Koncertno programiranje vrijedno pohvala

Varaždinski komorni orkestar, Josipa Bilić, sopran, Franjo Bilić, dirigent, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu

• 

  Svoju sada već 29. koncertnu sezonu 2022/2023. započeo je Varaždinski komorni orkestar (VKO) nastupom održanim 23. listopada prošle godine s programom sastavljenim isključivo od Mozartovih djela. Umjetničko vodstvo programa i solističku ulogu imala je jedna od koncertnih majstorica orkestra – violinistica Dunja Bontek, uz solističko sudjelovanje i violistice Marije Andrejaš. Drugi je koncert bio održan također prošle godine i to 4. prosinca.  Posvećujući koncert obilježavanju Dana grada Varaždina, koji se slavi na Blagdan sv. Nikole 6. prosinca, VKO je uz Talijansku simfoniju Felixa Mendelssohna i Klasičnu simfoniju Sergeja Prokofjeva osigurao i posebnu poslasticu, praizvedbu skladbe za violinu i orkestar s naslovom Četiri zimska dana uglednog hrvatskog skladatelja Tomislava Uhlika, u kojoj je kao solist nastupio poznati violinist Anđelko Krpan.

  S trećim koncertom svoje 29. sezone, održanim 22. siječnja 2023. godine, obnovio je VKO već u prijašnjim godinama odlično osmišljen model programiranja, pozivajući u goste članove iste glazbeničke obitelji. Naime, u hrvatskoj se glazbenoj suvremenosti afirmiralo nekoliko generacijski različitih a obiteljski povezanih umjetnika i njihovi su zajednički nastupi uvijek primani s oduševljenjem. To se ponovilo i ovaj put na koncertu naslovljenom Obitelji Bilić, na kojemu je izvedbama ravnao već dobro poznati čembalist, u novije vrijeme i dirigent Franjo Bilić, a kao solistica nastupila njegova sestra, sopranistica Josipa Bilić.

  Franjo Bilić (Zagreb, 1994.) diplomirao je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu čembalo u razredu Pavla Mašića 2018. i dirigiranje u razredu Mladena Tarbuka 2021. godine. Daljnja usavršavanja, čembalističko u Amsterdamu i dirigentsko u Bernu, Beču i Zagrebu, kod uvijek posebno biranih vrsnih pedagoga, osposobila su mladog, nadarenog i glazbeničkom pozivu izrazito predanog umjetnika za multidisciplinarnu karijeru koju je moguće sa zanimanjem i pohvalama pratiti. Ništa manje ambiciozna u pohodu na koncertne podije pa i operne pozornice nije niti tri godine mlađa sestra Josipa. Diploma u razredu Lidije Horvat Dunjko, stečena 2021. godine također na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, bila je za Josipu Bilić završetak formalnog obrazovanja, ali u odnosu na javna priznanja zapravo tek nastavak afirmacije mlade sopranistice koja je već ovjenčana brojnim nagradama. Doista, čega se god Josipa Bilić prihvati, izaziva oduševljenje jednako struke kao i publike, pa se tako nagrade samo množe i zacijelo će ih biti još mnogo.

  Dakle, Franjo Bilić kao dirigent i sestra mu Josipa u ulozi soprana solo svoj su varaždinski nastup programirali ne samo zanimljivo i sadržajno nego i vrlo mudro i s mnogo ukusa. Dirigent se predstavio odabirom bisera iz instrumentalnog repertoara hrvatske glazbene baštine – Simfonijom br. 5 u D-duru Luke Sorkočevića, Gudačkim kvartetom u F-duru (Koncertantnim) Ivana Jarnovića i Simfonijom br. 8 u G-duru Amanda Ivančića, dok je sopranistica briljirala u tri koncertne arije i to Berenice, che fai? Josepha Haydna, Ch'io mi scordi di te? – Non temer, amato bene, KV 505 W. A. Mozarta i Ah perfido, op. 65 Ludwiga van Beethovena.

  VKO je u osnovi gudački komorni orkestar koji po potrebi repertoara poziva kolege puhače. Na koncertu Obitelji Bilić sudjelovali su tako flautist Dani Bošnjak, oboistice Jelena Ilčić i Dora Draclin i hornisti Marko Novak i Vinko Rožić. U Jarnovićevom se djelu istaknula koncertna majstorica orkestra – violinistica Dunja Bontek. U cjelini, Franjo Bilić se u sva tri instrumentalna naslova dokazao kao dirigent sigurnih pokreta i pažljivog vođenja izvedbe, što je rezultiralo poletnim i koncentriranim interpretacijama.

  Pa ipak, vrhunci večeri bile su koncertne arije, osobito zahtjevne partiture iz pera trojice genija koji su Prvu bečku školu proslavili svojim ukupnim opusima. Riječ je o partiturama skladanima za posebno virtuozne sopranistice, uglavnom operne pjevačice koje su bile njihove suvremenice, a kojima su se i sami skladatelji iskreno divili. Sve su tri koncertne arije izrazito dramatski nabijene žanr-slike ženskih ljubavnih jada, a pisane su u maniri vokalne bravure s tehnički zakučastim koloraturama. Upravo tu sadržajnu dramatiku uglazbljenih tekstova, kao i tehničku zahtjevnost vokalnih dionica, Josipa Bilić sposobna je iznijeti precizno, glumački dojmljivo i pjevački sigurno, pouzdano i uvjerljivo, k tome još i sve tri podugačke koncertne arije napamet. Tako su sestra i brat Bilić svojim nastupom u predivnoj varaždinskoj Koncertnoj dvorani ostvarili, bez imalo pretjerivanja, nezaboravnu koncertnu večer. Pljesak je bio gromoglasan i dugotrajan.

  Nazočni su slušatelji bili očito svi bez izuzetka oduševljeni. Ali, trebalo ih je biti više! No to je već notorna boljka koncertnih sezona VKO-a. U čemu je problem u gradu koji se tako rado diči svojom glazbenom kulturom? Je li doista problem u tome da se koncerti održavaju u nedjelju navečer pa građani nerado izlaze jer se već pripremaju za novi radni tjedan? Ili je možda problem i u tome da u publici nema niti profesora Glazbene škole koji bi trebali biti uzor svojim polaznicima i animirati ih za dolazak na koncerte? Teško je sve to znati, ali tužno je da orkestar koji nosi ime grada i njegovi uvijek dobro birani solisti muziciraju pred polupraznom dvoranom. Ili, recimo polupunom? Pa budimo optimisti za neka buduća vremena.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 30. siječnja 2023.

  Koncert izveden: 22. siječnja 2023.
  
  Program:
  L. Sorkočević: Simfonija br. 5 u D-duru
  J. Haydn: Berenice, che fai? (Scena di Berenice) Hob. XXIVa:10 za sopran i orkestar
  I. M. Jarnović: Gudački kvartet u F-duru (Koncertantni)
  W. A. Mozart: Ch`io mi scordi di te? KV 505, za sopran i orkestar
  A. Ivančić: Simfonija br. 8 u G-duru
  L. van Beethoven: Ah! Perfido Op. 65, arija za sopran i orkestar

Piše: