poruke u odnosu na instrumentalnu glazbu. Patriotske poruke u instrumentalnoj glazbi ograničene su u pravilu na citiranje folklornih obrazaca, što skladbama daje nacionalnu prepoznatljivost (Brahmsovi Mađarski ili Dvořákovi Slavenski plesovi) ali ne i program tj. sadržaj, koji uglazbljeni patriotizam ipak diže na višu razinu. Za pravi primjer patriotizma u instrumentalnoj glazbi valja dakle potražiti programno djelo obogaćeno glazbenim jezikom sredine na koju se odnosi.

  Najpoznatiji primjer takvoga tipa ophođenja sa skladateljskim slogom predstavlja ciklus od šest simfonijskih pjesama češkoga skladatelja Bedřicha Smetane, nazvan Moja domovina ili u izvorniku Má vlast. Popularnosti ciklusa pridonijela je pitka i pristupačna simfonijska pjesma Vltava, školski primjer programne muzike i jedan od najraširenijih komada klasične glazbe uopće. Međutim, treba imati u vidu i dva olakotna čimbenika koja su išla na ruku recepciji najpoznatijega Smetanina ciklusa. Prvi je blistava srednjovjekovna mitološka tradicija češkoga naroda, odlično predstavljena još u 19. stoljeću (knjiga Staré pověstičeské Aloisa Jiráseka prvi je put objavljena 1894.). Drugi i još važniji je neukaljani češki patriotizam, koji je 20. stoljeće preživio bez mrlje nacionalizma koji bi Smetaninoj glazbi bio teret pri kasnijim izvedbama. Jedini rezultat fuzije sjajne skladateljske građe s jedne i nekoliko izvanglazbenih okolnosti s druge strane neupitna je popularnost ciklusa Má vlast.

  Šest simfonijskih pjesama našlo se na programu koncerta Njemačkoga simfonijskog orkestra Berlin (DSO – Deutsches Symphonie Orchester Berlin), održanog u Velikoj dvorani Berlinske filharmonije 2. travnja 2022., u sezoni u kojoj orkestar obilježava 75. godišnjicu osnutka. Njemački simfonijski orkestar Berlin rođen je netom nakon završetka Drugoga svjetskog rata, u vremenu katarze koje Nijemci nazivaju Stunde Null ili Nulti sat. Novoosnovani ansambl bio je isprva jasna protuteža Berlinskoj filharmoniji i mračnom dijelu njezine povijesti, u kojoj je i danas najčuveniji njemački orkestar bio središnje sredstvo Ministarstva propagande Trećega Reicha. Netom nakon završetka krvavoga sukoba, Njemački simfonijski orkestar Berlin krenuo je od nule da bi 75 godina poslije na ljestvici europskih orkestara zauzeo visoko mjesto. U stranice povijesti ansambla upisana su zvučna imena velikih šefova dirigenata kao što su Lorin Maazel i Vladimir Ashkenazy. Koncertom od 2. travnja ravnao je njemački dirigent Ingo Metzmacher, šef dirigent orkestra od 2007. do 2010.

  Iskustvo zajedničkog muziciranja bilo je vidljivo od početnih taktova Vyšehrada, prve simfonijske pjesme ciklusa. Metzmacher poznaje glazbenike i oni poznaju njega, uhodani su tim koji je uz nekoliko slabijih mjesta u limenim puhačima sposoban uvjerljivo, muzikalno i dirljivo pred zahtjevnu publiku iznijeti kompleksnu partituru. Nakon Vyšehrada, u kojem su najsnažniji dojam ostavile harfe raspoređene na suprotnim krajevima orkestra – kao efektan primjer stereo-zvuka gdje ga se inače ne bi očekivalo – i relativno uobičajene izvedbe Vltave, uslijedila su najveća glazbena iznenađenja – moćna Šarka i prilično spora ali vrlo muzikalna izvedba četvrte simfonijske pjesme, Iz čeških lugova i gajeva (Z českých luhů a hájů). Četiri prve skladbe promatrane kao cjelina oblikovane su u potpunosti oko Šarke. Okružena suptilnim izvedbama druge i četvrte, treća simfonijska pjesma djelovala je izrazito dominantno, no samo do izvedbe Tábora i Blanika, posljednjih dijelova moćnog ciklusa. Istini za volju, Vyšehrad, Vltava i Iz čeških lugova i gajeva kao tri simfonijske pjesme inspirirane geografskim lokalitetima čine lirskiji dio ciklusa, dok je herojska (mitološka) povijest inspirirala skladatelja za drugačiji pristup skladateljskoj i harmonijskoj građi. Međutim, dinamski i karakterni kontrasti u Metzmacherovoj izvedbi bili su izrazito naglašeni, što je cijelom ciklusu dalo poseban dojam.
  
  

  Má vlast nastajala je u razdoblju od oko sedam godina, od 1872. kada je Smetana skicirao prve taktove prvih dviju simfonijskih pjesama, do 1879. kada je dovršen Blanik. Skladatelj je doživio prvu integralnu izvedbu ciklusa 5. studenoga 1882., da bi godinu i pol poslije zaklopio oči vjerojatno ni ne sluteći do koje će razine ciklus obilježiti njegovu osobu, češku klasičnu glazbu i cjelokupni orkestralni repertoar. Da se radi o posebnom djelu svjedoči i Smetanin grob, na kojem su uklesani početni motiv Vltave i nazivi svih simfonijskih pjesama.

  Zaključno valja povući paralelu između najvećega Smetanina ostvarenja i njegova pandana u povijesti hrvatske glazbe. I ne, to nisu dvije simfonijske pjesme Blagoja Berse, Sunčana polja i Sablasti koje je skladatelj zamislio kao sastavnice budućega ciklusa nazvanoga istim imenom kao Smetanin. Bersa je bio na pravome tragu da dovrši ciklus po kojemu je mogao snažnije ući u povijest hrvatske glazbe; do kraja života ostalo mu je otprilike vremena koliko i Smetani kada je dovršio prva dva dijela Moje domovine, no sudbina je htjela da bude drugačije. Iako ne treba podcijeniti orkestralno umijeće hrvatskoga Verdija, Ivan pl. Zajc nije ostavio ništa na tragu velikih orkestralnih djela kojima bi izrazio svoj patriotizam. Pravi ciklus od šest orkestralnih skladbi krije se u opusu Vatroslava Lisinskog, a radi se o šest nedovoljno poznatih i nedovoljno izvođenih koncertnih uvertira, koje skladatelj doduše nije povezao u jednu cjelinu – što ne opravdava činjenicu da to nisu učinili ni dirigenti nakon njega. Zaslužena popularnost pripala je idili Večer i donekle Beloni, dok su u sjeni ostale npr. uvertira br. 6 ili ona koja nosi naslov Jugoslavenska, kao podsjetnik da je ilirski pokret bio zamišljen puno šire od hrvatskoga prostora. Konačno, za svoga boravka u Pragu Lisinski je skladao i Vltavu, no ne simfonijsku nego solo-pjesmu na češkom jeziku. Neka mali kuriozum da je Lisinski Vltavu skladao prije Smetane bude podsjetnik na njegove orkestralne uvertire i njihov ciklički potencijal, kao našu verziju Smetanine Moje domovine. 

  © Domagoj Marić, KLASIKA.hr, 25. travnja 2022.

  Koncert izveden: 2. travnja 2022.

  Program:
  Bedřich Smetana (1824–1884): Má vlast
  Šest simfonijskih pjesama:
  I. Vyšehrad (1872–74)
  II. Vltava (1872–74)
  III. Šárka (1875)
  IV. Z českých luhů a hájů (1875)
  V. Tábor (1878)
  VI. Blanik (1879)

Piše: