Prezentna igra tradicijama zborskog izraza

Zbor HRT-a, , Duhovni koncerti, Ciklus Sfumato, Lauba - kuća za ljude i umjetnost

• 

  Blago narodu vičnu svetom klicanju – tim trostavačnim zborskim koncertom Dmitrija Bortnjanskog počela je večer iz ciklusa Sfumato Zbora HRT-a. Na večeri programa objedinjenog nazivom Duhovni koncerti, Zbor je usrdno pod ravnanjem Stjepana Vugera u Laubi predstavio zborske koncerte Dmitrija Bortnjanskog i dio iz Zborskog koncerta Alfreda Schnittkea.

  Bortnjanski, ukrajinski skladatelj iz vremena carske Rusije na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće – skladatelj koji je služio na dvoru Katarine Velike i njezina sina Pavla, bio je pravo otkriće, budući da se dosad nije baš dolazilo u živi doticaj s njegovim djelima. A i prostor Laube, premda nije crkveni, svojom asketskom prazninom, ali i stanovitom toplinom ciglene gradnje, pokazuje se više nego prikladnim i za tu vrstu koncerata. Izvođači su to iskoristili usrdnim izvedbama na najbolji mogući način, izvedbama u kojima je samo nedostajalo malo dotjerivanj a – ako bi se tražila dlaka u jajetu.

  Pravo upoznavanje s Bortnjanskim donijelo je njegova tri Zborska koncerta. Napisao ih je i nešto više. Zborski koncerti očito svjedoče o njegovoj svestranoj muzičkoj naobrazbi. Školovao se i u Italiji, tako da u vrlo klasičnoj formi koncerta na svojstven, i bezbolan način spaja pravoslavnu crkvenu tradiciju s onom koju je upio sa Zapada. A ona je uključila i zanimljivu polifoniju čije bi korijene mogli tražiti sve do Palestrine. Duhovna pustolovina u izvedbama uključila je njegova tri zborska koncerta skladana na biblijske tekstove. Zborska, jer pravoslavna crkva nije dopuštala i još danas ne dozvoljava upotrebu instrumenata u sakralnom prostoru. Jako ograničenje za skladateljsku maštu, koja onda nalazi načine iznjedriti posebnost i obogatiti vokalni slog. Lijepo je bilo upoznati bogatu i nimalo jednostavnu domišljatost inovativnog zborskog sloga Bortnjanskog. Savjesni dirigent Stjepan Vuger i Zbor HRT-a s istaknutim, posvećenim i prezentnim vokalnim solistima iz svojih redova, otmjeno je i posvećeno predstavio dio kompozitorskog opusa kojega je valjalo upoznati i zbog igre dvama tradicijama zborskog izraza u njihovom spoju bez vidljivog šava.

  

  Korak dalje na tom putu predstavljen je, nažalost, samo odlomcima iz jedinstvenoga opusa – Zborskog koncerta Alfreda Schnittkea, djela u čijoj strukturi zbor raste do simfonijskog orkestra za vokale. Prva zagrebačka izvedba otprije desetak godina u Mimari ostavila je bez daha, a sada se jedino moglo zažaliti da su doneseni samo odlomci i zaželjeti da se u taj zahtjevni i komplicirani, ali i monumentalni, duboko potresni zborski slog, u svoj njegovoj raskošnoj i izazovnoj cjelini još jednom uloži maksimalni trud. 

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 16. studenog 2022.

Piše: