Fluentno i stilski zadovoljavajuće s dobrim smislom za stapanje boja instrumenata

Zagrebački kvartet, Priče o ljubavi, nadanju i patnji, Podrumi Dioklecijanove palače, Split

• 

  Glazbeni dio 68. Splitskog ljeta, kao i prijašnjih godina, u grad pod Marjanom dovodi lijepi broj koncertnih programa. Za jedan turistički grad očekivano je postojanje bogatog koncertnog programa koji može obogatiti turističku ponudu te zadovoljiti i one koji nisu u Split došli samo zbog elektronske glazbe. Čini se da Splitsko ljeto ipak najviše posjećuju sami Splićani, pa je za očekivati da će program biti sastavljen od što više sadržaja koje ne možemo čuti tijekom redovne koncertne sezone. Je li taj imaginarni zahtjev ispunjen, teško je za reći. Čini se da su domaći već pomalo iscrpljeni koncertnim programima koji se izvode po cijeloj Hrvatskoj prije negoli dođu u Split, a stranci teško dolaze do informacija o Splitskom ljetu – kako zbog lošeg marketinga (primjerice: web-stranica Splitskog ljeta precizne informacije o zbivanjima nudila je tek nekoliko dana prije samog startanja Splitskog ljeta), tako i zbog pomalo nezanimljivog sadržaja koji ne rezonira dovoljno. No dobro, šteta bi bila s ovim jadikovkama kvariti osvrt na jedan poprilično dobar koncert.

  Zagrebački kvartet, prvi trajni i profesionalni ansambl svoje vrste na hrvatskoj glazbenoj sceni, u Dioklecijanovim podrumima izveo je u četvrtak, 28. srpnja program s djelima koja su nastajala u rasponu od 16. do 21. stoljeća, a taj programski koncept nazvali su Priče o ljubavi, nadanju i patnji. Za potrebe programa pridružili su im se fagotist Žarko Perišić, inače rodom iz Splita i klarinetist Milan Milošević koji predaje klarinet na kanadskom Kraljevskom glazbenom konzervatoriju te je solo-klarinetist Interkulturnog orkestra u Vancouveru.

  Ova se moćna gomilica zaputila na glazbeno putovanje pred ne baš prevelikim brojem gledatelja. Kao da je koncert prošao mimo radara, a znak da je koncert dobar mogao je biti samo odabir koncertnog prostora u koji se ne zovu baš bilo kakvi glazbenici – podrumi Dioklecijanove palače i usred ljeta pružaju ugodan boravak, doduše s poprilično vlažnim zrakom. Ipak, čini se da to izvođačima nije smetalo.

  Prva na programu bila je skladba Johna Dowlanda Lachrimae Tristes iz ciklusa Lachrimae ili Sedam suza, koju je za ovaj sastav obradio skladatelj Zoran Novačić. Dobro uvježbanom ranom zvuku nedostajalo je još samo malo detalja u dahovima u kojima povremeno nisu bili zajedno.

  Kvintet za klarinet, dvije violine, violu i violončelo u h-molu, op. 115. Johannesa Brahmsa pokazao je ovaj izvođački sastav u najboljem svjetlu. Izvedba je bila lijepo osmišljena, dojam je bio kao da se glazba polako šuljala oko nas. U prvom stavku posebno su lijep trenutak podijelile prva i druga violina, a izvrstan je bio i kraj stavka. U drugom stavku, prva violina pri iznošenju teme pokazala je zrelu stamenost i mirnoću, zvuk je odmjereno rastao, a mi smo samo dublje tonuli u Brahmsov baršunasti sag od skladbe. Klarinetist je svirao tako vješto da se mogao osjetiti i dašak improvizacijskog karaktera. Trećem stavku izvođači su pristupili posve ozbiljno i s dobrim smislom za stapanje boja instrumenata, ali kao da im je nedostajalo shvatiti Brahmsov smisao za humor. Četvrti stavak izveden je fluentno, s dobro odmjerenim balansom između kontrastnih odsječaka.

  Nakon prekrasnog Brahmsovog kvinteta slijedio je put u nepoznato. Milan Milošević je taj put potkrijepio informacijama o skladbi u kratkom izlaganju u kojem je sintetizirao značajke koje su iranskom skladatelju Farshidu Samandariju bile od važnosti prilikom skladanja skladbe to the Tales Unsaid (neizrečenim pričama). Programno djelo za fagot, basetni klarinet i gudački kvartet napisao je nad fragmentom iz skladbe J. S. Bacha, a sadrži i citat iz Mokranjčevog Requiema. Čuli smo u predstavljanju da u skladbi ima i nešto splitsko, i to ono najsplitskije: klape. Skladatelj je o ovom djelu zapisao: „Djelo je ocrtano oko modificiranog citata djela J. S. Bacha. Uz takvu pozadinu, dvije srodne glazbene aluzije koje su hrvatskoga i srpskoga podrijetla brzo reagiraju jedna na drugu. Postupno, iako i dalje prevladava nesuglasje, uvođenje neobične nove glazbe probija led i preobražava reakciju u interakciju, nadmetanje u suradnju i besmislene disonance u smisleno suglasje.” Izvedba je bila osvježavajuća, prepuna napuštanja ustaljenih normi i transformacija: solo viole, violine u tremolima prate ispade ostalih instrumenata, kontrafagot lagom pokreće strukturu. Na neki način, kao da je parodirana uloga prve violine, ali i uloge ostalih instrumenata: nove uloge koje su im dodijeljene izlaze iz okvira očekivanog te tako stvaraju poseban dojam i novi zvuk.

  Nakon živućeg skladatelja, program nas je vratio na Kvartet, KV 370/368b W. A. Mozarta kojeg je izvorno napisao za obou i gudače. U izvedbi se naročito istaknuo fagotist Žarko Perišić, inače docent na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, osnivač kvinteta puhačkih instrumenata Sinergija 5, a od 2001. godine i solo-fagotist i član Umjetničkog vijeća Vojvođanskog simfonijskog orkestra u Novom Sadu. Precizno namještena dinamika posebno je istaknula dinamički rast koji je zvučao poput izranjanja. Bila je to stilski iznimno zadovoljavajuća izvedba.

  

  Posljednjom skladbom šarolikost ovog koncertnog programa dotakla je i sferu romantizma: slušali smo Serenadu, op. 22 Antonína Dvořáka. Iako je češki folklor mogao biti i življe dočaran, boje dovedene do jako lijepe razine su nas osvojile i filmskim zvukom i na najbolji način zaključile večer. 

  Izvođači su opravdali svoje ime i priuštili nam prekrasnu večer. Ovakav zanimljiv program vapi za programskim tekstom koji bi pospješio razumijevanje i praćenje. Ili barem zahtjeva programski tekst koji nije kopiran sa stranica Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima se isti koncert održao tri dana ranije. Ne bi bilo loše ni da se skladba Farshida Samandarija u programu navela bez velikih početnih slova, kako je skladatelj zamislio, i time se nadovezao na već poprilično ustaljenu školu suvremenih skladatelja koji tim postupkom dodatno dekonstruiraju zastarjele forme. Možda ipak treba još malo vremena da do Splitskog ljeta dođu te suvremene silnice.

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 1. rujna 2022.

  Koncert izveden: 28. srpnja 2022.
  
  Zagrebački kvartet: Martin Krpan, Davor Philips, Hrvoje Philips, Martin Jordan
  Gosti: Žarko Perišić, fagot, Milan Milošević, klarinet

  Program:
  
  John Dowland: Lachrimae Tristes (iz Lachrimae – Seven Tears)
  
  Johannes Brahms: Kvintet za klarinet u h-molu, op. 115
  Allegro
  Adagio
  Andantino − Prestononassai, ma consentimento
  Con moto

  Farshid Samandari: to the Tales Unsaid (neizrečenim pričama)

  Wolfgang Amadeus Mozart: Kvartet za fagot u F-duru
  Allegro
  Adagio
  Rondeau: Allegro

  Antonin Dvořák: Serenada za gudače u E-duru, op. 22
  Moderato
  Tempo di Valse

Piše: