Glazbeno-povijesne obljetnice dvojice velikih hrvatskih glazbenih

Zoran Juranić, autorski koncert u povodu 75. rođendana, Margareta Klobučar, sopran, Trio Elogio, Maroje Brčić, gitara, Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić, klavir, Davorin Brozić, klarinet, Filip Fak, klavir, Preporodna dvorana HAZU, Zagreb, 26. listopada 2022.; Wiener Concert-Verein, Mladen Tarbuk, dirigent, koncert u povodu 60. rođendana i 35. obljetnice umjetničkog rada Mladena Tarbuka, Lisinski subotom, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Zagreb, 29. listopada 2022.

• 

  Zacijelo nenamjerno, ali glazbeno-povijesno u odnosu na dvojicu hrvatskih skladatelja, zanimljivo i pomalo intrigantno u istome su tjednu održana dva koncerta posvećena rođendanima skladatelja, dirigenata, sveučilišnih profesora i za glazbu muzikološki zainteresiranih uglednika čija su imena itekako istaknuta u suvremenoj hrvatskoj glazbenoj svakodnevici. Prvo je 26. listopada u Preporodnoj dvorani HAZU održan autorski koncert u povodu 75. rođendana akademika Zorana Juranića, a potom je 29. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupio Wiener Concert-Verein pod ravnanjem Mladena Tarbuka, obilježivši Tarbukov 60. rođendan i 35. obljetnicu njegova umjetničkog rada. Zoran Juranić rođen je u Rijeci 25. lipnja 1947. a Mladen Tarbuk u Sarajevu, 19. srpnja 1962. Dakle, svečarski su koncerti organizirani s izvjesnom odgodom, a za oba se organizacijski najvećim dijelom angažiralo Hrvatsko društvo skladatelja.

  

  Odluku da ove koncerte objedinim u jednom tekstu donijela sam nakon čitanja programskih knjižica kojima su koncerti popraćeni. Naime, u oba su slučaja muzikolozi – Tatjana Čunko, uvodeći u program s djelima akademika Zorana Juranića i Davor Merkaš, obrađujući koncert s djelima Mladena Tarbuka, pružili skladateljima mogućnost za osobne iskaze i za vlastita tumačenja skladbi odabranih za jubilarne koncerte. Dakako, razlike u programima prilično su velike, budući da je Juranićev koncert predstavio njegova komorno-glazbena ostvarenja recentnih datuma nastanka, dok je dirigent Tarbuk za svoj slavljenički koncert odabrao tri nešto starija orkestralna naslova. Dakako, u prilog mu je išla mogućnost nastupa u popularnom ciklusu Lisinski subotom, kao i mogućnost ravnanja bečkim orkestrom s kojim već mnogo godina surađuje.

  Pa ipak, kada se čita životopise, osobito u odnosu na stečene diplome na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu – a obojica su završili visokoškolsko obrazovanje u razredima za dirigiranje i kompoziciju, kao i profesionalne pozicije na kojima su bili tijekom godina rada, te napose kada se uzme u obzir zanimanje i visoka stručnost u revitalizaciji partitura i dirigiranje kapitalnim djelima svjetske literature kao i hrvatskih majstora prošlosti, pokazuju Zoran Juranić i Mladen Tarbuk mnoge dodirne točke i poveznice koje su ih istaknule kao važne i osobito vrijedne djelatnike na području glazbene kulture u Hrvatskoj i na ukupnom planu afirmacije hrvatske glazbe na međunarodnoj sceni. Tako, uzimajući u obzir generacijske razlike, obrazovna polazišta skladateljskih studija (Juranić je diplomirao u razredu Stjepana Šuleka a Tarbuk u razredu Stanka Horvata), pa i razlike u karakterima te osobnim prodornostima kada je riječ o njihovim dirigentskim karijernim pozicijama, povezuju Zorana Juranića i Mladena Tarbuka u njihovom stvaralačkom radu i društvenom angažmanu elementi koji će tek daljnjim analitičkim studijama biti moguće u cijelosti obuhvatiti. U ovom trenutku, kada se obilježavaju njihovi rođendani, čini mi se bitnom naglasiti zajedničku im brigu i zauzimanje za umjetnost koju im je dobra vila udahnula pri rođenju. Za glazbu, dakako.

  Baviti se umjetnošću, tako i glazbom, pretpostavlja nadarenost, po mojem je to bogomdani dar s kojim se čovjek (a pojam uključuje logično osobe muškog i ženskog roda) rađa i koji ga tijekom školovanja, onda svakako i odabira zanimanja kojim se osigurava egzistencija, formira, usmjerava i određuje. Juranić i Tarbuk još su u djetinjoj dobi počeli skladati, a do svojih su sada već respektabilnih rođendana ispisali tisuće stranica partitura koje na pultove stavljaju glazbenici bilo da je riječ o solistima, komornim sastavima, orkestrima ili zborovima.

  

  U tom pogledu Juranićeva djela izvedena 26. listopada u Preporodnoj dvorani pred brojnim okupljenim prijateljima i štovateljima otkrivaju usku povezanost autora glazbe i njezinih interpreta. Naime, većina naslova nastala je kao narudžba glazbenika, pa je i to određeni pokazatelj povezanosti dviju osnovnih karika u lancu života glazbe. Time su zadovoljene prve dvije instance – autor i djelo, a treća – ona koja se odnosi na primatelja, dakle slušatelja, na konkretnom je koncertu također doživjela punu afirmaciju. Nije ovo prigoda za iscrpne opise svih skladbi kao niti za ulaženje u sve detalje ostvarenih interpretacija, ali u kronološkom slijedu od 2014. godine, kada je Juranić na Paljetkove stihove skladao dvije pjesme za sopran i gitarski trio O smrti i ljubavi, preko Trijaloga za gitarski trio iz 2018., Pjesmice s dna škrinje za sopran i gitaru iz 2020., Bagatella za kućnu upotrebu za četiri gitare iz 2021., skladbe za klavir četveroručno Damenball iz 2021., fantazije za rog i klavir Apsyrtides iz 2022. i prvi put javnosti predstavljene Sonate za klarinet i klavir također iz recentne 2022. godine, slušali smo glazbu koju bih kratkom definicijom nazvala dobrodošlom. Doista, Zoran Juranić u komornom idiomu gitarskog zvuka, kao i svim drugim kombinacijama, ozvučio je vlastita intimna snatrenja čija je temeljna značajka glazbeno osmišljena ugoda i zvučanja čije poruke izviru iz tradicije europske glazbene tvorbe kao skladbe koja je opus finitum i apsolutum. Svi ti glazbeni naslovi imaju svoj početak i svoj kraj, a između tišine iz koje izranjaju i one u kojoj nestaju događa se suvisla melodijsko-harmonijsko-ritmička razigranost koja poštuje izvjesne konvencije i preuzeta pravila, ali i onda kada nastaje na vanjski poticaj koji predodređuje izvore zvuka, autoru ostavlja dovoljno slobode za samo njemu svojstvene kombinacije i finalna rješenja.

  Kako su  izvođači uglavnom bili glazbenici kojima su skladbe posvećene, interpretacije je svakako moguće pohvaliti. Osim toga, svečanost prigode nalagala je ozbiljnost uloženog napora u tehničko svladavanje svakog zapisa. U tome su sopranistica Margareta Klobučar, članovi Trija Elogio, gitaristi Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić, kao i gitarist Maroje Brčić, klavirski duo Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić, te hornist Bánk Harkay i klarinetist Davorin Brozić s pijanistom Filipom Fakom na svačije, zacijelo posebno pak na slavljenikovo zadovoljstvo, ispunili preuzete zadatke.

  Zoran Juranić od 2014. godine redoviti je član HAZU. Godina se poklapa s godinom nastanka prve skladbe na slavljeničkom koncertu, pa je to možda nenamjerna simbolika. U svakom slučaju, za sve odrađeno, obavljeno, skladano i dirigirano, akademiku valja čestitati, uz svakako najbolje želje za još dugi i stvaralački plodan život.

  

  Mladen Tarbuk od Juranića je 15 godina mlađi kolega, skladatelj, dirigent, profesor, a aktualni je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja. Koncert 29. listopada, na kojemu je u Lisinskom proslavljen njegov 60. rođendan i eto već 35. obljetnica umjetničkog rada, bio je odlično posjećen a za ugodnu atmosferu u dvorani bio je zaslužan slavljenik.

  Davor Merkaš opisuje Mladena Tarbuka kao „elokventnog, inspirativnog i ugodnog sugovornika kojega ponajprije doživljavamo kao čovjeka živa duha i nevjerojatno raznovrsnih interesa. On je istovremeno polivalentni intelektualac renesansnog tipa impresivnih intelektualnih kapaciteta, erudit širokih horizonata i velike radne energije, glazbenik homofaber koji stvara kompleksna glazbena djela najviših tehničkih standarda i velike umjetničke vrijednosti, dirigent nevjerojatno širokoga glazbenog repertoara, angažirani organizator s osjećajem za prosperitet zajednice koji se u pokušaju realizacije svojih altruističkih ideala i vizija ne libi konfrontacija i borbi s neistomišljenicima.“ Eto, dragi kolega Merkaš, potpisujem i ne znam što još dodati!

  Kako je koncert organiziran uz gostovanje orkestra iz Beča, Wiener Concert-Verein, na programu su bile tri Tarbukove orkestralne skladbe i na kraju Treća simfonija u D-duru, D. 200 Franza Schuberta, upravo simfonija s kojom je Mladen Tarbuk debitirao kao dirigent u KDVL 26. svibnja 1988. godine. Iz vlastita bogatog orkestralnog opusa odabrao je skladatelj-dirigent-slavljenik djela A Trip Around Austria, Preludij, ariju i fugu za gudače i Sebastian u snu za gudače. Mladen Tarbuk odlično, duhovito i lako razumljivo govori o glazbi i za brojno je slušateljstvo zacijelo bilo zanimljivo čuti njegove opise nastanka i analitičke opise glazbenih sadržaja odabranih naslova. Na početku izvedeno Putovanje Austrijom – djelo nastalo 1994. s jasnom „didaktičkom“ svrhom, kako je autor opisao narudžbu Festivala mladih u Deutschlandsbergu, primljeno je s oduševljenjem jer otkriva izuzetnu skladateljevu maštovitost u pisanju glazbe kojom se mlade želi približiti i privući novovjekim skladbama. Kao što je majstor parodije i humora, isto je tako Tarbuk majstor i ovladavanja baroknim tehnikama, te nadahnuti glazbeni vizionar kada je riječ o poetskim slikama inspiriranima pjesništvom Georga Trakla i posvetom vlastitom sinu Sebastianu.

  

  Uopće, Tarbukova glazba, a dakako da je moglo biti i više naslova, kao i Tarbukovo dirigiranje vlastitih djela i Schubertove Simfonije, sve je to bila sadržajno ispunjena, osmišljena, nadasve zanimljiva, svakako nezaboravna slavljenička večer koja je u konkretnom slučaju 60-godišnjaka tek sljedeća stepenica u do sada ostvarenoj bogatoj karijeri. Što slijedi? Možda za Mladena Tarbuka vrijedi ona only sky is the limit? Bilo što bilo, poželimo tako vrijednom, inventivnom i glazbi iskreno posvećenom suvremeniku samo sve najbolje. Jednako kao i akademiku Zoranu Juraniću. Eto, živjeli obojica, pa da se nađete na Parnasu!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 22. studenog 2022.

Piše: