Svečan i razigran slavljenički koncert zahtjevnih opernih arija

Simfonijski orkestar HRT-a, Dan Dvorane, Daniela Schillaci, sopran, Ivo Lipanović, dirigent,Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 
  
  Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog proslavila je 29. prosinca 2022. svoj 50. rođendan, jer je 29. prosinca 1973. godine otvorila prvi put vrata svojim posjetiteljima. Većina ljudi raduje se svojim rođendanima, pa se i njen rođendan, Dan Dvorane proslavlja svake godine koncertom i plesom, prisjećajući se otvorenja dvorane koja je promijenila kulturni život Zagreba (Hrvatske) postavši prostorom za održavanje koncerata, scenskih izvedbi opera, kongresa, festivala, smotri, natjecanja i brojnih drugih događanja koja se mogu izdvojiti iz njena dosadašnjeg djelovanja.

  Kao jedno od vodećih glazbenih (kulturnih) središta na ovim prostorima još od 19. stoljeća, grad Zagreb imao je dvoranu Kraljevske akademije znanosti (danas zgrada gimnazije na Trgu Katarine Zrinske) u kojoj su se održavali prvi koncerti. Od 1850. godine preuzeo je kazališnu zgradu, onu koju je 1834. godine izgradio i do tada vodio trgovac Kristofor Stanković. Zagreb je imao koncertnu dvoranu Hrvatskoga glazbenog zavoda (izgrađenu 1876. godine), Hrvatsko narodno kazalište (od 1895. godine), od 20-ih godina 20. stoljeća Music-hall, kasnije kino Luxor i Koncertni studio Istra u Teslinoj ulici (danas Zagrebačko kazalište mladih) i još dvadesetak drugih manjih prostora za glazbene priredbe. Međutim, Zagreb nije imao veliku koncertnu dvoranu koja bi mogla primiti 1500 ili više posjetitelja kakve su bile izgrađene u mnogim svjetskim glazbenim središtima, pa su se tako koncerti Zagrebačke filharmonije s atraktivnijim programima za publiku održavali od 30-ih godina 20. stoljeća u dvorani Zagrebačkoga zbora (Velesajma) u Martićevoj ulici, kasnije preseljenog na Savsku cestu.

  Organizatori koncerata u Zagrebu bila su od 19. stoljeća glazbena i druga društva, pojedinci, ustanove i od prve polovine 20. stoljeća različite koncertne poslovnice, čiji je nastavak od 1951. godine na određeni način bila Koncertna direkcija Zagreb. Upravo od početka 50-ih godina prošloga stoljeća u Zagreb dolaze mnogi poznati svjetski glazbenici – vokalni i instrumentalni solisti te dirigenti, pridonoseći raznolikosti glazbenoga života naše sredine i približavajući je istodobno svjetskim glazbenim zbivanjima. Zagrebački koncertni (i operni) repertoar nije se značajnije promijenio u odnosu na ranija razdoblja. Kontinuitet izvedbi klasičnih koncertnih i opernih djela zadržan je tijekom (za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) i nakon Drugoga svjetskog rata (sporadične izvedbe glazbe tematski vezane uz NOB) pa su za publiku, koja je s oduševljenjem dočekivala strane glazbenike, postojeći koncertni prostori postajali premali.

  

  Gradonačelnik Grada Zagreba odnosno predsjednik Gradskog Narodnog odbora Zagreba, kako se tada nazivala ta najviša funkcija, Većeslav Holjevac (1917–1970) je tijekom dva mandata između 1952. i 1962. (1963.?) godine planirao i proveo niz projekata koji su Zagreb pretvarali u velegrad. Izgradnja brojnih tvornica omogućila je zapošljavanje novih stanovnika grada, izgradnja Mosta slobode 1959. godine (koji je zamijenio staru skelu u Trnju) osigurala je prilaz novim naseljima u Novom Zagrebu i brži prilaz Velesajmu koji se preselio iz Savske ceste 1956. godine, a njegov je veliki doprinos kulturnom životu Zagreba i gradnja Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, čije otvorenje Holjevac nije doživio.

  Prema istraživanjima muzikologinje Ane Unkić (objavljenima 2020. u prilogu u zborniku Arti musices) maestro Milan Horvat (1919–2014), direktor i šef-dirigent Zagrebačke filharmonije od 1956. do 1969. (prema nekim izvorima) sredinom 50-ih godina predložio je Većeslavu Holjevcu izgradnju Doma Zagrebačke filharmonije koja je održavala koncert i pokuse u Koncertnome studiju Istra. U to je vrijeme prostor za svoj rad tražila i Matica iseljenika Hrvatske i pismeno obavijestila Savjet za prosvjetu grada Zagreba o namjeri gradnje doma s koncertnom dvoranom, pozivajući se na prijedlog Holjevca da se gradi preko puta nove gradske vijećnice te da „grad Zagreb sudjeluje u izgradnji dvorane“. Na natječaju Matice iseljenika Hrvatske i Narodnog odbora grada Zagreba raspisanom u studenome 1957., odabran je sljedeće godine projekt Arhitektonskog biroa Forum, čiji su autori troje arhitekata: Marijan Haberle (1908–1979), supruga Minka Jurković (1914–2003) i Tatiana Zdvořák-Erlih. Izgradnja zgrade Matice iseljenika Hrvatske počela je već 1959. godine a koncertne dvorane sljedeće godine, što se – uz povremene prekide prouzročene nedostatkom financijskih sredstava, oduljilo sve do 1973. godine.

  (U djetinjstvu koje sam proživjela u željezničkoj koloniji u Trnju, stanujući u drugoj zgradi od dvorane Lisinski, nisam tad znala da ću jednoga dana kao muzikologinja i glazbena spisateljica postati njena posjetiteljica gotovo od otvorenja. Sjećam se gradilišta, niske zgrade Matice iseljenika Hrvatske i kasnije obrisa velikog zdanja u susjedstvu čiju su gradnju redovito nadgledali njen projektant Marijan Haberle i supruga Minka – inače sestrična moga djeda Roberta Miklaušića, od kojih sam iz prve ruke, puno prije dovršenja i otvorenja dvorane, saznala o njenom izgledu i namjeni.)

  

  Otvorenje Koncertne dvorana Vatroslava Lisinskog trajalo je dva dana, 29. i 30. prosinca 1973., kad je priređeno 30-ak različitih koncerata koje je posjetilo 30-ak tisuća posjetitelja. Tijekom godina broj koncerata za rođendan dvorane se pomalo smanjivao, pa je tako za 50. rođendan (četrdeset i devet godina od otvorenja) priređen jedan svečani koncert čiji su program, solistica – talijanska sopranistica Daniela Schillaci, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i dirigent Ivo Lipanović mogli privući publiku kojoj je upućen i tradicionalni „Poziv na ples!“ koji je održan poslije koncerta u predvorju dvorane. Najavljeni, službeni program koncerta imao je deset točaka, ali su se maestro, solistica i glazbenici pripremili za neslužbeni dio programa u kojem su izvedene još četiri skladbe.

  Daniela Schillaci završila je studij solo-pjevanja na Konzervatoriju Gioacchino Rossini u Pesaru, a pobjeda 1998. godine na natjecanju mladih pjevača Giuseppe di Stefano u Trapaniju na Siciliji otvorila joj je vrata talijanskih, ali i opernih kuća izvan domovine, označivši početak uspješne karijere. Surađivala je s brojnim svjetskim dirigentima i ostvarila niz velikih (glavnih) uloga u operama Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791), Giuseppea Verdija (1813–1901), Giacoma Puccinija (1858–1924), Richarda Straussa (1864–1949) i drugih skladatelja. Od 2017. godine je gošća Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu, što je možda bilo odlučujuće za njen odabir kao solistice na koncertu kojim je ravnao Ivo Lipanović, dirigent i u dva navrata ravnatelj Opere u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu.

  Ivo Lipanović studirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je 1986. godine i pobijedio na natjecanju mladih dirigenata što mu je donijelo i prvi stalni angažman u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu. Kao i mnogi dirigenti najprije je djelovao kao zborovođa, a nakon dirigentskoga debija s operom La Traviata Giuseppea Verdija 1987. godine počeo je njegov uspon kao dirigenta koji temeljito iščitava partiture i angažirano pristupa njihovoj izvedbi. To je pridonijelo njegovu uspjehu u Hrvatskoj, otvarajući mu s vremenom i vrata opernih kuća kao i koncertnih dvorana izvan domovine.

  

  Kao godina utemeljenja Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije navodi se 1931., ali se njegov početak može povezati s orkestrom koji je od 1929. godine djelovao pri Radio Zagrebu. U programu rada bile su najprije izvedbe za potrebe radio-programa i izvedbe klasične glazbe te praizvedbe skladbi hrvatskih skladatelja, a s vremenom je orkestar počeo priređivati samostalne koncerte ili u okviru ciklusa koji su tijekom desetljeća djelovanja imali različite nazive. Mnogi poznati svjetski solisti i dirigenti bili su gosti orkestra, a uspješne izvedbe ostvaruje u tekućoj sezoni, otkad je mjesto šefa-dirigenta preuzeo francuski dirigent Pascal Rophé (1960).

  Službeni i neslužbeni program rođendanskog koncerta dvorane Lisinski odvijao se bez stanke, pa ćemo ga navesti prema zapisu u programskoj knjižici i najavi dirigenta (za dodatke). Uvodno je izvedena popularna, efektna uvertira operi Orfej u podzemlju Jacquesa Offenbacha (1819–1880), a slijedila je arija Leonore Tacea la notte placida … Di tale amor iz opere Trubadur Giuseppea Verdija. Dva orkestralna odlomka – Valcer iz drugog čina opere Faust Charlesa Gounoda (1818–1893) i Farandola iz scenske glazbe Georgesa Bizeta (1838–1875) za dramu Alphonsea Daudeta (1840–1897) Arležanka, pripremila su ponovni nastup Daniele Schillaci u ariji Odabelle Santo di patria… Allor che i forti corrono! Da te questo or m'è concesso iz opere Atila Giuseppea Verdija. Kratki orkestralni predah bio je Ples satova iz opere Gioconda Amilcarea Ponchiellija (1834–1886), a onda ponovno Verdi i Daniela Schillaci u ariji Lady Macbeth Nel dì della vittoria… Vieni e'affretta… Or tutti sorgete iz istoimene opere. Još dva popularna orkestralna odlomka približila su svijet slavenskih opera i nekadašnjih izvedbi Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu: Valcer iz drugog čina opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog (1840–1893) i Ples komedijaša iz trećeg čina opere Prodana nevjesta Bedřicha Smetane (1824–1884). U punom sjaju zasjala je još jedanput Daniela Schillaci kao Elena u boleru Mercè, dilette amiche iz petog čina opere I Vespri siciliani Giuseppea Verdija.

  Za neslužbeni dio programa odabrana su još dva poznata odlomka: brza polka Ispod gromova i munja, op. 324 Johanna Straussa ml. (1824–1899) i arija Giuditte Meine Lippen, die küssen so heiß iz muzičke komedije Giuditta Franza Lehara (1870–1948). Treći dodatak bila je zapravo praizvedba petog stavka Jazz-finale iz skladbe Ein Orchester-Mosaik Borisa Papandopula (1906–1991) koju je nedavno pronašao muzikolog Davor Merkaš u Gelsenkirchenu (Njemačka). Za kraj koncerta odabrao je maestro Lipanović Can-can iz uvertire operi Orfej u podzemlju Jacquesa Offenbacha u čast Papndopulove supruge Zdenke (1933–2021), bivše balerine.

  

  Na samom početku koncerta već je Offenbachova uvertira operi Orfej u podzemlju potvrdila da je raznoliki program dobro pripremljen i uvježban te da će ga publika sa zanimanjem pratiti. To se odnosi kako na polagane, pijevne odlomke (u jednom od njih zadivila je nježnim tonom svoje violine koncertna majstorica Mirjam Pustički Kunjko) tako i na brze i dinamički snažne koji su, unatoč pravom arsenalu udaraljki, ostali u granicama dobro izbalansiranog i kultiviranog sviranja. Za izvedbe tehnički i interpretativno zahtjevnih arija dramskog repertoara i nastup Daniele Schillaci mogu se navesti samo riječi pohvale. Odlike njenog pjevanja su sigurna intonacija u pasažama i koloraturama u širokom rasponu glasa u brzome tempu, izvanredna artikulacija tonova pomoću savršeno raspoređenog daha, izvrsna dikcija, bogata dinamička iznijansiranost i izvrsna suradnja s orkestrom i dirigentom.

  Majstorstvo u sviranju pokazali su glazbenici Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije u jednom od najbržih odlomaka – u vrtoglavo brzom Smetaninu Plesu komedijaša, a sve pratnje arije izvedene su tako da je sopranistica Daniela Schillaci dominirala u svim dinamičkim nijansama glasom jedinstveno lijepe boje. Popularne i poznate odlomke iz opera znao je maestro Ivo Lipanović razraditi u svim pojedinostima vodeći sigurnim, jasnim i odmjerenim pokretima dobro raspoložen i uigran orkestar koji je s vidljivom lakoćom plovio iz skladbe u skladbu pred oduševljenom i zadovoljnom publikom. Sve grupe glazbenika orkestra trudile su se što bolje približiti notni predložak, stvarajući zajedničkim muziciranjem ugođaj primjeren tekstu ili glazbenom sadržaju odabranih skladbi. Proslava rođendana Dan Dvorane bila je povjerena izvrsnim interpretima, koje je temperamentno vodio maestro Ivo Lipanović.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 15. siječnja 2023.

  Koncert izveden: 29. prosinca 2022.

  Program:
  
  Jacques Offenbach
  Uvertira operi Orfej u podzemlju 
  
  Giuseppe Verdi
  Tacea la notte placida… Di tale amor, arija Leonore iz 1. čina opere Trubadur 
  
  Charles Gounod
  Valcer iz 2. čina opere Faust 
  
  Georges Bizet
  Farandola iz scenske glazbe za Daudetovu dramu Arležanka
  
  Giuseppe Verdi
  Santo di patria… Allor che i forti corrono! Da te questo, arija Odabelle iz 1. čina opere Attila 
  
  Amilcare Ponchielli
  Ples satova iz 3. čina opere La Gioconda
  
  Giuseppe Verdi
  Nel dì della vittoria… Vieni t’affretta… Or tutti sorgete, kavatina Lady Machbeth iz 1. čina opere Macbeth
  
  Petar Iljič Čajkovski
  Valcer iz 2. čina opere Evgenij Onjegin 
  
  Bedřich Smetana
  Ples komedijaša (Skočná) iz 3. čina opere Prodana nevjesta 
  
  Giuseppe Verdi
  Merce dilette amiche, arija Elene iz 5. čina opere Sicilijanske večernje

Piše: