Repertoarna dosljednost tijekom pet desetljeća

Collegium pro musica sacra, koncert obilježavanja 50. obljetnice djelovanja, Crkva sv. Križa u Sigetu, Zagreb

• 

  Pišući o proslavi 40. obljetnice utemeljenja ansambla Collegium pro musica sacra, zaključila sam: „Skromno, ali ipak svečano obilježena obljetnička godina zbora "Collegium pro musica sacra" potvrdila je ponovno opravdanost njegova utemeljenja kao ansambla koji sustavno promiče duhovnu glazbu različitih razdoblja, stilova i skladatelja. Potvrđuju to brojni održani koncerti i mise, brojna gostovanja u raznim zemljama svijeta, kao i brojna priznanja koji je zbor "Collegium pro musica sacra" dobio za svoja uspješna ostvarenja. Možda tijekom prvih četrdeset godina postojanja rad ansambla nije uvijek nailazio na svesrdnu podršku onih koji bi mu mogli pomoći s materijalnim sredstvima. "Collegium pro musica sacra" opstao je zahvaljujući velikome zalaganju i trudu svih onih koji su željeli i nastojali sudjelovati u izvedbama specifičnog glazbenog repertoara, različitog od većine drugih vokalnih ansambala koji djeluju u našoj kulturnoj sredini. Dosljedno poštivanje visokih izvedbenih kriterija koje su postavili umjetnički voditelji i dirigenti ansambla postalo je imperativom njegova umjetničkoga djelovanja koje će se, nadamo se, uspješno nastaviti i u sljedećem desetljeću u kome će zbor "Collegium pro musica sacra" broditi prema svome 50-om rođendanu. Zlatni jubilej će možda biti prigodom za novo sabiranje podataka i njihovo objavljivanje u tiskanoj knjizi ili nekom novom, prihvatljivijem elektroničkom mediju.“

  Polagano, neumitno prolazile su godine tijekom kojih je Collegium pro musica sacra nižući nove uspjehe dospio do svoga zlatnog jubileja, do 50. obljetnice djelovanja koja je proslavljena u petak, 23. i subotu, 24. rujna 2022. godine. Skromno ali svečano, kako dolikuje ovoj prigodi, Collegium pro musica sacra priredio je nakon ljetne stanke i godišnjih odmora koncert na kojem su se udružili brojni članovi, pripremajući tijekom mjeseca rujna već ranije dogovoreni i naučeni program. Stalno mjesto okupljanja pjevača – zgrada na Kaptolu 31, kao i zagrebačka katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj je Collegium pro musica sacra sudjelovao tijekom liturgijskih obreda kao katedralni zbor, teško su oštećeni u potresu 22. ožujka 2020. godine. To je, dakako, utjecalo na održavanje pokusa i nastupe, jer je teško bilo pronalaziti prostore za rad, a katedrala je do daljnjega zatvorena radi obnove od posljedica potresa. Snalazeći se tako, pronašli su kolegijevci prostor za proslavu svoga zlatnog jubileja kod otaca franjevaca u crkvi sv. Križa u Sigetu, pa je uz Zagrebačku nadbiskupiju pokrovitelj dvodnevne proslave bila i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda.

  

  Proslava je počela u petak, 23. rujna 2022. okruglim stolom pod nazivom Djelovanje CPMS 1972.-2022. čiji je voditelj bio don Anton Šuljić. Skup je pozdravio pomoćni biskup Ivan Šaško. Od jedanaest prijavljenih sudionika osmero ih je nazočilo u dvorani samostana, a troje ih je poslalo svoje priloge koji su pročitani. Naslovi priloga odaju ne samo razmišljanja o povijesti ansambla nego i o ulozi glazbe – vokalne i instrumentalne u liturgijskim obredima.

  Svoje priloge predstavili su Sanja Nikčević (Časne sestre kao čuvarice dobrog i svetog u umjetnosti), Eva Kirchmayer Bilić (Osnaživanje laikata u Crkvi po dvjema redovnicama), Jelica Bojić (Uloga solo pjevanja u liturgijskoj glazbi), Božidar Ljubenko (Orguljaš u CPMS), Tihomir Prša (Collegium pro musica sacra kao katedralni zbor), Pavao Bucić (Početci CPMS pod okriljem zagrebačkog nadbiskupa), Ines Šupuk Penzar (CPMS obitelj) i s. Cecilija Pleša (Kolegij za novu pjesmu). Tri priloga su pročitana: Sjećanja Jerka Matoša i Pavla Madžarevića te CPMS je čudo s. Bonite Kovačić. Svi će prilozi biti objavljeni u zborniku koji će ostati kao pisani trag zlatnoga jubileja ansambla, čiji je rad zabilježen u monografijama prigodom dvadeset i pete (Colegium pro musica sacra) i četrdesete obljetnice djelovanja  (Anton Šuljić, Vjera kao pjesma).

  

  Možda bismo se, prije prikaza događaja prvog dana proslave zlatnog jubileja ansambla Collegium pro musica sacra, mogli prisjetiti početaka njegova utemeljenja i još jednog sličnog ansambla – Zagrebačkoga crkvenog glasbenog družtva, čija je 150. obljetnica utemeljenja upravo ove godine.

  Osnovna zadaća Zagrebačkoga crkvenog glasbenog družtva bila je, sukladno prihvaćanim pravilima društva, „glazbeno obogaćenje" Službe Božje u crkvi sv. Marije na Dolcu (u Zagrebu). Njegov zborovođa Gjuro Eisenhuth (1841–1891) skladao je, čini se, prema dostupnim podacima – prvu hrvatsku božićnu misu na narodne napjeve koja je izvedena na Božić 1873. godine. O kratkome djelovanju društva svjedoče napisi objavljeni u dnevnim novinama.

  Vremenski razmak od čitavoga stoljeća je između utemeljenja Zagrebačkoga crkvenog glasbenog družtva i utemeljenja ansambla Collegium pro musica sacra, a čini se da bi se možda mogle pronaći neke poveznice u njihovim počecima. U monografiji objavljenoj 1996. godine uoči proslave 25. obljetnice djelovanja ansambla Collegium pro musica sacra, muzikologinja Gorjana Ivoković pisala je o njegovim počecima i ranijim nastojanjima osnivanja zbora koji bi izvodio samo duhovnu glazbu. Iako je kao godina utemeljenja utvrđena 1972., umjetnička voditeljica – redovnica iz Družbe sestara Naša Gospe, sestra Imakulata Malinka (1935–2019) već je ranije nastupila na više koncerata duhovne glazbe. Prvi je nastup bio s mješovitim zborom u crkvi sv. Blaža 28. prosinca 1966., a tri godine kasnije u zagrebačkoj katedrali predstavila je Collegium Musicum Catolicum, u kojem su bili i članovi novog ansambla Collegium pro musica sacra.

  Uz vokalni, djelovao je i instrumentalni sastav, čiji je voditelj bio oboist Željko Petrač pa se repertoar novog, usko profiliranog ansambla mogao protegnuti na različite vrste i oblike duhovne glazbe – od a cappella djela do skladbi uz pratnju manjeg ili većeg instrumentalnog sastava različitih stilova i razdoblja. Koncepcija rada ansambla dogovorena je o Božiću 1972. godine, a već od sljedeće godine 1973. ansambl djeluje pod imenom Collegium pro musica sacra i počinje nizom uskrsnih koncerata u zagrebačkim crkvama svoj put dug pet desetljeća. Nakon tih koncerata slijedilo je i prvo gostovanje u mjestima duž hrvatske strane Jadrana, čime su bili naznačeni temeljni pravci djelovanja ansambla Collegium pro musica sacra i promicanja duhovne glazbe.

  

  Utemeljenje ansambala Collegium Musicum Catolicum i Collegium pro musica sacra potaknulo je možda utemeljenje Instituta za crkvenu glazbu. Njegovo djelovanje od 1963. godine (od 1964. Institut nosi ime iste godine preminuloga svećenika, profesora i muzikologa Alba Vidakovića, r. 1914.) omogućilo je sustavno školovanje crkvenih glazbenika, dajući im uz teološka, glazbeno-teorijska i praktična znanja kao orguljaša koji bi mogli uspješno oblikovati glazbenu sastavnicu liturgijskih obreda u crkvama. Studij orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bio je usmjeren na koncertiranje, pa je osnivanje Instituta za crkvenu glazbu potaknulo zanimanje i laika za tradiciju crkvene glazbe.

  S. Imakulata Malinka vodila je ansambl Collegium pro musica sacra dvadeset i osam godina, a do zlatnoga jubileja stigao je pod umjetničkim vodstvom s. Cecilije Pleša, orguljašicom i solo-pjevačicom, redovnicom iz Družbe sestara Naše Gospe. Kao suosnivačica ansambla i ona je ovom prigodom proslavila pedeset godina djelovanja, a veliki prilog dala je proslavi njegova zlatnog jubileja. Nakon okruglog stola u petak, 23. rujna u crkvi sv. Križa predstavljen je nosač zvuka Missa franciscana. Iz riznice franjevačke glazbe 18. stoljeća u Hrvatskoj. Razgovor je vodila muzikologinja Gordana Krpan. Sudjelovao je dirigent Tihomir Prša, koji je publiku upoznao sa snimljenim skladbama, osvijetlivši ih podacima novijih istraživanja otkrivenih nakon objavljivanja CD-a. Tekstove za popratnu knjižicu napisali su književnik Sead Ivan Muhamedagić (1954–2021) te muzikolozi dr. sc. Hana Breko Kustura, dr. sc. Ennio Stipčević, Trpimir Matasović i dr. sc. Snježana Miklaušić-Ćeran.

  Kako su čak tri muzikologa bila spriječena nazočiti predstavljanju CD-a, o povijesno-kulturnim prilikama u doba nastanka skladbi i pojmu franjevački barok govorila je Snježana Miklaušić-Ćeran. Jelena Blašković, producentica projekta, govorila je o suradnji, uvjetima, trajanju i teškoćama koje su pratile snimanje CD-a, a snimatelj Vinko Šincek posebno se osvrnuo na tehničke uvjete snimanja. Ansambl Collegium pro musica sacra približio je pod ravnanjem dirigenta Tihomira Prše svaku od misa jednim stavkom, a snimljene su sljedeće mise: Košljunska misa (C-sol-fa-ut) in festo omnium sanctorum ordinis nostri (za jedan glas a cappella) iz 1707. godine, Misa Sacrum Omnium Sanctorum (za jedan glas i orgulje) Ivana Leopolda Šebeljića s početka 18. stoljeća, Osječka misa (za ženski zbor i orgulje) skladana oko 1750. godine i Hrvatska misa Petra Kneževića iz 1767. godine, koju je 1987. godine skladatelj i orguljaš Anđelko Klobučar (1931–2016) priredio za četveroglasni zbor i orgulje. Nastupili su i vokalni solisti Jelica Bojić, s. Cecilija Pleša, Helena Lucić Šego i Dragan Rašić te orguljaš Božidar Ljubenko. U popratnoj su knjižici i podaci o solistima, a svi su tekstovi prevedeni na engleski jezik (tiskano usporedno).

  

  Prvi dan proslave zlatnoga jubileja obilježila je u većoj mjeri govorena riječ, ali je zato sljedeći dan – subota, 24. rujna bio obilježen glazbom. Euharistijsko slavlje počelo je u 18:30 sati, a nakon njega je slijedio koncert. Tijekom mise, koja je bila i spomen na sve preminule kolegijevce, izvedena je Misa simplex (bez stavka Credo) Alba Vidakovića (dirigentica s. Cecilija Pleša) sa stavcima ordinarija, a za promjenjive dijelove odabrane su sljedeće skladbe (dirigent Tihomir Prša): ulazna pjesma Isus Krist jučer i danas Anđelka Klobučara, pripjevni psalam Hvaljen i uzvisivan dovijeka i darovna pjesma Radosna srca, Gospode Bože Anđelka Igreca, irski napjev Aleluja, pričesna Isus mi je svagda radost Johanna Sebastiana Bacha, O sveta glazbo (a cappella) Domenica Bartoluccija, popričesna Tebe Boga hvalimo i završna Salve Regina. Solist u pripjevnome psalmu i Aleluji bio je bariton Ljubomir Puškarić, a pratnju na orguljama svirao je Božidar Ljubenko.

  Nakon svete mise slijedio je koncert čiji je program bio podijeljen u četiri dijela, a svakim od njih ravnao je jedan od dirigenata koji su surađivali s ansamblom od 2000. godine. Prvim dijelom ravnala je Cecilija Pleša, a čuli smo a cappella skladbe Alma Redemptoris Mater (gregorijanski koral) Giovannija Pierluigija da Palestrine, Velum templi Lodovica Grossija da Viadane i Deus caritas est (posvećeno uzoritom kardinalu dr. Franji Kuhariću, 1983.) s. Imakulate Malinka. U predahu je nastupio violinist Anđelko Krpan izvevši Desetu fantaziju za violinu solo (sa stavcima Presto-Largo-Allegro) Georga Philippa Telemanna. Drugim dijelom ravnao je dirigent Tihomir Prša, a izvedene su skladbe Veni Creator Spiritus (gregorijanski koral) Giovannija Pierluigija da Palestrine, gradual iz vazmenog slavlja Haec dies quam fecit (gregorijanski koral) i Blagoslovljen budi Bog Matije Ivšića. Nastupio je manji sastav pod nazivom Schola cantorum, a solistice su bile Jelica Bojić i Elisabeta Štancl (soprani).

  Slijedio je još jedan instrumentalni predah, u kojem su violinistica Marija Čepulić i orguljaš Dubravko Čepulić Polgar odsvirali Adagio za violinu i orgulje, op. 48 Marca Enrica Bossija. Posljednjim nastupom zbora ispred oltara dirigirala je Iva Juras, a odabrane su sljedeće a cappella skladbe: Ave Maria (gregorijanski koral) i motet O magnum mysterium Tomasa Luisa da Victorije te Zdrava Devica (iz zbornika Cithara octochorda) u obradi Mate Lešćana. Dok je Božidar Ljubenko svirao u predahu Intradu i Koral za orgulje Mate Lešćana, zbor se smjestio iza oltara kako bi pod ravnanjem maestra Josipa Šege otpjevao posljednju skupinu skladbi i to dvije a cappella – Exultate justi Lodovica Grossija da Viadane i Pogledaj, kako je dobro i milo (Ps. 133) Anđelka Igreca te motet Canite et psalite (uz pratnju orgulja) Ivana Marka Lukačića. Kao solisti nastupili su Jelica Bojić, s. Cecilija Pleša, Željko Jurašinović i Ljubomir Puškarić.

  

  Publika u crkvi sv. Križa dugotrajnim pljeskom pozdravljala je slavljenike, čiji su nastupi tijekom dviju večeri potvrdili njegove interpretativne kvalitete unatoč ne najboljim akustičkim uvjetima velikog prostornog volumena crkve. Sve skladbe, osobito one a cappella, pjevane su intonativno čisto, s dobrom dikcijom, pregledno oblikovanim temama (osobito u polifonim skladbama) i s velikim dinamičkim rasponom. U odnosu na tempo, najveći dio skladbi bliži je polaganom ili umjerenom tempu, što je primjereno liturgijskim ili tekstovima duhovnoga sadržaja. Ansambl Collegium pro musica sacra doima se kao jedna velika obitelj vođena vjerom i pjesmom kojom se vjera potvrđuje. Taj osjećaj zajedništva i pripadnosti velikoj zajednici u kojoj se pjeva i slavi vjera prožima ne samo susrete članova ansambla, nego se prenosi i na njihove obitelji i sve one bez čije podrške, razumijevanja i odricanja ovakvi koncerti ne bi bili zamislivi.

  Mjesec rujan, mjesec u kojem se beru i spremaju plodovi dugotrajnog obiteljskog rada na poljima i voćnjacima, bio je ove godine plodan i za ansambl Collegium pro musica sacra koji je već tri mjeseca ranije nagovijestio zlatnu obljetnicu svoga djelovanja koja će se navršiti o Božiću. Čestitke ansamblu i zahvale za priređenu proslavu obljetnice izrazili su mnogi govornici, ali i pismeno mnogi koji su bili spriječeni doći u crkvu sv. Križa, a posebno su zahvalili s. Ceciliji Pleša za njeno ustrajno i pola stoljeća dugo djelovanje u ansamblu Collegium pro musica sacra. Prema popisu, u zboru je šezdesetak pjevača, ali na koncertu ipak nisu svi nastupili.

  Oni koji su izdržali do kraja pripreme koncerta pokazali su, čini se, svoje najbolje pjevačke vještine, potvrdivši prihvaćenu koncepciju rada koji je ansamblu donio mnogo nagrada i priznanja tijekom proteklih pet desetljeća. Nije li to dobar razlog da Collegium pro musica sacra ostane i dalje neizostavnim čimbenikom liturgijskog i koncertnog života Zagreba (Hrvatske) i nastavi u budućnosti promicati Vjeru kao pjesmu, mirno ploveći prema novim obljetnicama?

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 16. studenog 2022.

Piše: