Izvrsni solisti i orkestar kao glazbeni dar vjernim slušateljima

Zagrebačka filharmonija, Božićni koncert, Komorni dječji zbor Glazbene škole Pavla Markovca, Darija Auguštan, sopran, Filip Filipović, tenor, Luka Vukšić, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Zagrebačka filharmonija i 2022. godine priredila je Božićni koncert za svoje pretplatnike u petak, 23. prosinca u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dirigentski štapić bio je u rukama Luke Vukšića (1976.); kao solisti pojavile su se dvije mlade pjevačke zvijezde – sopranistica Darija Auguštan (1996.) i tenor Filip Filipović (1997.), a u božićnim skladbama sudjelovao je Komorni dječji zbor Glazbene škole Pavla Markovca koji je uvježbao prof. Vinko Karmelić. Dirigent Luka Vukšić završio je studij dirigiranja u razredu red. prof. Igora Gjadrova (1929–2014) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, poslijediplomski studij završio je na akademiji Ferenc Liszt u Budimpešti, a usavršavao se kod mnogih uglednih svjetskih dirigenata.

  Za diplomski ispit 1999. godine dobio je Rektorovu nagradu, a godinu dana kasnije Nagradu Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika. Mladi dirigenti često nemaju prilike odmah raditi s orkestrima, pa je takva bila i umjetnička sudbina Luke Vukšića koji je od 2000. godine postao zborovođom Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić s kojim je nastudirao bogat program za samostalne i za nastupe s orkestrima. Povremeno je surađivao sa Zborom Hrvatske radiotelevizije, a od 2016. godine zborovođa je Opernog zbora Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Iako nastupa kao dirigent i izvan Hrvatske, ne viđamo ga često na koncertima domaćih orkestara.

  

  Sopranistica Darija Auguštan počela je glazbeno školovanje u Glazbenoj školi Blagoja Berse učeći prvo glasovir, a odlučivši se za pjevanje nastavila je nakon srednje škole studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i završila ga u razredu prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Dobitnica je brojnih nagrada na natjecanjima mladih glazbenika. Već nastupima za vrijeme studija privukla je pozornost publike, kritike i organizatora glazbenih izvedbi pa je od 2019. godine prisutna u koncertima i na sceni hrvatskih kazališta, a od nedavno je solistica Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Tenor Filip Filipović također je glazbeno školovanje počeo učeći u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog – najprije glasovir i zatim solo-pjevanje kod mr. art. Bojana Pogrmilovića, a studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu započeo je kod izv. prof. Tomislava Mužeka i nastavio kod izv. prof. Giorgia Suriana. I njegove su pjevačke sposobnosti veoma brzo uočili ocjenjivači na brojnim natjecanjima na kojima je osvajao nagrade, ali i mnogi priređivači koncerata i opernih predstava koji su mu omogućili nastupe pa i stalni angažman u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Komorni dječji zbor Glazbene škole Pavla Markovca uspješno djeluje od 2015. godine. Njegovi bi članovi trebali postati jezgrom novoga Dječjeg zbora Hrvatske radiotelevizije, koji je vodio Dinko Fio (1924–2011), a njegov rad žele nastaviti maestro Tomislav Fačini i prof. Vinko Karmelić.

  Program Božićnoga koncerta Zagrebačke filharmonije tek je djelomično sadržajem bio povezan s Božićem. Bila su to dva poznata odlomka iz opere Giacoma Puccinija (1858–1924) La Bohème (čija radnja počinje na Badnjak) – arija Rodolfa Che gelida manina (Gle hladne li ručice) i duet Rodolfa i Mimi O soave fanciula (O slatka djevojko) te dvije božićne pjesme Adeste fideles (Pristupite vjerni) u obradi Stjepana Mihaljinca (1935–2014) i Narodi nam se u obradi Nikice Kalodjere (1930–2006). Dvije skladbe povezane su s vremenom karnevala – arija Alfreda Lunge da lei (Daleko od nje) i duet Violette i Alfreda Parigi, o cara (O draga, Pariz) iz opere La Traviata Giuseppea Verdija (1813–1901), a popularni Intermezzo iz jednočinke Cavalleria rusticana Pietra Mascagnija (1863–1945) vodi nas do Uskrsne nedjelje.
  
  Na programu se našlo još pet, vremenski neodređenih skladbi, i to na početku popularna i prpošna uvertira operi Kradljiva svraka Gioacchina Rossinija (1792–1868), nakon nje recitativ i arija Adrianne Lecouvreur Ecco respiro appena … Io son l'umile ancella (Evo jedva dišem … Ja sam ponizna sluškinja) iz istoimene opere Francesca Cilee (1866–1950). Predah između nastupa pjevača bio je odlomak iz opere Carmen Georgesa Bizeta (1838–1875), odnosno iz jedne od suita Carmen koje je odabravši dvanaest karakterističnih odlomaka obradio za orkestar i sastavio Bizetov prijatelj Ernest Guiraud (1837–1892). Iz popularnog opernog repertoara čuli smo još ariju Laurette O mio babbino caro (O, tata moj dragi) iz opere Gianni Schicchi Giacoma Puccinija te ariju Desdemone Ave Maria iz opere Otello Giuseppea Verdija. Solisti i Komorni dječji zbor otpjevali su uz orkestar za dodatak polaganu, mirnu skladbu Tiha noć Franza Xavera Grubera (1787–1863) u obradi nepoznatog nam autora, zapečativši smireno ozračje i polaganiji tempo većine izvedenih skladbi – izuzetak su bile Rossinijeva uvertira operi Kradljiva svraka i stavak iz Bizetove suite iz opere Carmen.

  

  Upravo ove dvije spomenute skladbe zahtijevale su prošireniji sastav udaraljki, koje su znatnije podignule i stupanj dinamike. Solisti Darija Auguštan i Filip Filipović potvrdili su u solističkim nastupima, kao i u dva dueta, svoje pjevačke mogućnosti – od savršene intonacije, izjednačenosti glasa u punom opsegu, razgovijetnog izgovora teksta, diskretnog disanja i vođenja dugih fraza, velikog dinamičkog raspona i suradnje s orkestrom i dirigentom. Stoga ne čudi da su već uspjeli ući u operni ansambl Hrvatskoga narodnog kazališta, jer ozbiljnim pristupom svladavanju uloga i atraktivnim izgledom na sceni zacijelo će biti pravo osvježenje za ansambl i za publiku. Male pjevače zvonkih glasova iz Komornoga dječjeg zbora Glazbene škole Pavla Markovca dobro je pripremio njihov voditelj Vinko Karmelić, inzistirajući na čistoj intonaciji i dikciji. No, u bogatoj orkestraciji pjesme Narodi nam se ipak nisu uspjeli postići dovoljnu glasnoću kako ih ne bi pokrio orkestar. Kao dirigent koji više od dva desetljeća radi sa zborovima odnosno pjevačima, Luka Vukšić osluškivao je njihovo pjevanje prilagodivši mu agogiku i trajanje istaknutih tonova, pa su tako sve arije i dueti zvučali dorečeno.

  

  Glazbenici Zagrebačke filharmonije također su imali „svojih pet minuta“ u Rossinijevoj uvertiri i stavku iz Bizetove suite slijedeći sugestivne, odlučne i jasne pokrete dirigenta Luke Vukšića. Svi solistički nastupi, osobito puhača, odsvirani su jasno i precizno, a zvuk orkestra doimao se uravnoteženo i u ekstremnim dinamičkim nijansama koje su dodatno naglašavale udaraljke. Kako je program koncerta sadržavao više odlomaka iz opera koji više privlače pozornost publike, pratnja orkestra svela se na sigurnu, prozračnu potporu u smislu harmonijskih sljedova akorda u kojima su došli do izražaja svi detalji i instrumentalne boje u nekim odlomcima, ne zasjenivši soliste, čije pjevanje nije odavalo nepoželjno naprezanje. Luka Vukšić pripremio je detaljno sve skladbe programa koji je – prema izboru popularnih odlomaka iz opera – možda bio više ustupak ljubiteljima operne literature, a tek u manjem dijelu publici koja je možda očekivala skladbe sadržajno primjerenije Božiću. No, iza odabira skladbi sigurno stoje osobe mjerodavne za kreiranje programa Zagrebačke filharmonije u jednoj sezoni.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 9. siječnja 2023.

  Koncert izveden: 23. prosinca 2022.

  Program:
  
  G. Rossini: Kradljiva svraka - Uvertira
  F. Cilea: Adriana Lecouvreur - Ecco respiro appena… Io son l’umile ancella, arija Adriane
  G. Verdi: La traviata - Lunge da Lei, arija Alfreda
  G. Verdi: La traviata - Parigi, o cara, duet Violette i Alfreda
  G. Bizet / E. Guiraud: Carmen suita br. 1
  G. Puccini: Gianni Schicchi - O mio babbino caro, arija Laurette
  G. Puccini: La boheme - Che gelida manina, arija Rodolfa
  G. Puccini: La boheme - O soave fanciulla, duet Rodolfa i Mimi
  P. Mascagni: Cavalleria rusticana - Intermezzo
  G. Verdi: Otello - Ave Maria, arija Desdemone
  Adeste fideles (obrada S. Mihaljinec)
  Narodi nam se (obrada N. Kalogjera)

Piše: