Nove izvođačke snage uz iskusne glazbenike i umješno vodstvo

Zagrebačka filharmonija, Muzička akademija u Zagrebu, Jasenka Ostojić, dirigentica, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Već niz godina u mjesecu siječnju jedan koncert priređuje Zagrebačka filharmonija u suradnji s  Muzičkom akademijom u Zagrebu. Taj koncert dar je gradu Zagrebu, odnosno „pretplatnicima Zagrebačke filharmonije, profesorima i studentima Muzičke akademije, studentima Sveučilišta u Zagrebu te Hrvatskoj glazbenoj mladeži“. U istinski dar gradu Zagrebu trebali bi biti uključeni i građani grada Zagreba iz čijih se prihoda financira rad Zagrebačke filharmonije, a djelomično i Muzičke akademije. Koncert koji se nadnevkom povezuje s godišnjicom početka rada Muzičke akademije (13. siječnja) izniman je događaj u godišnjem kurikulumu te obrazovne ustanove, jer se za nastup sa Zagrebačkom filharmonijom priprema i na audicijama nadmeće više studenata svih odsjeka, a nastup na koncertu u trajanju od cca dva sata može izboriti samo njih nekoliko. Na koncertu održanom pod ravnanjem dirigentice red. prof. Jasenke Ostojić 20. siječnja 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, nastupili su: studentica četvrte godine Nela Katalenić Klinar (sopran), čija je mentorica izv. prof. art. Martina Zadro; student četvrte godine saksofona Sven Crnković, čiji je mentor prof. art. Dragan Sremec i studentica violine Tao-Yuan Hsiao Elisa, čiji je mentor prof. art. Anđelko Krpan.

  Odsjek za kompoziciju i teoriju glazbe, iz kojega su od dolaska skladatelja i prvoga profesora kompozicije Blagoja Berse (1873–1934) stasali mnogi hrvatski skladatelji, predstavljen je praizvedenom skladbom Tri impresije sa Sjevera za simfonijski orkestar Davida Batinića (1996.) koji je završio studij kompozicije u rujnu 2022. godine u razredu prof. art. Berislava Šipuša. Programska knjižica uvijek je dobrodošao priručnik koncerta s podacima o izvođačima i skladateljima, a za ovaj koncert nisu je izradili stalni suradnici iz tvrtke G.A.D. produkcija d.o.o. Priliku za to imali su studenti Odsjeka za muzikologiju, nasljednika Odsjeka za historiju muzike osnovanog prije sedamdeset i pet godina 1948. godine, što bi bilo iznimno vrijedno za praizvedenu skladbu Davida Batinića, o kojoj je i sam mogao reći koju riječ. Tako su ostale samo bilješke o dirigentici Jasenki Ostojić i studentima-izvođačima te mladome skladatelju Davidu Batiniću, bivšem studentu.

  U skladbi Tri impresije sa Sjevera za simfonijski orkestar (u trajanju od cca 18 minuta) slijedio je David Batinić trodijelni raspored s naslovima: Rezonancija nepoznatog odsjaja, O mojoj dragoj i Slijedim te. Na polagani uvod prvoga stavka nastavlja se brži dio, zatim polagani stavak i na kraju opet stavak u bržem tempu. Skladba bogata melodijskim linijama i motivom koji objedinjava sva tri stavka nije tonalitetno određena i može se harmonijski odrediti kao „proširena tonalitetnost“ s diskretnim prizvukom disonanci, a glazbeno tkivo pretočeno je u raznovrsne orkestralne boje u kojima se ističu brojne udaraljke (ritamskih i melodijskih obilježja). Druga točka koncerta bio je jedan od najpoznatijih odlomaka iz opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog (1840–1893): prizor Tatjane i pisanja pisma Evgeniju Onjeginu Puskai pogibnu ja iz druge scene prvoga čina. U uvodnome recitativu i ariji Čajkovski je povezao lirski i dramski ugođaj izražavajući glazbom osjećaje glavne junakinje koja u pismu Onjeginu iskazuje ljubavne osjećaje, strepeći istodobno od njegova odgovora jer nije sigurna da i on isto osjeća za nju. Na kraju prvoga dijela koncerta čuli smo Koncert za alt saksofon i orkestar francuskoga skladatelja Henrija Tomasija (1901–1971). U dva stavka I. Andante et allegro i II. Final: Giration (okretanje) skladatelj je vješto iskoristio sve izražajne mogućnosti saksofona u velikom tonskom opsegu, posegnuvši u drugom brzom stavku za različitim ritamsko-metričkim kombinacijama u iznimno zanimljivim nastupima solista. Djelo je nastalo 1949. godine i posvećeno je saksofonistu Mauriceu Muleu (1901–2001) koji je iste godine na praizvedbi svirao solističku dionicu.

  U drugome dijelu koncerta slušali smo samo jednu skladbu – Koncert za violinu i orkestar Borisa Papandopula (1906–1991), čiju je izvedbu u trajanja od gotovo četrdeset i pet minuta (umjesto trideset i sedam, kako je navedeno na programu) publika pozorno pratila. Jedini violinski koncert skladao je Papandopulo 1943. godine. Praizveden je 13. ožujka 1944. u Hrvatskome glazbenom zavodu na simfonijskom koncertu Krugovalnog orkestra pod ravnanjem Mladena Pozajića (1905–1979). Solist, violinist Ljudevit Dobronji (1917–?) rođen je u Rusiji. Studij violine završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu poznatoga pedagoga Václava Humla (1880–1953), gdje je do odlaska u Beč 1950. godine djelovao kao solist, komorni i orkestralni glazbenik. Praizvedbu Papandopulova violinskog koncerta popratio je glazbeni kritičar Vladimir Ciprin. (Podaci o njemu nedostupni su u enciklopedijama i leksikonima iako je sa 410 bibliografskih jedinica uvršten kao autor tekstova u Bibliografiju rasprava i članaka. Muzika. Struka VI. do 1945. godine, koju je Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža objavio u dva sveska 1984. i 1986. godine. U numeraciji bibliografskih jedinica potkrala se greška – možda zbog nečitkog rukopisa, jer prije Ciprinovih koji počinju brojem 7973, navedeni su tekstovi Mila Cipre zaključno s brojem 7942, što znači da je preskočeno trideset brojeva, možda tekstovi nekog autora?) Koncert je bio skraćen zbog preduzbune, pa je osim Uvertire Leonora br. 3, op. 72 Ludwiga van Beethovena (1770–1827) i violinskoga koncerta Borisa Papandopula izveden samo prvi stavak Simfonije u d-molu Césara Francka (1822–1890), što nije navedeno u popisu koncerata u monografiji iz 2010. godine Osam desetljeća: Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije.

  S obzirom na poznata djela i skraćenu izvedbu, odlučio je Vladimir Ciprin pisati o Papandopulovu Koncertu za violinu i orkestar. Osvrnuvši se u dugome tekstu u novinama Hrvatski narod (od 16. ožujka 1944.) na različite glazbene pravce i stilove od početka 20. stoljeća, zaključio je da im se sam Papandopulo priklonio u nekim skladbama, ali se ipak vratio trećoj skupini skladatelja: „(…) onih, koji su svoje stvaranje proželi bogatstvom pučkog melosa svog naroda. (…) U toj skupini, koju je revolucionirao svojim djelima Antun Dobronić našao se brzo i Papandopulo. I kad se danas sjetimo onih njegovih pjesama (pjevala je Maja Strozzi) [majka Borisa Papandopula-S. M.-Ć.] iz kojih je odisala glasbena težnja tadašnje Europe protkana već našom melodičkom ornamentikom i sada njegovog koncerta, težko se može shvatiti ovakova udaljenost u shvaćanju. A ipak, stvar je jako jednostavna. Kao izraziti stvaralački talent Papandopulo je osjetio poput mnogih, da u vrevi raznih konstrukcija njegova misao biva lomljena, prigušivana i pošao je pokajnički natrag (…)“.

  Je li to doista bio Papandopulov pokajnički uzmak u odnosu na raniji opus kojim se približio suvremenijim (disonantnijim) europskim glazbenim stremljenjima ili je to bio osmišljeni korak skladatelja koji je uspio tradicijsku glazbu povezati sa slobodnijim harmonijskim jezikom i bogatim orkestralnim zvukom? U drugome polaganom stavku može se od uvodnoga nastupa engleskog roga pratiti kao glavna tema dio napjeva iz Turopolja Lepi Juro kres nalaže, a treći brzi stavak Allegro con brio također je melodijski blizak tradicijskim napjevima i to slavonskim, što možda potvrđuje i tipični završetak na dominanti. Najopsežniji prvi stavak s uvodom i brzim dijelom počiva na prepoznatljivoj temi s diskretnim kromatskim prohodima koja se izvorno ili varirano provlači kroz stavak okrunjen velikom solističkom kadencom. Dionica violine iznimno je zahtjevna ne samo zbog brojnih tehničkih postavki nego i zbog trajanja, pa je i sam skladatelj podržao skraćenje koncerta čije su tek tri izvedbe zabilježene u kronologiji koncerata Zagrebačke filharmonije do 2005. godine.

  Na sva tri nastupa (u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog) solističku dionicu je svirao violinist Josip Klima (1927–2012) i to dva puta pod ravnanjem maestra Mladena Bašića (1917–2012): 11. studenoga 1974., kad su izvedene samo skladbe Borisa Papandopula i 3. veljače 1978., kad je na programu bila i Simfonija br. 5 Gustava Mahlera (1860–1911). Trećom izvedbom 24. studenoga 1986. ravnao je sam Papandopulo na koncertu priređenom povodom proslave 80. obljetnice rođenja, pa je u program s njegovim odabranim skladbama uvršten i violinski koncert. Muzikologinja Erika Krpan (1942.) napisala je u uvodnoj bilješci izdanju partiture objavljene u izdanju tvrtke Cantus d.o.o. 2006. godine prigodom 100. obljetnice skladateljeva rođenja: „Djelo je u nekoliko navrata izvođeno u majstorskim interpretacijama violinista Josipa Klime – (…) – ali nikada nije doživjelo onakvu promidžbu kakvu bez dvojbi umjetničkom vrijednošću zaslužuje“.

  U kronologiji koncerata Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije zabilježene su do 2010. godine dvije izvedbe kojima je dirigirao maestro Nikša Bareza (1936–2022), šef-dirigent od 1992. do 2015. godine. Na koncertu 3. lipnja 1999. solističku dionicu svirala je koncertna majstorica Mirjam Pustički-Kunjko, a 16. studenoga 2006. red. prof. Goran Končar u redigiranoj verziji skladbe iz 2006. godine. Redakciju partiture pripremio je red. prof. Mladen Tarbuk „u gotovo izvornom obliku“ na temelju orkestralnih dionica i autografa iz kojeg je istrgnut i po svoj prilici zauvijek izgubljen dio prvoga stavka. Redakciju dionice za violinu potpisao je red. prof. Goran Končar, što je potvrda još jednog oblika djelovanja pedagoga Muzičke akademije u Zagrebu. Pripremajući ovo izdanje, Goran Končar držao se autografa i autorova prijepisa violinske dionice, unijevši sve skokove (izostavljene dijelove stavaka u ranijim izvedbama), zaključivši da je objavljena „(…) partitura gotovo u cijelosti, a nedostaje jedino epizoda istrgnuta iz prvog stavka koncerta“. Možda su se studenti muzikologije mogli kojom riječju osvrnuti na podatke o djelu i notnom predlošku korištenom za koncert sa Zagrebačkom filharmonijom.

  Erika Krpan dala je kratku analizu djela iz koje smo izdvojili sljedeće: „Unutar tradicionalne trostavačne razdiobe, uobičajeno međusobno kontrastne po karakteru, naći će se sve bitne značajke skladateljeva rukopisa: izvanredan smisao za melodijsku liniju, čak i kada je riječ o priprostom ishodišnom folklornom uzorku (2. stavak), potom majstorski razrađena tematska građa koja se razvija kroz mnogobrojne, skladno raspoređene, harmonijske, kontrapunktske, instrumentalne, agogične promjene i nijanse, ponekad unutar guste kromatike, koja, međutim, ne prelazi okvire tonaliteta te, dakako, instrumentacija koja s puno mašte uokviruje sadržajnu solističku dionicu. Posljedica nije samo melodijska ljepota, nego i raskoš zvučnih boja unutar skladno uspostavljena formalnog i zvukovnog ravnovjesja“.

  Koncert Zagrebačke filharmonije sa solistima-studentima Muzičke akademije postavio je u prvi plan ime još jednoga pedagoga te ustanove – dirigentice Jasenke Ostojić. Redovna je profesorica u Zagrebu i na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a bila je umjetnička voditeljica The World Choir Festival on Music u gradu Thessaloniki u Grčkoj (od 2012. do 2022. godine). Studij dirigiranja i usavršavanje završila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu red. prof. Pavla Dešpalja (1934–2021). Zbor Bečki dječaci (utemeljen 1498. godine) bio je temelj njene izobrazbe u radu s pjevačima mladenačke dobi, pa je djelovala kao dirigentica zbora Zagrebački dječaci. Kako je češće nastupala kao dirigentica zborova, ostali su u sjeni njeni nastupi s orkestrima (domaćim i stranim), a neki od njih okrunjeni su brojnim nagradama s državnih i međunarodnih natjecanja. Od prvih taktova skladbe Tri impresije sa Sjevera Davida Batinića pokazala je Jasenka Ostojić uvjerljivost i jasnoću pokreta ruku, kadikad vođenih u nešto širem luku, dajući znakove solistima i orkestralnim glazbenicima prije nastupa nakon kraćih ili duljih stanki.

  Izvrsnu suradnju dirigentica Jasenka Ostojić ostvarila je sa solistima, ostavivši im dovoljno prostora za logično oblikovanje cjelina, osobito u Tatjaninoj sceni s pismom iz Čajkovskijeve opere Evgenij Onjegin i Tomasijevu Koncertu za alt-saksofon. Sigurno je prolazila kroz partituru Papandopulova Koncerta za violinu i orkestar prateći tehnički izvrsno pripremljeno, tonski lijepo, nadahnuto i muzikalno sviranje Tao-Yuan Hsiao, nadarene šesnaestogodišnje studentice koja je rano započeto školovanje u Thaichungu u Tajvanu nastavila u Zagrebu. Publiku je privukla ljepota glasa Nele Katalenić Klinar, čija je interpretacija u potpunosti pogodila lirske i dramske momente Tatjanine scene s pismom u dinamičkom i agogičkom pogledu, udovoljivši i zahtjevima pjevačke tehnike – sigurnoj intonaciji, disanju, izjednačenosti tonova u čitavom velikom opsegu glasa i jasnom izgovoru teksta na izvornome jeziku. Saksofonist Sven Crnković potvrdio se kao solist čije su prestižne nagrade, osvojene tijekom dosadašnjega školovanja, doista zaslužene kad se prati njegovo sviranje čije su odlike: precizna intonacija, jednostavno rješavanje ritamsko-metričkih kombinacija, veliki dah i neprimjetno disanje i raskošna dinamička paleta. Orkestar Zagrebačke filharmonije pokazao se pouzdanim i sigurnim suradnikom u skladbama različitih stilskih odrednica, bližih u harmonijskome pogledu proširenoj tonalitetnosti, osim prizora iz opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog.

  Kod svake praizvedbe trebamo se pouzdati u vjernost skladateljevu zapisu, a zahvaljujući sugestivnom i tečnom sviranju Batinićeva skladba bogate orkestracije ostvarena je, usudili bismo se reći, prema zamisli autora. Sve su skladbe dinamički raskošno nijansirane, a tijekom izvedbe je postignuta zvukovna uravnoteženost tako da su solisti ostali dobro istaknuti i nepokriveni, u određenim trenucima, velikim i glasnim orkestrom. Svi su solo-nastupi unutar pojedinih grupa instrumenata bili dobro odsvirani, a čitavom koncertu dao je osobiti pečat spoj mladih glazbenika (kojima bismo mogli proreći uspješnu budućnost) i onih glazbenika koji su svoje dugogodišnje iskustvo ugradili u sklad zajedničkoga muziciranja, što je s puno umješnosti povezala dirigentica Jasenka Ostojić. Iza uspješnih nastupa studenata Muzičke akademije stoji dugotrajan i pedagoški dobro vođen rad njihovih profesora – prof. art. Berislava Šipuša, izv. prof. art. Martine Zadro, prof. art. Dragana Sremca i prof. art. Anđelka Krpana. Tako se iz godine u godinu potvrđuje dobra suradnja visokoškolske glazbene obrazovne ustanove i izvođačkoga tijela u kojem su mnogi diplomanti našli ostvarenje svojih profesionalnih ambicija.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 6. veljače 2023.

  Koncert izveden: 20. siječnja 2023.
  
  Solisti:
  
  Nela Katalenić Klinar, sopran
  Sven Crnković, saksofon
  Tao-Yuan Hsiao, violina

  Program:
  
  David Batinić: Tri impresije sa Sjevera za simfonijski orkestar
  Petar Iljič Čajkovski: Puskai pogibnu ja, Tatjanina scena pisma iz opere Evgenij Onjegin (Nela Katalenić Klinar, sopran)
  Henri Tomasi: Koncert za saksofon i orkestar (Sven Crnković, saksofon)
  Boris Papandopulo: Koncert za violinu i orkestar (Tao-Yuan Hsiao, violina)

Piše: