Interpretativno i zvučno efektna izvedba

Riječki simfonijski orkestar, Schönberg, Brahms, Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Valentin Egel, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

• 
  
  Predzadnji koncert u simfonijskoj sezoni Riječkog simfonijskog orkestra (RSO) protekao je u znaku dvojice velikih skladatelja poteklih s njemačkog govornog područja – Arnolda Schöenberga i Johannesa Brahmsa. Solistica na koncertu bila je nacionalna prvakinja zagrebačke opere – mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, dok se za dirigentskim pultom nalazio šef dirigent RSO-a – maestro Valentin Egel.

  Koncert je otvorila monodrama u jednom činu i četiri scene za glas i komorni orkestar Iščekivanje (Erwanrtung) Arnolda Schönberga, u kojoj je nastupila Dubravka Šeparović Mušović. Riječ je monooperi nastaloj na libreto Marie Pappenheim koja progovara o strepnjama i patnjama jedne žene, naravno ponajviše induciranima ljubavlju. Riječ je u ulozi koja odlično pristaje Dubravki Šeparović Mušović – pjevačici sklonoj portretiranju kompleksnih osobnosti iz operne literature. Šeparović Mušović minuciozno pristupa svakoj ulozi u kojoj nastupa, pa je tako bilo i ovom prilikom. Njen  nastup bio je sazdan od mnoštva pokreta – kako rukama, tako i cijelim tijelom uz obligatorne vrlo izražajne facijalne ekspresije. Ruke su joj bile premazane krvlju koja je simbolizirala patnju i polagano odumiranje žene, više emocionalno nego fizički, a to je ponekad i mnogo opasnije, jer tijelo se može zaliječiti, a duša malo teže.

  

  U vokalnom smislu Šeparović Mušović ponudila je također slojevitu interpretaciju efektnih glasovnih bravura i preciznih pjevačkih linija s burnim visinama i nešto manje izraženim dubinama. Isto tako, krajevi fraza bili su odlično postavljeni, a sveukupnom dojmu pridonio je odličan libreto koji predstavlja pravo otkriće za riječku publiku, tradicionalno sklonu željeznom repertoaru. Orkestar i dirigent Valentin Egel dobro su se snašli u atonalitetnoj šumi glazbenog reformatora Schöenberga. Posebno nas se dojmila svirka puhača, dok je cijeli orkestar – za ovu prigodu u komornom sastavu, odisao kohezijom i dobrom tehničkom spremom. Koncertni majstor bio je Ivan Graziani.

  Mo. Egel bio je itekako svjestan da dirigira glazbu koja orkestru nije toliko poznata pa je u dirigentskim kodama bio vrlo oprezan i prilično suzdržan, a uložio je i seriozan trud u održavanje ravnoteže između solistice i orkestra. Što se tiče tempa, Egel se trudio ostaviti dovoljno prostora solistici kako bi izgradila efektnu interpretaciju. Izvedbu monoopere Iščekivanje riječka publika pozdravila je gromoglasnim pljeskom, iz čega je bilo razvidno da je glazba Arnolda Schönberga pala na plodno tlo u Rijeci, za što velike zasluge pripadaju  Dubravki Šeparović Mušović.

  

  Kada prosječni slušatelj čuje ime Arnolda Schönberga, začetnika Druge bečke škole, uglavnom se hvata za glavu zbog njegove atonalitetne glazbe (iako sam Schönberg nije priznavao taj pojam) koja je uhu  prilično apstraktna. Ukoliko postoji intencija riječkoj publici približiti glazbu ovog uglavnom samoukog austrijskog glazbenog genija, možda ne bi bilo loše da se krenulo od glazbe iz njegova opusa koja je tonalitetnog karaktera, a u tom smislu bilo bi zanimljivo u interpretaciji RSO-a čuti Preobraženu noć. Naravno, tu je i velebna kantata romantičarskog štiha Gurre – Lieder (pjesme iz Gurrea) za koju teško da u Rijeci posjedujemo resurse.

  Drugi dio koncerta protekao je u znaku Prve simfonije u c-molu, op. 68 Johannesa Brahmsa. Riječ je o kompoziciji povećeg obima za prvu simfoniju iz opusa jednog skladatelja – traje gotovo 50 minuta. RSO i Mo. Egel ponudili su nam furioznu izvedbu kojoj je falilo finoće. Tempa su bila izuzetno brza, a polaganiji stavci nisu došli dovoljno do izražaja. To se posebno odnosi na Adagio s početka četvrtog stavka. Mo. Egel je očito svjestan da trenutno u RSO-u sviraju dobro tehnički potkovani glazbenici, pa tu činjenicu koristi kako bi prekrio interpretativne probleme u polaganijim stavcima. Jer, kad publika čuje furiozan finale, ovacije su zajamčene. Sve opisano rezultiralo je zvučno efektnom ali interpretativno manjkavom Prvom simfonijom Johannesa Bramhsa.
  
  

  Možda je usporedba neprimjerna, ali mi ćemo ju ipak izreći: kada je prije nekoliko godina Sir Simon Rattle izvodio Bramhsovu Prvu s Berlinskom filharmonijom, glazbeni supstrat partiture oživljavao je na temelju polaganijih tempa, što je rezultiralo potpuno drugačijim glazbenim doživljajem od onog s riječke izvedbe. Naravno, Berlineri i RSO ne mogu se uspoređivati, ali dirigentski pristupi – dakako inducirani  nizom okolnosti, ipak donekle mogu.    

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 20. svibnja 2022.
  
  Koncert održan: 16. svibnja 2022.

  Program:

  Arnold Schönberg (1874. – 1951.): Erwartung / Iščekivanje, monodrama u jednom činu, op. 17 za glas i komorni orkestar
  Aranžman reducirane verzije: Faradsch Karaew
  Libreto: Marie Pappenheim
  Žena: Dubravka Šeparović Mušović

  Brahms (1833. – 1897.): Prva simfonija u c-molu, op. 68
  I. Un poco sostenuto – Allegro – Meno allegro
  II. Andante sostenuto
  III. Un poco Allegretto e grazioso
  IV. Adagio – Più Andante – Allegro non troppo, ma con brio – Più Allegro
  
  

Piše: