Brza tempa, kontrastna dinamika i želja za predstavljanjem barokne glazbe

ZABAPUH (Zagrebački barokni puhači), Alla caccia, Crkva Župe Svete Obitelji, Zagreb

• 

  Povijesno osviještene izvedbe skladbi nastalih tijekom ranijih stilskih glazbenih razdoblja i u Hrvatskoj u posljednje vrijeme prihvaćaju već iskusni, ali i mladi glazbenici, okupljajući se u manje, komorne sastave. Rana glazba, srednjovjekovna i renesansna, ima manje sljedbenika, jer se u izvedbe uključuju uglavnom vokalni solisti, a manje instrumentalni kojima je bliža glazba baroka, razdoblja u kojem je počela nezaustavljiva prevlast instrumentalne glazbe, ali ne dakako i istiskivanje vokalne glazbe. Među današnjim sastavima koji izvode ranu glazbu ističe se Antiphonus, Minstrel, Plavca nova i neki drugi neimenovani, ad hoc sastavljeni ansambli s manjim brojem solista. Među usko profiliranim ansamblima svakako su Hrvatski barokni ansambl (djeluje od 2000. godine), Ansambl Responsorium (djeluje od 2007. godine), Camerata Garestin (djeluje od 2008. godine) i dr. Posljednjih godina u okviru specijaliziranih kolegija podučava se interpretacija rane glazbe i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što potiče buduće, mlade glazbenike na muziciranje u komornim sastavima.

  
  

  Tako se tijekom ove godine stvarao još jedan sastav u kojem djeluju samo puhači i uplovio u glazbeni život Zagreba pod nazivom ZABAPUH (Zagrebački barokni puhači). Prvi koncert je održan u srijedu, 26. listopada 2022. u Zagrebu u crkvi Župe Svete Obitelji. Program naslovljen Alla caccia (Na lovački način) nije, doduše, bio sadržajno najprimjereniji prostoru crkve, ali je susretljivi župnik ipak otvorio širom vrata novom ansamblu, podržavši nastojanja sedmorice njegovih članova. Koliko su materijalnih sredstava uspjeli osigurati za početak nije poznato, pa skromni početak – dok ih ne prepoznaju gradski financijeri kulture, potvrđuju i jednostavni letci s programom, popisom članova i nekoliko rečenica uvoda Antuna Nodila. U ZABAPUH su se udružili glazbenici-puhači Stjepan Nodilo (barokna oboa, barokna flauta), Gabriel Gramesc (barokna oboa), Bruno Grošić (barokni rog), Isaac Shieh (barokni rog) i Matko Smolčić (barokni fagot) te Rupert Čunko (udaraljke) i Franjo Bilić (čembalo) koji je uvodno predstavio ansambl, smjernice djelovanja i planove. Kako se radi o baroknoj glazbi čija je neizostavna odrednica basso continuo (neprekinuta najdublja dionica koju izvodi gudački ili puhački instrument i orgulje ili čembalo koji je obogaćuju improviziranom ili zapisanom akordičkom pratnjom) razumljivo je da u ansamblu sudjeluje i glazbenik-čembalist. Udaraljke i ne moraju biti uključene u ovakav sastav, ali neke skladbe – dvije koračnice na početku i na završetku koncerta, jedna praizvedena skladba i jedan koncert – ne bi bez njih bile vjerne izvorniku.

  Sastav ZABAPUH je dolazeći iz sakristije do oltara izveo skladbu La Marche (Koračnica) iz opere Ezio, HWV 29 Georga Friedricha Händela (1685–1759), a vraćajući se na kraju koncerta od oltara u sakristiju izveo je La Marche (Koračnicu) iz njegove opere Scipione, HWV 20. Slijedila je Ouvertura à 5 u F-duru, TWV 44:8 Georga Philippa Telemanna (1681–1767) s pet stavaka: Ouverture, Chasse (tematsku građu donose rogovi prema mogućnosti izvedbi tonova alikvotnog niza), Menuet, La Joie, Sarabande i Loure. Iz Telemannove Trio-sonate za dvije violine (oboe) i continuo u c-molu, TWV 42:c4 čuli smo prva dva stavka, a iz Telemannove koncertantne glazbe odabrali su glazbenici trostavačni Koncert za blok-flautu, rog i continuo, TWV 42:F14, u kojem je dionicu roga svirao Bruno Grošić. Da za sastav puhača mogu skladati i suvremeni skladatelji potvrdio je Ivan Josip Skender (1981) kratkom skladbom Fanfare s korčulanske tarace povezavši Korčulanski barokni festival i tradicionalnu igru Moreška, na kojem je prati Hrvatski barokni ansambl izvodeći glazbu baroknih skladatelja pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. Za program su glazbenici odabrali i trostavačni Koncert u F-duru za dvije oboe, dva roga, violinu i orkestar, RV 568 Antonija Vivaldija (1678–1741), izvevši ga u sastavu blok-flauta, oboa, dva roga i basso continuo.

  

  Glazbenici su svojim debitantskim koncertom najavili nove programske sadržaje, zanimljive prije svega zbog zvuka baroknih puhaćih instrumenata. Svi, kao i najmlađi od njih – čembalist Franjo Bilić, pokazali su se kao iskusni svirači u komornome sastavu, što znači dosluh sa svima koji sudjeluju u izvedbi. Program je pripremljen promišljeno i primjereno baroknim stilskim odrednicama, što se odnosi prije svega na odabrana (brza) tempa i kontrastnu dinamiku, ali i povremene postupne prijelaze (stišavanja i pojačavanja). Čembalo, blok-flaute, oboe i fagot ne pate od nesigurne intonacije, za razliku od baroknih rogova koji imaju skučen tonski opseg u odnosu na suvremene rogove s ventilima, pa su povremeno bila zamjetna manja odstupanja od besprijekorne intonacije, što nije utjecalo na cjelokupni dojam uigrane i cjelovite izvedbe. Kasni termin koncerta (početak u 21 sat) nije spriječio uzvanike, kolege i poznanike članova novog ansambla, pa im se ZABAPUH zahvalio dodatkom, ponovivši Skenderovu novu skladbu. Želja za predstavljanjem barokne glazbe sigurna je vodilja ovog ansambla koji će, nadamo se, dobiti podršku onih koji odobravaju sredstva za njihov rad i opstanak te zadržati naklonost publike koja ih je zdušno hrabrila na početku njihovoga puta u glazbenu budućnost.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 16. studenog 2022.

Piše: