Bogat slavljenički program uz razne nedostatke

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a i solisti, Kanconjer, obilježavanje 80 godina djelovanja Zbora HRT-a, Tomislav Fačini, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 
  
  Nastupom u sklopu ciklusa Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Zbor HRT-a je u četvrtak, 12. svibnja obilježio 80. obljetnicu postojanja. Koncertom je ravnao Tomislav Fačini, solisti su bili sopranistica Tanja Ruždjak, kontratenor Franko Klisović, tenor Roko Radovan, bariton Jurica Jurasić Kapun te bas Luciano Batinić, a sudjelovali su i recitatori Jelena Miholjević i Maro Martinović.

  Zbor Hrvatske radiotelevizije pod tim imenom djeluje od 1991., a kao Komorni zbor Radio Zagreba 1941. ga je osnovao Mladen Pozajić. Nakon njega Zbor su vodili Dragan Gürtl, Boris Papandopulo, Slavko Zlatić, Sergije Rainis, Vladimir Kranjčević, Igor Kuljerić i Tonči Bilić, a od 2017. godine šef-dirigent je Tomislav Fačini.

  Rasporedom koncerta odala se počast trojici glazbenika koji su u djelovanju ovog ansambla ostavili neizbrisiv trag. Čuli smo tako skladbe Mladena Pozajića i Igora Kuljerića te Brucknerov Te Deum kojim se, ravnajući upravo ovim zborom i orkestrom, od aktivne karijere oprostio Vladimir Kranjčević. Trag je odlučio ostaviti i Tomislav Fačini, te smo čuli i praizvedbu njegove skladbe Vocalys.

  Nastup je otvoren Pozajićevom Prvom rapsodijom, izvorno napisanom za mješoviti zbor a cappella, koju smo čuli u Fačinijevoj obradi za zbor i orkestar. Pozajić je bio predstavnik nacionalnog smjera u glazbi te se njegova Prva rapsodija oslanja na tradicijsku muziku – prije svega Bosne i Hercegovine gdje je proveo velik dio života, ali i Hrvatske te južne Srbije. Orkestracija Tomislava Fačinija uglavnom je uspješno podvukla najzanimljivije dijelove partiture, no prečesta upotreba glasnih instrumenata – u kombinaciji s ne baš uravnoteženim ravnanjem zborom s jedne i orkestrom s druge strane, na trenutke je rezultirala jedva čujnim zborom i to u trenucima kad bi trebao zvučati najkompaktnije i najsnažnije. Nejasno je stoga zašto se Fačini odlučio instrumentirati djelo umjesto dopustiti zboru da u punom sjaju zablista na proslavi vlastitog rođendana. Solisti su bili članovi zbora – uvijek pouzdana i muzikalna sopranistica Monika Cerovčec, solidni tenor Andro Bojanić i bas Tomislav Meštrić te altistica Nikolina Virgej Pintar, kojoj istočnjački melizmi nisu baš najbolje legli.

  Uslijedila je izvedba Kanconijera Igora Kuljerića na stihove pjesnika s juga Hrvatske iz 16. i 17. stoljeća. Jedna od najboljih Kuljerićevih skladbi vješto spaja stremljenja u glazbi 1980-ih – kad je nastala, s duhom renesanse koji se, osim u motivičkim naznakama, manifestira i u razigranosti, maštovitosti i ugođaju djela. Zbor i orkestar uglavnom su nam uspješno prenijeli tu razigranost, uz ponovnu zamjerku Fačiniju koji nije reagirao na preglasni orkestar u odnosu na zbor. Recitatori Jelena Miholjević i Maro Martinović su nas akcentuacijom i intonacijom prenijeli u davno vrijeme kad su nastali stihovi, a vokalni su solisti nastupili s raznolikim uspjehom: sopranistica Tanja Ruždjak pjevala je nezainteresirano i gotovo plaho, kontratenor Franko Klisović zvučao je bolje i uvjerljivije u solističkim nego u zajedničkim ulomcima, dok su tenor Roko Radovan i bariton Jurica Jurasić Kapun ostvarili vrlo dobre i angažirane izvedbe.
  
  

  U drugom dijelu koncerta čuli smo praizvedbu skladbe Vocalys Tomislava Fačinija. U programskoj je knjižici napisao da se htio predstaviti kao skladatelj upravo uz Brucknerov Te Deum te kako se odlučio „za laganiju igru, krajnje asketske modalne građe (...), igru koja ipak skriva svoju ekonomiju (...) s krajem koji se smjerno uklapa, poput uvoda, u svečanu ozbiljnost Brucknera."

  Ono što smo čuli nije bilo ni lagano, ni asketski, ni modalno, a o smjernom uklapanju u Brucknera nije bilo ni govora. Netko tko se odluči napisati svojevrsni uvod u Brucknerovo remek-djelo trebao bi ponuditi nešto daleko bolje od skladbe koju smo čuli, u kojoj su vokalni glissandi te odjeci Bartóka, Stravinskog, američkih minimalista, Ligetija i Philipa Glassa nabacani poput dijelova puzzlea koji je nemoguće složiti u smislenu cjelinu.

  Tim je šokantnije zazvučao attacca prijelaz iz Vocalysa u Brucknerov Te Deum, prijelaz koji je potpuno uništio moć legendarnog C-dur akorda na samom početku. Srećom, nastavak izvedbe protekao je bez iznenađenja, a dinamički odnos vrlo dobrog zbora i orkestra bio je balansiraniji nego u prvom dijelu večeri. Ponovno smo čuli Tanju Ruždjak, koja je u Bruckneru zvučala puno bolje nego u Kuljeriću, solidnog Franka Klisovića i muzikalnog Roka Radovana, kojima se pridružio vrlo dobar bas Luciano Batinić.
  
  

  Tomislavu Fačiniju kao dirigentu evidentno nedostaje orkestralne prakse. Sa svjetlije strane, riječ je o vrsnom zborovođi, što se dobro čuje u pjevanju Zbora HRT-a, ali se i jasno vidi i osjeća u odnosu pjevača i njihovog šefa-dirigenta. Stoga je topli pljesak kojim je publika pozdravila glazbenike na kraju slavljeničke večeri bio u potpunosti zaslužen.

  © Alenka Bobinsky, KLASIKA.hr, 20. travnja 2022.
  
  Koncert održan: 12. svibnja 2022.
  
  Program:
  
  Igor Kuljerić: Kanconijer, za glasove i instrumente
  Tomislav Fačini: Vocalys, za zbor i orkestar (praizvedba)
  Mladen Pozajić: 1. rapsodija za mješoviti zbor
  Anton Bruckner: Te Deum, za soliste, zbor i orkestar, WAB 45

  Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a
  Tomislav Fačini, dirigent
  Tanja Ruždjak, sopran
  Franko Klisović, kontratenor
  Roko Radovan, tenor
  Jurica Jurasić Kapun, bariton
  Luciano Batinić, bas
  Jelena Miholjević, recitator
  Maro Martinović, recitator

Piše: