Skladna plovidba brzim tempima i slojevitim dinamičkim odnosima

Hrvatski barokni ansambl, Poslužiti uz kavu na 430, Ana Benić Šalinović, flauta i umjetničko vodstvo, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Vjerna publika Hrvatskoga baroknog ansambla već se privikla na to da ciklus od šest koncerata Hrvatskoga baroknog ansambla počinje u siječnju. Privikla se i na prostor Satiričkoga kazališta Kerempuh, u kojem se koncerti održavaju nakon početka obnove u potresu 2020. godine oštećene zgrade Hrvatskoga glazbenog zavoda, čijim je rezidencijalnim ansamblom nedugo prije proglašen Hrvatski barokni ansambl. Njegova repertoarna odrednica je glazba iz razdoblja baroka kojoj je prilagođena i ugodba instrumenata na 415 Hz. Proširujući svoj repertoar i na stilska razdoblja pretklasike (čiji početak se podudara s posljednjim desetljećima kasnoga baroka od 1730. godine) i klasike (čiji se početak može odrediti sa 50-im godinama 18. stoljeća), pozvao je Hrvatski barokni ansambl svoju publiku na koncert naslovljen Poslužiti uz kavu na 430 (Hz). Drugi koncert ove sezone održan je u nedjelju, 12. veljače 2023. u Satiričkome kazalištu Kerempuh, a prema dobroj navadi ansambla bilo je umjetničko vodstvo povjereno opet jednome glazbeniku.

  Ovaj put bila je to stalna članica ansambla, flautistica Ana Benić Šalinović, koja je u stručno potkrijepljenom i dopadljivom tekstu u programskoj knjižici napisala: „Šalu i slatke kalorije na stranu, ovaj koncert donosi nekoliko važnih noviteta u odnosu na naš ustaljeni repertoar, i to noviteta koji stilom, zvukom, jednostavnošću i šarmom zaista asociraju na fine porculanske šalice i marcipan. Naš se ansambl u dva nedavna koncerta već okušao u izvođenju klasičnog programa na klasičnim instrumentima, ali večeras prvi put sviramo komornu glazbu zrele bečke klasike (uz još neke dodatke), i to na klasičnim instrumentima ugođenim na klasičnih 430 Hz. Posebne su novosti bečki kontrabas s pet žica i posebnim načinom ugodbe, te po prvi put u sezoni Hrbe, fortepiano i harfa. I čembalu i orguljama prvi put dajemo slobodno!“

  

  Upoznajući niz godina glazbu razdoblja pretklasike i klasike u kojem je poprečna flauta postupno istiskivala baroknu potvrđujući nove izražajne mogućnosti, mogla je Ana Benić Šalinović odabrati skladbe potpuno nepoznate našoj publici ili nepoznate u novoj inačici. Većina skladbi nastala je između 1775. i 1793. godine uz iznimku Sinfonie in G [2] Luke Sorkočevića (1734–1789) i Plesa blaženih duša iz opere Orfej i Euridika Christopha Willibalda Glucka (1714–1787). Praizvedena u Beču 1762. godine i poznata kao jedna od Gluckovih reformnih opera, ne sadrži ovaj ples u izvornoj inačici nego u onoj iz početka 1770-ih godina, a slušali smo ga u obradi za flautu i harfu. Sorkočevićeva Sinfonia in G [2], čiji se izvornik čuva u glazbenom arhivu Samostana Male braće u Dubrovniku s još tri kratke komorne skladbe, pisana je za poprečnu flautu (flauto traverso), violinu i basso continuo, čiju je dionicu (violončelo i fortepiano) za ovaj koncert izradio čembalist Pavao Mašić. Konstrukciju prvog fortepiana iz 1698. godine osmislio je Bartolomeo Cristofori (1655–1731). Instrument je po vanjskom izgledu sličan čembalu, jer nema pedale, a ton se postiže blažim dodirom batića na žice, čime je izbjegnuta oštrina i kratkoća trzaja ptičjih pera u čembalu. Fortepiano su prihvatili skladatelji bečke klasike, pa su iz bogate riznice odabrane Varijacije u f-molu, Hob. XVII:6 Josepha Haydna (1732–1809).

  Austrijski kontrabasist i skladatelj Johannes Matthias Sperger (1750–1812) skladao je simfonije, koncerte (za kontrabas osamnaest) i komornu glazbu, promovirajući i u tim skladbama kontrabas, povjeravajući mu melodiju kao što smo čuli u Triju u B-duru za flautu, violu i kontrabas. U prvome dijelu koncerta izveden je Adagio i Rondo u c-molu, KV 617 Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791) u sastavu: flauta, oboa, harfa, viola i violončelo. U drugome dijelu koncerta izvedene su još tri komorne skladbe pisane za različite sastave. Na početku je izveden Trio u G-duru, Hob. XV:15 Josepha Haydna za flautu, violončelo i fortepiano; slijedila su četiri odabrana stavka iz Divertimenta u C-duru, MH 179 za violu, obou i kontrabas Michaela Haydna (1737–1806), mlađeg i slabije poznatog brata Josepha Haydna. Na kraju koncerta čuli smo Kvartet u D-duru, KV 285 Wolfganga Amadeusa Mozarta za flautu, violinu, violu i violončelo.

  

  U izvedbi ovoga zanimljivog i interpretativno osjetljivog programa nastupili su, uz flautisticu i umjetničku voditeljicu Anu Benić Šalinović – koja je članica Orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, glazbenici poznati i kao vrsni solisti ili članovi orkestra ili pedagozi. To su violinistica i umjetnička voditeljica Hrvatskoga baroknog ansambla Laura Vadjon, violistica Hiwote Tadesse i violončelistica Dora Kuzmin Maković – članice Zagrebačke filharmonije, kontrabasist i pedagog Fran Petrač te oboist i pedagog Stjepan Nodilo. Gošće su bile pijanistica Terezija Cukrov i harfistica Milica Pašić, članica Orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Terezija Cukrov, rodom iz Poreča, posljednjih desetak godina živi u Zagrebu i djeluje kao korepetitorica u Glazbenoj školi Pavla Markovca i umjetnička suradnica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirala studij klavira. Magistrirala je i doktorirala u Sjedinjenim Američkim Državama te započela uspješnu karijeru solistice i komorne glazbenice, a za njene nastupe kritičari kažu da je „suptilan, strastven i tehnički superioran izvođač.“ Upravo to je potvrdila u tumačenju Haydnovih Varijacija u f-molu, predstavivši fortepiano kao glazbalo velikih mogućnosti.

  Ana Benić Šalinović, pripremajući ovaj koncert, proniknula je u izvornike skladbi tražeći detalje i minuciozno ih razrađujući u suradnji s izvrsnim solistima koji su tijekom sviranja skladno plovili kroz glazbeno vrijeme. Poznavanjem stilskih odrednica dvaju stilova, u kojima je sve istaknutija glavna melodijska linija iznad akordno čvrsto strukturirane pratnje, dodala je Ana Benić Šalinović skupnome sviranju upravo onu nijansu neposrednosti i dopadljivosti udovoljivši pretpostavljenim tempima i slojevitim dinamičkim odnosima. Iskorak na ugodbu glazbala na 430 Hz prihvatila je dobro vjerna publika, oprostivši se od glazbenika dugotrajnim pljeskom.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 10. ožujka 2023.

  Ana Benić Šalinović, flauta i umjetničko vodstvo
  Laura Vadjon, violina
  Stjepan Nodilo, oboa
  Hiwote Tadesse, viola
  Dora Kuzmin Maković, violončelo
  Fran Petrač, kontrabas
  Terezija Cukrov, fortepiano
  Milica Pašić, harfa

  Program: J. Haydn, M. Haydn, W. A. Mozart, Ch. W. Gluck, L. Sorkočević

Piše: