Potpuno uspjela izvedba u kojoj se isplatio golem trud glazbenog vodstva i izvođača

Riječki simfonijski orkestar, Riječki operni zbor i solisti, Johan Sebastian Bach: Muka po Ivanu, Philip von Steinaecker, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

• 
  
  Na Veliki petak 15. travnja 2022. godine u HNK Ivana pl. Zajca izvedena je Muka po Ivanu (Johanness-Passion) za soliste, zbor i orkestar Johanna Sebastiana Bacha, pod oznakom BWV 245. Svaki susret s Bachovom glazbom iznova nas podsjeća koliko je to velika glazba, a moglo bi se reći i fundamentalna glazba. Pokojni pisac, esejist, novinar i polemičar Igor Mandić jednom je prilikom rekao da sva glazba počinje od Bacha, a riječi su to koje su nam tijekom koncerta konstantno odzvanjale u glavi. Svaka izvedba neke od Bachovih Muka predstavlja poseban glazbeni doživljaj. S osobitom se nostalgijom sjećamo izvedbi Muke po Mateju, a nekoliko godina kasnije i Muke po Ivanu u Zagrebačkoj prvostolnici, kada ih je izvodila Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Mo. Vladimira Kranjčevića. Prije nekoliko sezona Muku po Ivanu izvela je Berlinska filharmonija pod ravnanjem tadašnjeg šefa dirigenta Sir Simona Rattlea u specifičnoj scenskoj izvedbi koju je režijski osmislio Peter Sellars. Nakon spomenutog koncerta članovi Berlinske filharmonije izjavljivali su da je to jedan od najljepših i najdojmljivijih koncerata koji su svirali za svoga staža u slavnim Berlinerima. 

  Glazbeno vodstvo riječke Muke po Ivanu povjereno je maestru Philipu von Steinaeckeru. U programskom letku nalazi se razgovor s dirigentom u kojemu možemo pročitati preciznu kontekstualizaciju dijela, tako da znatiželjan slušatelj može iz sažetog teksta izvući mnogo podataka koji mu mogu pomoći pri slušanju ove velebne pasije. Dirigent Steinaecker u smislu glazbene pripreme odradio je odličan posao. Tonska slika orkestra (pojačanog s gostima) bila je vrlo uredna. Fluidan ton pripomogao je protočnosti glazbe pa je dva sata, koliko djelo traje, proteklo u dahu. Dirigent je pri određenim arijama ustao pojedine svirače kako bi fokus na izvedbu bio potpun. Puhačka sekcija orkestra zvučala je uvjerljivo, stabilan ton gudača obgrlio je kazališnu dvoranu koja je lebdjela u apsolutnoj ljepoti Bachove glazbe.

  Poseban obol izvedbi dao je orguljaš Tomaž Sevšek Šramel, čije ime iz nepoznatih razloga nije navedeno u programskom letku, a to je velika šteta jer se radi o izvrsnom sviraču. Čelist Petar Kovačić kvalitetno je ispratio soliste u continuo momentima. Posebna vrijednost koncerta činjenica je da su pojedini glazbenici svirali na izvornim instrumentima, karakterističnima za razdoblje baroka. Philip von Steinaecker pokazao je odlično poznavanje Muke, a to mu je omogućilo da dirigentskim kodama isplete dobru izvedbu. Koncertni majstor bio je Ivan Graziani. Zbor koji je uvježbao Stjepan Vuger bio je odlično dinamički izbalansiran, muški i ženski glasovi isprepletali su se u predivnim koralima, podjednako stabilni u bržim i sporijim tempima.
  
  

  Problematična je bila pozicija zbora koji se nalazio sa strane u odnosu na orkestar, što je dirigentu na početku stvaralo poprilične probleme, pa je trebalo vremena da postigne zvučni balans. Pozicija zbora u riječkoj izvedbi identična je kao pozicija zbora u prije spomenutoj berlinskoj izvedbi, samo što je u dvorani Philharmonie pozornica amfiteatarskog tipa pa je lakše držati uzde izvedbe u takvom rasporedu izvođača na pozornici.

  Što se tiče solista Evanđelista, koji nosi najveći teret izvedbe, tumačio ga je Marko Fortunatno gibljivim tenorskim zapjevom dobro prilagođenim baroku. Fortunato je pokazao i dobru dikciju njemačkog jezika, a tijekom cijele izvedbe bio je vrlo skoncentriran. Sve to skupa rezultiralo je zadovoljavajućim nastupom koji je publika nagradila izdašnim pljeskom. Bariton Davor Nekjak tumačio je Isusa, a svoju dionicu izveo je vrlo ujednačeno i tonski stabilno s dobro naglašenim ključnim segmentima. Nekjak je scenski bio vrlo izložen jer se nalazio na stolici ispred cijelog ansambla, na samoj rampi. Posebno efektan bio je kraj kad je Isus umro na križu – Nekjak je otišao, a na pozornici je ostala stršati prazna stolica.

  

  Opisano je kao da simbolizira prazan Isusov grob nakon uskrsnuća. Bas Toni Nežić tumačio je Pilata. Radi se o sjajnom mladom glasu, pa nije ni čudo da je nastupao u milanskoj Scali. Ipak, barokni timbar njegovu glasu ne leži najbolje. Kako bilo da bilo, drago nam je da smo mladog i vrlo perspektivnog basa ugostili na pozornici Zajca. Sopranistica Darija Auguštan odlična je sopranistica pred kojom je velika karijera, a to je dokazala i ovom prilikom. Arije koje je Auguštan otpjevala odisale su ljepotom fraziranja i svježinom zapjeva. Riječkoj publici uvijek je poseban doživljaj čuti pjev kontratenora, pa je tako i ovom prilikom nastup Franka Klisovića prošao itekako zapaženo. Riječ je o mladom, vrlo talentiranom i muzikalnom kontratenoru, čija će fraza kroz koju godinu zvučati sjajno. Tenor Dean Maksimilijan Vrbančić bio je najslabija karika izvedbe. Cijelo vrijeme imali smo dojam kao da se muči, tj. kao da je indisponiran. S manjim ulogama dobro su se nosili Šaša Matovina kao Petar, Karla Mazzarolli kao Sluškinja, Martin Marić kao Sluga i Krešimir Škunca također kao Sluga.

  Kada se podvuče crta, moramo istaknuti da je Muka po Ivanu za riječke prilike ograničenih, ponajprije financijskih mogućnosti, bila odlično izvedena. Iz zrakoplova se vidio rad i trud koji je umjetnički tim uložio u pripremu i izvedbu djela. Sve to itekako je osjetila i publika jer se u kraćoj pauzi između prvog i drugog djela nije čula muha u teatru, nije bilo one, za koncerte tipične, ambulanta atmosfere s kašljanjem, kihanjem i ostalim popratnim pojavama. To dokazuje da je sve prije opisano publika itekako osjetila, a to je i osnovni smisao glazbene izvedbe uživo, tako da je u tom smislu koncert u potpunosti uspio.
  
   

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 2. svibnja 2022.

  Koncert izveden: 15. travnja 2022.
  
  Johan Sebastian Bach: Muka po Mateju
  Riječki simfonijski orkestar
  Riječki operni zbor
  Dirigent: Philipp von Steinaecker
  Koncertni majstor: Ivan Graziani
  Zborovođa: Stjepan Vuger
  Inspicijenti: Valter Milavec, Antonija Družeta

  Uloge:
  Evanđelist: Marko Fortunato
  Isus: Davor Nekjak
  Pilat: Toni Nežić
  Petar: Saša Matovina
  Sluškinja: Karla Mazzarolli
  Sluge: Martin Marić, Krešimir Škunca
  Sopran (arije): Darija Auguštan
  Alt (arije): Franko Klisović
  Tenor (arije): Dejan Maksimilijan Vrbančič
  Bas-bariton (arije): Toni Nežić

Piše: