Interpretativni zanos, uvjerljivost i silovita energija

Klavirski trio Dubrovnik, Jesenji glazbeni moskar, Loris Grubišić, violina, Vanda Đanić, violončelo, Alberto Frka, klavir, atrij Kneževa dvora, Dubrovnik

• 

  Klavirski trio Dubrovnik postepeno i uzlaznom linijom gradi glazbenu karijeru od samog početka nastanka 2008. godine, i postaje jedan od najrelevantnijih komornih ansambala ne samo u gradu osnutka, nego i u širem geografskom prostoru. Loris Grubišić, violina, Vanda Đanić, violončelo i Alberto Frka, klavir, već su u ranoj životnoj dobi započeli samostalni umjetnički put i nametnuli se kulturnoj sceni kao vrsni glazbenici. U ovom sastavu se pokazalo da su se njihove glazbene individualnosti uspjele homogenizirati u odličnu zvučnu i interpretativnu cjelinu, što nije uvijek slučaj sa spojem jakih osobnosti.

  Koncert u atriju Kneževa dvora (11. listopada 2022.), kojeg su održali u okviru ciklusa Jesenjeg glazbenog moskara u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra, započeli su skladbom Bruna Bjelinskog Trio (Allegro maestoso). Dionica klavira napisana je u vrlo gustoj teksturi naspram dionice gudača, pa je postojala rubna opasnost da zvuk klavira potpuno preuzme svu pažnju. Međutim, pijanist Frka je iskoristio notni tekst kao koloritnu zvučnu podlogu i dao prostor za virtuozne akrobacije svojim sviračkim partnericama.

  

  Sonata/trio g-mol Antuna Sorkočevića, sina slavnog simfoničara Luke, djelce je koje zahtjeva interpretativnu fantaziju, a trio je od tog pomalo naivnog i salonskog komada napravio pravo malo muzičko čudo. Upotreba različitih (nenapisanih) artikulacija, ukrasa i svega onoga što odaje dojam spontanosti i svježine, dala je potpuno novu perspektivu kompoziciji koja se često izvodi na dubrovačkim glazbenim pozornicama. U njihovoj izvedbi Sorkočevićeva Sonata nam je predstavljena u odlično izrežiranom glazbenom dijalogu i pokazala koliko je kvaliteta interpreta važna za dodanu vrijednost i integralnost glazbene ideje.

  Ivan Končić dubrovački je skladatelj sa zagrebačkom adresom. Njegova djela se s pravom sve češće sviraju, a ovoga puta ansambl je izveo njegovu Fantastičnu suitu. Fluidna isprepletenost dionica i nadasve profinjena atmosferičnost krasi ovu Končićevu skladbu, a trio ju je izveo s predanim uživanjem. Kroz peterostavačnost djela Končić je oslikao  bajkovite prostore magličaste koprene, koji dramaturškom decidiranošću u zadnjem stavku gube tajnovitost i ostvaruju se kroz predvidljive harmonijske progresije u  određenu strukturalnu banalnost.  

  

  Na samom koncu koncert je okrunjen Klavirskim triom broj 2 u e-molu Camilla Saint-Saënsa (na programu je pogrešno napisano g-mol). Umijeće ovog skladatelja da spoji tmurnost sa širokom svjetlinom,  prozračnost s težinom, neizostavni humor s ozbiljnošću, prožeto je cijelom skladbom na neupitno majstorski način. Interpretativni zanos klavirskog trija pokazao je najvažnije i najcjenjenije kvalitete u izvedbenom smislu – uvjerljivost i silovitu energiju. Važno je naglasiti da su današnji intepreti uglavnom dobri, vješti obrtnici koji se tokom školovanja opismene, ali često im se na tom putu izliže percepcija i bit glazbe, pa izostane njeno potpuno razumijevanje. Iako se Klavirskom triju Dubrovnik ne može pripisati do savršenstva doveden obrtnički dio, pa se tu i tamo dogode neke nepreciznosti, one su minorizirane naspram njihove strasti, njihove želje za iskazivanjem emocionalnog aspekta glazbe i  muzičkog govora na, čini se u njihovom slučaju, materinjem, glazbenom jeziku.    

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 17. listopada 2022.

Piše: