Poseban doživljaj zborskog pjevanja s više od pet stoljeća tradicije

Bečki dječaci, Lisinski subotom, Manolo Cagnin, pijanist i dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Zbor Bečki dječaci (Wiener Sängerknaben) više je puta od početka 20. stoljeća održao koncerte u Zagrebu, koje je ovdašnja publika uvijek očekivala s velikim zanimanjem, potvrdivši to i velikim odazivom. Njihov nastup u subotu, 11. veljače 2023. u ciklusu Lisinski subotom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog privukao je toliko publike da su bila prodana i mjesta na pozornici, što znači da je njihov nastup pratilo oko dvije tisuće posjetitelja. Poznati zbor, u kojem pjevaju dječaci stari između devet i četrnaest godina, dakle u dobi u kojoj još nisu promijenili visinu i boju glasa – što je neminovni proces odrastanja, proslavlja ove godine petsto i dvadeset pet godina djelovanja. Prema povijesnim izvorima, dječaci su pjevali u Bečkoj carskoj kapeli još od kraja 13. stoljeća, a kad je austrijski car Maksimilijan I. preselio dvor i glazbenike u Beč 1498. godine, utemeljio je Dvorsku glazbenu kapelu (Hofmusikkapelle) u kojoj je trebalo pjevati šest dječaka, postavivši tako temelje zbora Bečki dječaci. Tijekom više od pet stoljeća u zboru su sudjelovali mnogi glazbenici i skladatelji, a po četvorici od njih nose imena današnja četiri manja zbora od po dvadeset i tri (četiri ili pet) pjevača. Članovi zbora bili su Joseph Haydn (1732–1809) i Franz Schubert (1797–1828), a za zbor su skladali Wolfgang Amadeus Mozart (1756–1791) i Anton Bruckner (1824–1896). U Zagrebu je nastupio Zbor Bruckner pod ravnanjem dirigenta Manola Cagnina, koji je njegov voditelj od 2008. godine. Manolo Cagnin, rođen u Trevisu u Italiji, na Konzervatoriju u Veneciji studirao je violinu i violu, a u Veneciji i Milanu nastavio studirati zborsku glazbu, dirigiranje i kompoziciju. Dirigiranje je usavršavao u Leipzigu kod dirigenata Kurta Masura (1927–2015) i Fabija Luisija (1959.), a odabrao je kao poziv zborsko dirigiranje.

  

  Nakon koncerta u razgovoru s maestrom Cagninom i jednim članom zbora Bečki dječaci doznali smo nešto više o školovanju i životu članova zbora. Dječaci koji žive u posebnoj školi (internatu) u Beču nisu samo iz Austrije nego i iz drugih zemalja svijeta u kojima je zbor gostovao i privukao dječake koji su položili audiciju. U školi se stječe opće i glazbeno obrazovanje, a najveći dio vremena posvećuje se pjevanju po dva sata svakoga dana, osim vikenda, kada dječaci mogu otići kući. (Još jednu slobodnu večer imaju srijedom.) Nastava je planirana tako da zborovi godišnje mogu gostovati po svijetu do tri mjeseca, pa tada nema nastave. Zahvaljujući velikoj disciplini, odricanju, kontinuiranome radu i stručnom vođenju njihovih dirigenata, zbor Bečki dječaci djeluje tako uspješno čuvajući dugu tradiciju dječačkoga zborskog pjevanja koje je UNESCO proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom Republike Austrije.

  Pjevači zbora Bečki dječaci izveli su u službenome dijelu programa dvadeset i dvije skladbe, proširivši ga skladbom Ave Maria Franza Schuberta za sopran i glasovir, a od publike su se oprostili s dva dodatka: hrvatskom tradicijskom pjesmom O more duboko i napolitanskom O sole mio koju su 1898. godine napisali Giovanni Capuro (tekst) i Eduardo di Capua (glazba). Počevši nastup obradom za a cappella zbor prvoga stavka popularne Serenade za gudače br. 13 u G-duru, KV 525 poznate kao Mala noćna muzika Wolfganga Amadeusa Mozarta, našli su se Bečki dječaci na području instrumentalne glazbe, pa je povremeno proklizao poneki intonativno nesigurni ton, što se nije ponovilo do kraja nastupa. U prvome dijelu izvedene su skladbe klasičnoga repertoara za zbor a cappella sljedećih autora: Lodovico Grossi da Viadana (1560–1627): Exultate justi in Domino; Heinrich Werner (1800–1833): Heidenröslein; Franz Schubert: Erlkönig , D 328 op. 1 (u obradi Olivera Giesa, u kojoj je promijenjen slijed harmonija u kadenci); Adriano Banchieri (1568–1634): Capricciata à tre voci. Contrappunto besitale alla mente iz zbirke Festino nella sera del Giovedi grasso avanti cena (1608.) i Heinz Kratochwil (1933–1995): Jubilate Deo. Uz pratnju glasovira pjevali su: Henry Purcell (1659–1695): odlomak Music for a While iz scenske glazbe za tragediju Edip, Z. 583; Franz Schubert: Der Gondelfahrer, D. 809; Robert Schumann (1810–1856): Zigeunerleben, op. 29 br. 3; Felix Mendelssohn-Bartholdy: Wasserfahrt, op. 50 br. 4 i Ennio Morricone (1928–2020): Nella fantasia (iz filma Misija).

  

  U drugome dijelu koncerta izvedene su popularnije skladbe a cappella i uz pratnju udaraljki: Willie Nelson (1934.): On The Road Again; novozelandska narodna pjesma Wellerman; koruške narodne pjesme Wia schean is, wann i siag die Sunn aufgehn i In der Mölltalleitn. Uz pratnju glasovira, udaraljki i nekih instrumenata (gitara, violina) otpjevali su Bečki dječaci sljedeće pjesme: Bob Merill (1921–1998): Mambo Italiano; turska narodna pjesma Üsküdar'a gider iken; Boris Fomin (1900–1948): Dorogoj dlinnoju i Maciej Kamieński (1734–1821): ukrajinska narodna pjesma Hej, sokoli. Tri posljednje instrumentalne skladbe u obradi za zbor i glasovir podsjetile su publiku na vrijeme obitelji Strauss u Beču u 19. stoljeću: francuska polka Heiterer Muth, op. 281 i valcer Dorfschwalben aus Österreich, op. 164 Josefa Straussa (1827–1870) te brza polka Tritsch Tratsch, op. 214 Johanna Straussa ml. (1825–1899).

  Zbor Bečki dječaci i njihov dirigent Manolo Cagnin svojim su gostovanjem obogatili danas u nas možda manje zastupljen repertoar vokalnih koncerata, čiji su nositelji u 19. i dobrim dijelom u 20. stoljeću bili pjevački zborovi brojnih glazbenih ili nekih drugih društava u kojima su se okupljali ljudi različitih struka. Bečki dječaci doista su poseban zbor s tradicijom muziciranja dugom više od pet stoljeća, a sam podatak da su djelovali u sklopu Dvorske kapele i sudjelovali u važnim događajima upućuje na zaključak da su njihove izvedbe trebale biti vrhunske. Pokazali su to na svome zagrebačkom nastupu pjevajući (osim uvodne Mozartove serenade) intonativno sigurno u a cappella skladbama (dakako i u onima uz pratnju glasovira) u tonalitetnim kao i u suvremenije harmoniziranoj skladbi Heinza Kratochwila. Izvrsno su izgovarali tekstove pjesama na različitim jezicima, a u fino ispjevanim frazama pokazali su i dobar osjećaj za ritam, osobito u skladbama plesnoga karaktera, neprimjetne promjene mjera i izvrsno pogođena različita tempa.

  

  Maestro Manolo Cagnin, koji se obraćao publici na tečnome hrvatskom jeziku, temperamentno i sigurno je vodio raspjevane i raspoložene Bečke dječake iz pjesme u pjesmu, dirigirajući ispred njih ili sjedeći za glasovirom. Međusobna suradnja dječaka-pjevača i njihova voditelja počiva na dugim i zajedničkim pokusima na kojima se brusi svaki detalj odabrane skladbe, pa stoga ne čudi da se njihovi nastupi na gostovanjima u svijetu dočekuju kao pravi glazbeni doživljaji. Možda su neki posjetitelji očekivali snažniji, glasniji i voluminozniji zvuk zbora Bečki dječaci, koji bi postigla sva četiri ujedinjena zbora. Članovi Bruckner zbora zazvučali su dovoljno glasno i uvjerljivo u punoj dvorani Lisinski, požnjevši i na ovome gostovanju uspjeh kakav prati njihove interpretacije.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 3. ožujka 2023.

  Program: W. A. Mozart, L. G. da Viadana, H. Purcell, F. Schubert, F. Mendelssohn Bartholdy, R. Schumann, H. Werner, F. Schubert, A. Banchieri, E. Morricone, H. Kratochwil, W. Nelson, Novozelandska narodna pjesma, B. Merrill, Turska narodna pjesma, B. Fomin, M. Kamieński, Koruška narodna pjesma, Josef i Johann Strauss

Piše: