Sjajna izvedba monumentalnog hrvatskog djela s izvrsnim solistima

Zbor Hrvatske radiotelevizije i solisti, Tomislav Fačini, dirigent: Svečano otvorenje koncertne sezone 2022/2023., Hrvatski dom Split

• 
  
  Treća koncertna sezona Hrvatskog doma Split otvorena je koncertom Zbora HRT-a u četvrtak, 13. 10. Izvedba Hrvatske mise u d-molu, op. 86 Borisa Papandopula bila je zakazana za sredinu prethodne sezone, no odgođena je zbog bolesti izvođača. Taj splet okolnosti doveo je do najboljeg mogućeg scenarija – hrvatskom glazbom i ponajboljim zborom otvorena je nova koncertna sezona.

  Samom koncertu prethodilo je predstavljanje novog nosača zvuka, na kojem je studijska snimka Papandopulove Hrvatske mise. Materijal je sniman u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, glazbeni producent je Vjekoslav Nježić, a ton majstorica Marijana Begović. Osim solista – sopranistice Darije Auguštan, mezzosopranistice Martine Gojčeta Silić, tenora Stjepana Franetovića i baritona Roberta Kolara te dirigenta Tomislava Fačinija, na predstavljanju je sudjelovala i urednica izdanja te autorica teksta u popratnoj knjižici Ana Vidić. Ona je istaknula posve zanimljive informacije. Godine 1972. Hrvatska misa se trebala izvesti u Splitu, ali je uslijed političkih turbulencija izvedba otkazana nakon što je već bila uvježbana a plakati za izvedbu objavljeni. Treći pokušaj (ako ubrojimo otkazanu izvedbu u prošloj koncertnoj sezoni) je napokon rezultirao izvedbom. I to kakvom!

  

  Boris Papandopulo (1906–1991), autor jednog od najuzbudljivijih opusa u hrvatskoj glazbi, već u dobi od dvadeset dvije godine postao je dirigent Hrvatskog pjevačkog društva Kolo u Zagrebu te Društvenog orkestra Hrvatskog glazbenog zavoda. Na tri godine otišao je potom u Split, gdje je vodio Pjevačko društvo Zvonimir te bio profesor u Gradskoj glazbenoj školi, a nakon povratka u Zagreb 1938. ponovno je preuzeo vodstvo Kola, vodeći ga do 1946. (uz paralelno dirigiranje Simfonijskim orkestrom radio-postaje Zagreb i u zagrebačkoj Operi, gdje je bio i ravnatelj). U tom je razdoblju nastao niz njegovih zborskih a cappella ostvarenja, među kojima je jedno od prvih Muka Gospodina našega Isukrsta iz 1936., nastala za splitsko Pjevačko društvo Zvonimir. Čini se da je upravo iskustvo skladanja Muke, i općenito boravak u Splitu, imalo značajan utjecaj na nastavak njegovih umjetničkih interesa: „Moj trogodišnji boravak u Splitu otvorio mi je baš na području duhovne glazbe široke i nove poglede. U onom romantičnom i za mene nezaboravnom okolišu imao sam mnogo prilike upoznati originalno i izvorno dalmatinsko crkveno pučko pjevanje. (…) Usmenom predajom sačuvala se na mnogim mjestima iskonska ona crkvena pučka popijevka u koju sam se produbljivao, koja me je upravo zanijela i koja me je inspirirala za mnoga duhovna glazbena djela. Ta su djela radi originalnosti svojih motiva svratila na sebe pozornost i najveću pažnju“, zapisao je Papandopulo. Na tom tragu je i Hrvatska misa, dovršena 1939. godine.

  

  Hrvatska misa monumentalno je djelo za četiri solista i zbor a cappella, čiju formu prije svega određuje tekst standardnog misnog ordinarija na hrvatskom jeziku, a skladatelj je oblikuje gotovo konvencionalno, no dramaturški istančano, nizanjem odlomaka, većih i manjih solističkih i zborskih točaka. Vješto spajajući tradicijski i umjetnički izričaj, stvara raskošno višeglasje koje katkad obuhvaća i dvanaest glasova, a harmonijskim rješenjima, naglim modulacijama te promjenama metra podsjeća na osebujnost vlastitog rukopisa unutar mahom homofonih i dijatonskih izbora, koji na neki način potvrđuju sadržaj naznačen naslovom. „Želio sam naročito opet istaknuti, da je hrvatska zborna glazba pretežnim dijelom a cappella pjevanje. Naš narod pjeva bez instrumentalne pratnje, a poznata je činjenica da je baš takav način pjevanja za Hrvate karakterističan. (…) Moje je skromno mišljenje, da je ova Hrvatska misa po svojoj glazbenoj i idejnoj koncepciji skladana na svoj poseban i individualan način i da će ona pridonijeti makar maleni kamičak u izgradnji naše vokalne, a naročito duhovne glazbene literature“, zapisao je Papandopulo u programskoj knjižici tiskanoj uz praizvedbu upriličenu 1. travnja 1942. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu, kada je sam dirigirao Hrvatskim pjevačkim društvom Kolo.

  Hrvatska misa u d-molu, op. 86 za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo sa stavcima Gospode, pomiluj, Slava, Vjerovanje, Svet, Blagosloven i Jaganjče Božji privukla je u Hrvatski dom lijepi broj publike. Kratku ceremoniju otvaranja koncertne sezone činili su pozdravni govor vršitelja dužnosti ravnatelja Hrvatskog doma Split Marina Kaporela u kojem je kratko predstavio predstojeću koncertnu sezonu, ali i obraćanje gradonačelnika koji je čestitao djelatnicima na radu, izrazio zadovoljstvo što će se i u ovoj koncertnoj sezoni održati Večer francuske šansone (kako sam kaže, on je frankofon) te službeno otvorio koncertnu sezonu. Bilo je to mnogo informacija, koje su doduše izrečene kratko i jasno.

  

  Bilo je divno slušati Papandopulovu glazbu u izvedbi HRT zbora koji je u nedavno dorađenoj akustici ove dvorane zvučao sjajno – mogli smo uživati u svim detaljima, a posebno u Papandopulovim karakterističnim melizmima koji su zvučali kao da su izvježbani s posebnom pažnjom. Prvi kvartet solista bio je izvrstan, svi početci fraza nevjerojatno dobri. Izvedba Martine Gojčete Silić pokazala je duboko razumijevanje partiture, bila je izrazito životna. Prekrasan solo Roberta Kolara u stavku Blagosloven zasjenio je poneke trome upade na drugim mjestima. Ponajviše je oduševila mlada zvijezda, sopranistica Darija Auguštan koja je otpjevavši Daruj nam mir pokazala poprilično široku paletu boja. Dueti na samom kraju djela dodatno su utvrdili izrazito pozitivan dojam izvedbe. „Unutarnja arhitektura, zamah skladateljske misli i divne fraze“, rekao je maestro Fačini opisujući misu. Jednako vješto kao što artikulira svoje misli o glazbi, bilo je i njegovo ravnanje izvedbom. Taj dojam je i publika pokazala dugim, dugim pljeskom kojeg izvođači ipak nisu prepoznali kao priliku za bis. Bilo bi najbolje da se HRT zbor što prije opet vrati u Split, tako da se mi naviknemo na njihovu odluku da ne izvode koncertne dodatke, a oni se možda smiluju našoj žarkoj želji za izvođenjem dodataka.

  Okupljena publika uglavnom je odlazila i dolazila u skupinama, a iz natruha ćakula koje su bez da sam to htjela dolazile do mene, te letimičnim pregledom zaključila sam da se radi o velikom broju članova različitih splitskih zborova. Ta je spoznaja bacila novo svjetlo na cijeli događaj i navela me na razmišljanje. Naravno da je bilo više nego smisleno na početak koncertne sezone staviti zborski koncert. Ta Splitu je zborska glazba usredištena davno prije nego što je porastao klapski značaj. Početkom 20. stoljeća u Splitu je primjerice između ostalih djelovalo i Glazbeno-pjevačko društvo Guslar, osnovano 1919. godine. Zborom je od nastanka pa do kraja postojanja, punih 10 godina ravnao maestro Josip Hatze. Jedan od uspješnih splitskih zborova bio je i već spomenuti zbor Zvonimir koji je bio muški pa ženski, da bi na kraju postao mješoviti pjevački zbor. Osim što se uprava zbora brinula da opskrbi splitsku publiku kvalitetnim koncertima, zbor je na vrhuncu svog djelovanja, 1912. godine organizirao „veličanstveni koncert“, pozvavši u goste zborove i instrumentalne sastave iz susjednih dalmatinskih gradova. Koncert se odvio u Kazalištu, a zborovi su zajedno pripremili nekoliko točaka, mahom skladbi Josipa Hatzea. Zbor Zvonimir je također davne 1889. preuzeo pjevanje u procesiji proslave nebeskog zaštitnika grada Splita, svetog Duje. Naposljetku, jedan od važnih zborskih događaja za grad koji nije izravno povezan uz splitske zborove ali je povezan uz zborsku scenu, bio je i koncert čuvenog zbora Bečki dječaci (Wiener Sängerknaben) koji su koncert održali 1929. godine. Tragom svjetski poznatih zborova dolazimo i do prošlogodišnjeg nastupa vokalnog sastava The King's Singers koji je nagrađen Godišnjom nagradom Ivo Tijardović za najbolje umjetničko ostvarenje u sezoni 2021/2022. Tako će u sezoni 2023/2024. sastav preuzeti ulogu rezidencijalnog umjetnika. Na koncertu povodom Dana grada i blagdana sv. Dujma u svibnju 2024. praizvest će djelo suvremenog hrvatskog skladatelja (projekt u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja).

  

  Iz ovih crtica da se jasno razlučiti povijesna determiniranost zborske scene koja pokazuje svoj značaj u različitim aspektima života grada. Stoga je otvaranje koncertne sezone uz hrvatskog skladatelja i zborsku skladbu a cappella prekrasan vjetar u leđa zborskoj sceni – kako onoj koja se tiče koncertnih praksi, tako i onoj koja se tiče sudjelovanja u radu zborova kojih u Splitu (i dalje) ima.

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 12. studenog 2022.

  Svečano otvorenje koncertne sezone 2022/2023.
  Zbor Hrvatske radiotelevizije
  Darija Auguštan, sopran
  Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
  Stjepan Franetović, tenor
  Robert Kolar, bariton
  Tomislav Fačini, dirigent

  Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu, op. 86 za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo a cappella
  Gospode, pomiluj
  Slava
  Vjerovanje
  Svet
  Blagosloven
  Jaganjče Božji

   

Piše: