Popularan i atraktivan program uz virtuoznog solista i temperamentno vodstvo

Zagrebačka filharmonija, Beethoven i prijatelji, Orest Shourgot, violina, Leoš Svarovsky, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Za pretplatnike svoga Plavog ciklusa odabrala je Zagrebačka filharmonija popularan program za koncert održan u petak, 3. veljače 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. U prvome dijelu izveden je Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 Ludwiga van Beethovena (1770–1827) a u drugome dijelu tri simfonijske pjesme Vltava, Iz čeških lugova i gajeva i Šárka (od šest) iz ciklusa Moja domovina Bedřicha Smetane (1824–1884). Dirigentski štapić držao je u ruci češki dirigent Leoš Svárovský (1961.), a solističku dionicu u violinskom koncertu interpretirao je Orest Shourgot (1971.), koncertni majstor Zagrebačke filharmonije od 2001. godine, koji je – kao i mnogi istaknuti članovi orkestra, dobio priliku za solistički nastup sa svojim orkestrom.

  U ulozi dirigenta i solista našla su se dva glazbenika koja su najprije završila studij instrumenta a nakon njega studij dirigiranja, odabravši ipak različite glazbene putove. Leoš Svárovský završio je studij flaute na Praškome konzervatoriju 1981. godine te upisao studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Pragu, završivši 1987. godine kao posljednji student u razredu znamenitoga Václava Neumanna (1920–1995). Već dvije godine ranije započeo je dirigentsku karijeru u domovini, gdje je bio šef-dirigent više orkestara, a širom su mu se otvarala vrata simfonijskih orkestara i opernih kuća u svijetu, tako da je danas šef-dirigent Središnjeg simfonijskog orkestra u prefekturi Aichi u Nagoji u Japanu. Sa Zagrebačkom filharmonijom nastupio je – prema dostupnim podacima, 1999. godine u Zagrebu 7. svibnja te na šest koncerata od 9. do 15. svibnja na gostovanju u Španjolskoj u gradovima Ubéda, Zaragoza, Pamplona, Valladolid, Oviedo i Lugo.

  

  Orest Shourgot rođen je u Ukrajini, u Lavovu, gdje je počeo učiti violinu, a nastavio je najprije u Centralnoj muzičkoj školi u Moskvi te na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi redovni studij (1989–1994) i postdiplomski (1994–1996). Iako se već od 1995. godine posvetio pedagoškome radu, privlačilo ga je i solističko i komorno sviranje pa je surađivao s više ansambala. Od dolaska u Hrvatsku 1997. godine nastavio je pedagoški rad, a od 2001. kad je postao koncertnim majstorom Zagrebačke filharmonije, studirao je dirigiranje na Nacionalnoj glazbenoj akademiji Mikolaj Lisenko u Lavovu i diplomirao 2006. godine. Nisu nam poznati njegovi nastupi kao dirigenta, ali uz posao orkestralnoga glazbenika i dalje poučava violinu, postavši 2011. godine redovnim profesorom Muzičke akademije u Zagrebu. Jedan je od violinista koji je u Zagrebu (2018.) izveo jedinstveni ciklus od tri sonate i tri partite za violinu-solo Johanna Sebastiana Bacha (1685–1750) ali ne i prvi, kako piše u programskoj knjižici, jer je – prema dostupnim i nepotpunim podacima, isti program izvela u dvije večeri violinistica Tamara Smirnova-Šajfar u rujnu 2002. godine u Zagrebu u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.

  Beethoven je Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 posvetio Stephanu von Breuningu, a skladao ga je 1806. godine na poticaj violinista Franza Clementa koji ga je praizveo 23. prosinca iste godine. Nepovoljne prosudbe publike i kritike, prema kojima je koncert bio predugačak i gotovo nemoguć za sviranje, ostavile su djelo u sjeni sve dok ga nije 1844. godine u Londonu izveo tada trinaestogodišnji virtuoz Joseph Joachim (1831–1907) s orkestrom Filharmonijskog društva pod ravnanjem Felixa Mendelssohna-Bartholdyja (1809–1847). Prvi stavak Allegro ma non troppo ne zahtijeva brzi tempo nego virtuoznost, pjevnost, jasnoću i izražajnost violine koja nastupa neobično s rastavljenim dominantnim septakordom iza uvodna četiri udarca timpana i orkestralnog odlomka u kojem klarineti, oboe i fagoti donose prvu i drugu temu uvodeći u klasičnu postavu sonatnog oblika. Drugi stavak Larghetto je nježna romanca, nakon čije kratke kadence solo-violina počinje treći brzi stavak Rondo; Allegro s temom (u šestosminskoj mjeri) u kojoj joj uzlazni rastavljeni tonički trozvuk daje značajke pokretnosti, živosti i vedrine. Kadence koje je napisao Joseph Joachim – unatoč mnogima kasnije skladanim, najbliže su djelu i – kako piše u programskoj knjižici, pravi „poligon“ za iskazivanje solističkog virtuoziteta i muzikalnosti. Virtuozni su dvohvati, oktave, pasaže, flageoletni tonovi, u kadenci prvoga stavka kratkotrajno dvoglasje u kojem violina donosi temu i pratnju. Sve te tehničke elemente pokazao je u najboljem svjetlu solist Orest Shourgot osvajajući publiku ljepotom, pjevnošću, mekoćom i čistoćom tona, zatim poštivanjem metra i ritma uz diskretne agogičke nijanse, mirnim ali odrješitim vođenjem gudala, izražajnom dinamikom te muzikalnošću kojom je bilo prožeto njegovo sviranje. Skladba impresionističkog ugođaja Aurora Eugenea Ysaÿea (1858–1931) bila je nagrada publici.

  

  Ciklus od šest simfonijskih pjesama Moja domovina skladao je Bedřich Smetana između 1874. i 1879. godine, vežući svaku od njih uz povijesne događaje ili prirodne ljepote Češke. Skladane su po uzoru na tvorca te glazbene vrste Franza Liszta (1811–1885), pa iako su povezane u ciklus, mogu se izvoditi i kao zasebne točke koncerta. Tri simfonijske pjesme izvedene na koncertu 3. veljače 2023. po redoslijedu u ciklusu su druga (Vltava), četvrta (Iz čeških lugova i gajeva) i treća (Šárka), a dakako najpoznatija od svih šest – Vltava, često je izvođena kao samostalna skladba i u okviru cijeloga ciklusa. Približavajući glazbom riječima opisani sadržaj, Smetana je povezivao dijelove nadahnute češkim narodnim melosom s izvornim glazbenim mislima, prilagođujući ih tempom i dinamikom odabranome sadržaju. Svoje glazbene misli odjenuo je u orkestralno ruho u klasičnome sastavu: gudači, drveni puhači (po dvoje, samo treća flauta piccolo), limeni puhači (četiri roga, dvije trube, tri trombona i tuba), harfa, timpani i proširen sastav udaraljki.

  Iako je Zagrebačka filharmonija već u Beethovenovom koncertu pokazala zavidnu razinu tehnike, dinamičke discipliniranosti i prilagodljivosti solističkome glazbalu, u drugome dijelu koncerta u Smetaninim simfonijskim pjesmama oslobodila se sva suzdržanost i zvučna masa orkestra kojeg je od početka sigurno, temperamentno i muzikalno vodio maestro Leoš Svárovský. Dobro izigrani motivi u poprilično brzim tempima, ispjevane teme u polaganim dijelovima, izbrušeni ritamski obrasci i promjena metričkih naglasaka, veliki dinamički raspon i dobro sinkronizirano sviranje obilježili su ovaj koncert.

  

  Svi glazbenici Zagrebačke filharmonije (osobito oni koji sviraju drvene puhaće instrumente u Beethovenovu koncertu) zvučali su tonski uvjerljivo, oblikujući muzikalno pojedine fraze. Iako limeni puhaći instrumenti u Smetaninim simfonijskim pjesmama kadikad donose teme uz češću ulogu pratnje ili izdržanog ležećeg tona kao harmonijske potpore, jačinom tona nisu narušavali zamišljenu zvukovnu ravnotežu, a isto vrijedi i za glazbenike na brojnijim udaraljkama koji su glasnim, ali odmjerenim udarcima najavljivali dramatske napetosti ili kraj skladbe. Popularan i atraktivan, ali koncertnoj publici i dobro poznat program, iziskuje ponovno oživljavanje djela na način da podsjeti na već ranije prihvaćene uzore, ali i otkrije neku novost u pristupu i interpretaciji. Uspjelo je to maestru Leošu Svárovskom i Zagrebačkoj filharmoniji te njenom koncertnom majstoru Orestu Shourgotu. Pridružio se vrsnim glazbenicima iz orkestra koji dobivaju priliku solističkog nastupa, uz pratnju kolega s kojima zajedno svira već godinama.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 22. veljače 2023.

  Program:
  
  Ludwig van Beethoven: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op.61
  Bedřich Smetana: Moja domovina, izbor

Piše: