Monumentalna snaga elementarne muzikalnosti mladog impulzivnog rukopisa

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Boris Papandopulo: Slavoslovije, Kanconijer, Tomislav Fačini, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Više nego srdačan pljesak ispratio je posljednji koncert iz vokalno-instrumentalnog ciklusa Kanconijer ansambala HRT-a u Lisinskom. Kratko i sažeto, u nepunih sat vremena, pod savjesnim vodstvom dirigenta Tomislava Fačinija koncert je bio  posvećen Slavosloviju, ranom djelu Borisa Papandopula. I kad se ne bi znalo o čemu je riječ, raznolika publika – od redovitih, vjernih pretplatnika treće dobi do brojne mlade generacije školaraca koja je možda i stigla po zadatku, ali nesputano izražava svoje odobravanje – vokalno-instrumentalna djela su siguran dobitak na repertoaru.

  A očito je izvedba Slavoslovija, kantate za kvartet solista, zbor i orkestar na djelomično razumljivom nam, jasno izgovorenom staroslavenskom jeziku, bila dobitak i za publiku. Uostalom, tko se može pohvaliti da razumije latinski, talijanski ili njemački pa u punom svjetlu postaje zorno – prvo glazba, a zatim riječi. To više što je tekst Slavoslovija, koji potječe iz Osmoglasnika pravoslavne liturgije, vrlo sažet u odnosu na bogatstvo i nevjerojatnu raznolikost glazbe. U izvedbi cjeline u kojoj je izostao sedmi sastavak posvećen samo kvartetu vokalnih solista, sudjelovali su Zbor i Orkestar HRT-a, provjereni i pouzdani solisti Margareta Klobučar, sopran, Jelena Kordić, mezzosopran, tenor Domagoj Dorotić i bariton Ljubomir Puškarić. Veliki ansambl objedinjavao je dirigent Tomislav Fačini, nastojeći donijeti što pregledniju sliku toga djela. A u njoj se osebujno, ponekad oporo, ponekad elegantno zaigrano miješaju glazbene tradicije svekolikih  glazbenih iskustava – kako onih iz umjetničke, tako i tradicijske glazbe, bez puno brige o ravnoteži cjeline. Sve to objedinjuje rukopis maštovitog, tada tek ambicioznog dvadesetogodišnjeg autora.

  

  Nova izvedba Slavoslovija veliki, ako ne i najveći dio publike i premijerna, osvojila je svojom monumentalnošću, vrlo razumljivog sloga elementarne muzičke snage, unatoč svim neravnotežama sloga koji odlikuje mladi impulzivni rukopis. Isto tako Slavoslovije može biti zanimljivo zbog svoje jednostavne i izravne usrdnosti koja se probija kroz gusto tkivo. Još za bečke praizvedbe dvadesetih godina prošlog stoljeća reakcije publike i kritike, sudeći po svjedočenjima, slične su. Istovremeno opora, fina i nezgrapna, neistesana, a opet puna izrazite elegancije i gipkosti, kažu među ostalim tadašnje bečke tiskovine. Nova, dobro pripremljena izvedba, unatoč svim mogućim popravcima, to je i potvrdila. Svatko tko imalo poznaje barem neko Papandopulovo djelo iz njegova velikog i bogatog opusa, već u mladenačkom Slavosloviju može raspoznati neku njegovu klicu. Može prepoznati iskre zaigrano lakog ali i ozbiljnog pisma, kao što tema hvalospjeva nalaže, te fascinaciju tradicijskom glazbom koju vješto upliće. Sve Papadopulove glazbe već se naslućuju u Slavosloviju. I površni znalci će je prepoznati, a oni koji se premijerno upoznaju nesumnjivo otprve prepoznaju snagu njezine elementarne muzikalnosti.

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. siječnja 2022.

  Program:  
  Boris Papandopulo: Slavoslovije, kantata za soliste, zbor i orkestar 
  
  Solisti:
  Margareta Klobučar, sopran
  Jelena Kordić, mezzosopran
  Domagoj Dorotić, tenor
  Ljubomir Puškarić, bariton

Piše: