Neusklađena izvedba koja je prštala od pretjerane glasnosti

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i solisti, G. Rossini: Stabat Mater, Marc Korovitch, dirigent, ciklus Kanconijer, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Prije nepune dvije godine dirigent Marc Korovitch predvodio je u Laubi u ciklusu Sfumato Zbora HRT-a izvedbu Male svečane Gioacchina Rossinija, mise koja svojim trajanjem od sat i po je sve prije nego mala, ali posjeduje svoju malu vedrinu, toliko svojstvenu autoru. Francuski dirigent Korovitch stekao je reputaciju ponajprije kao vrstan zborovođa. To je bilo razvidno i na njegovom najnovijem gostovanju u sklopu ciklusa Kanconijer u Lisinskom, kada Zbor HRT-a surađuje i sa pripadajućim orkestrom. Opet je to bio Rossini, podoban za korizmeno vrijeme i puno češće, rekli bismo, i redovito na repertoaru. 

  Stabat Mater, Rossinijevo kasno djelo iz malobrojnog skladateljeva neopernog repertoara, naručeno je djelo koje je u vrijeme praizvedbe oduševljavalo francusku, talijansku i španjolsku publiku i kritiku. Ono nosi sve karakteristike skladateljeva laka rukopisa opernih karakteristika, a i začetke poniranja u slog sakralne glazbe u nekoliko stavaka. Suočen s velikim izvođačkim sastavom pojačanog Zbora HRT-a i goranovaca, vokalnim solistima i orkestrom, Marc Korovitch nije ih uspijevao sastaviti u jedinstvenu cjelinu. Sudionici velikog izvođačkog tijela uložili su maksimalan trud u obavljanju svoga zadatka, ponekad s vrlo lijepim ishodom.

  

  No sve je pretjerano prštalo od glasnosti. Forte je ostao prevladavajuća dinamika, tako da su rijetke tiše dinamike i nastupi vokalnih solista bili pravo olakšanje. Nedostatak, pa i nemoć povezivanja tijeka i oblikovanja homogenog zvuka i logičnog odvijanja cjeline, Korovitch je oblino nadoknađivao nepotrebno razmahanom, dramatičnom gestom, čak i kada to glazba ne zahtijeva. Najbolje su mu uspjeli dijelovi gdje je Zbor u glavnoj ulozi svjedočio o njegovu utemeljenom iskustvu zborovođe. Korovitcheva nepotrebno glumljena dramatična gesta kada treba i ne treba ima svoj učinak na publiku, čega je on očito itekako svjestan pa ju forsira.

  S uglavnom gromoglasnim zborom, koji se nastojao suptilnije iskazati u stavku Inflamatus et accenssus i jasnijim polifonim ulomcima Amena na kraju, orkestar se snažno borio za svoje prisustvo s neujednačenim ishodima. Kvartet vokalnih solista obilovao je pojedinačnim dometima, a puno manje skladno u zajedničkom nastupu. Bila je tu korektna gošća Marianne Fleur s težnjom nadmetanja s ostalim vokalnim solistima, izražajna i nadasve sugestivna Emilia Rukavina, zasad zvonki mladi tenor Filip Filipović i iskusna i nadasve karakterna interpretacija basa Marka Mimice. Dovoljno je bilo dobrih izvođača koje dirigent Marc Korovitch, zabavljen vanjskom prezentacijom svoje dirigentske uloge, nije uspio okupiti na zajedničkom putu smislene izvedbe Rossinijeve Stabat Mater.

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 22. ožujka 2023.

  Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a
  Akademski zbor Ivan Goran Kovačić
  Marc Korovitch, dirigent
  Myrianne Fleur, sopran
  Emilia Rukavina, mezzosopran
  Filip Filipović, tenor
  Marko Mimica, bas bariton

  Program:

  Gioachino Rossini: Stabat Mater, za soliste, zbor i orkestar

Piše: