Uspješan koncert uz sigurnu interpretaciju solista

Simfonijski koncert Orkestra Opere HNK Split, Beethoven, Liszt i Brahms, dir. Ivo Lipanović, Orest Shourgot, violina, HNK Split

• 

  Subota, 18. veljače, bila je u Splitu rezervirana za odlazak na simfonijski koncert Orkestra Opere HNK-a u Splitu. Bar za onih petstotinjak ljudi koji su dupkom napunili teatar. Osim što su koncerti sa simfonijskim repertoarom i inače omiljeni, popularni program i otprije poznati solist na izvrsnom glasu osigurali su dolazak publike u respektabilnom broju. Orest Shourgot, koncert-majstor Zagrebačke filharmonije i redovni profesor Muzičke akademije u Zagrebu, ima i svoju splitsku povijest. Od 1998. predaje na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a bio je i koncert-majstor Orkestra Opere.

  Atraktivan program, čini se, izabran je na ugodu i izvođačima i publici. Nije u pitanju linija manjeg otpora, jer nemamo priliku često čuti Beethovenov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 – skladateljev možda najzreliji i najplemenitiji od svih koncerata. Zahtjevi spram solista nisu zanemarivi: koncert zahtijeva najboljeg od jednakih, a podjednako su bitni i dirigent i orkestar, kao da djelo redefinira odnos između solista i orkestra. Upravo je Shourgotova komunikacija s orkestrom bila ono najvrjednije u izvedbi. Činilo se kao da osjeća sve dionice u orkestru i spram njih oblikuje svoju izvedbu. Njegov prvi upad pretkazao je narav cijele izvedbe: nije to bila čarolija, ali je bila opuštenost, muzikalnost i sigurnost. Nije bilo grešaka, nije bilo zastoja; jednom kada je Orest Shourgot počeo svirati, znali smo da smo na sigurnom i da se možemo uljuljati u njegovu interpretaciju. Orkestar je varirao: ponekad su bili malčice nebalansirani pa su limeni puhači iskakali, a ponekad su baš limeni puhači zvučali izvrsno, s lijepim promjenama boja u različitim lagama. Na početku drugog stavka istaknula se klarinetistica Ivana Bandalo u prekrasnoj komunikaciji sa solistom. Sitna odudaranja u tempu nisu omela sveukupni dojam – orkestar se poprilično dobro snašao u ovom duetu sa solistom. Dugotrajni pljesak od Shourgota je izmamio i bis: „Svirat ću Bacha za sve one koji više nisu s nama”. Ako i nije bilo čarolije u sviranju Beethovena, sada je bila prisutna. Posljednji ton kao da je izrekao šaptom, a nakon toga uslijedio je znakoviti zagrljaj tišine.

  

  Lisztova Mađarska rapsodija br. 2 u c-molu odsvirana je bez dovoljno napetosti i ritamski katkad neprecizno. Unatoč tome, izvedba je bila uvjerljiva i energično iznesena do kraja. Brahmsove Mađarske plesove izveli su s najboljim zvukom večeri i možda najviše poljuljanim tempima. Doimalo se kao da su uživali u izvedbi, a nakon nakratko prekinute izvedbe prije završnog akorda i dirigentove: „Bilo je dosta za večeras”, bilo je sigurno i da je publika uživala. Maestro Lipanović tako je dojmljivo zaključio poprilično uspješnu koncertnu večer.

  Zanimljivo je kako je u program, naočigled raznorodan, upleten lik violinista Josepha Joachima. Izveo je ovaj Beethovenov koncert i za njega napisao vlastite kadence te koncert naučio napamet. Kritika i publika bila je oduševljena njegovom izvedbom, a kadence su se zadržale do danas. Nadalje, Brahmsu je nadahnuće da sklada Mađarske plesove došlo prilikom susreta s mađarskim violinistom Edeom Reményijem koji je pak dijelio učitelja s violinistom Josephom Joachimom, za kojeg će Brahms kasnije skladati svoj Koncert za violinu i violončelo. Joachima s Lisztom dijeli polivalentan odnos: iako je sredinom 19. stoljeća bio koncert-majstor u Lisztovom orkestru u Weimaru te je dijelio njegove stavove o umjetnosti, desetak godina kasnije jasno je izrazio neodobravanje spram Lisztovih vrijednosti i estetike.

  

  Anegdota iz povijesti glazbe o ovim kanonskim djelima zasigurno ima bezbroj, a mogu osim razbibrige i publici i izvođačima poslužiti za produbljivanje poštovanja prema djelima i vremenima u kojima su nastajala. U tom kontekstu valja još samo reći: veselimo se sljedećem simfonijskom koncertu!

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 20. ožujka 2023.

  Orkestra Opere HNK Split
  Dirigent: Ivo Lipanović
  solist: Orest Shourgot (violina)

  Program:
  
  L. van Beethoven: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 
  Allegro, ma non troppo – Larghetto – Rondo 

  F. Liszt: Mađarska rapsodija br. 2 u c-molu  (Orkestracija Karl Müller-Berghaus) 

  J. Brahms: Mađarski plesovi 
  Broj 1 u g-molu – Allegro molto (Orkestracija J. Brahms) 
  Broj 3 u F-duru – Allegretto (Ork. J. Brahms) 
  Broj 10 u F-duru – Presto (Ork. J. Brahms) 
  Broj 4 u fis-molu – Poco Sostenuto (Ork. Paul Juon) 
  Broj 6 u Des-duru – Vivace (Ork. Albert Parlow) 
  Broj 5 u g-molu – Allegro (Ork. Albert Parlow)  

Piše: