Čuvari glazbenog reda

Zagrebačka filharmonija, Joanna Ławrynowicz, klavir, Dawid Runtz, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Za koncert Zagrebačke filharmonije održan 28. travnja u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, odabrao je agilni mladi šef dirigent naših filharmoničara glazbeno obrazovanom slušateljstvu nedvojbeno vrlo zanimljiv i lijep program. Kako je koncert održan uz potporu veleposlanstva Republike Poljske u Zagrebu, u goste je pozvana ugledna poljska pijanistica Joanna Ławrynowicz, dakako s izvedbama djela Frédérica Chopina, a na početku večeri izvedena je skladba za gudački orkestar Orawa poljskog skladatelja Wojcieha Kilara. Doista, umjetnici su uvijek, ili bi to trebali biti, najbolji promotori svojih nacionalnih kultura, a kada je riječ o Poljskoj i poljskoj glazbi, upravo glazbeni umjetnici kao predstavnici svoje države i naroda imaju što zastupati kao vlastite ali i najšire ljudski shvaćene umjetničke vrijednosti. U drugom dijelu koncerta bila je izvedena Prva simfonija u c-molu, op. 68 Johannesa Brahmsa.

  Odlasci na Varšavsku jesen uvijek su bili posebni doživljaji, a imala sam zadovoljstvo biti na varšavskom festivalu još 1980-ih nekoliko puta, budući da je taj festival suvremene glazbe, utemeljen 1956. godine, nastao „upravo diplomatskim balansiranjem između Istoka i Zapada“. Tako je  početke još uvijek relevantnih susreta u razgovoru s Karolinom Rugle definirao aktualni ravnatelj Varšavske jeseni Jerzy Kornowicz (Vijenac, Varšavska jesen ili glazba u suglasju s današnjicom, 3. studeni 2022.). Naime, glazbeni festival u Varšavi, s kojim je svakako usporediv 1961. godine započet Muzički biennale Zagreb, afirmirao je brojna imena poljskih skladatelja 20. stoljeća. Posljedica njihove međunarodne poznatosti, dakako zahvaljujući vrlo visokoj razini pojedinačnih skladateljskih umijeća i jakih skladateljskih osobnosti, potvrdila se uvođenjem oznake Poljske skladateljske škole. Skladbe uglednih predstavnika kao što su Krysztof Penderecki, Witold Lutosławski, Henryk Górecki, Bogusław Schaeffer, Kazimierz Serocki te Grażyna Bacewicz, nalaze se na repertoaru solista i ansambala diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, a neki od njih su i boravili u Hrvatskoj.

  

  Manje poznato ime koje pripada Poljskoj školi, barem meni, priznajem, skladatelj je Wojciech Kilar (1932–2013). Naslov njegove skladbe za gudače Orawa odgovara istoimenom kraju i rijeci u Tatrama, planinskom masivu u Zapadnim Karpatima kojim se diče Poljaci i Slovaci. Iz programskog teksta saznajemo da je skladatelj za djelo nastalo 1986. godine bio nadahnut svirkom jednog tamošnjeg narodnog ansambla. U ovim je opisnim naznakama sukus poticaja koji su skladatelja, s jedne strane očito ljubitelja prirodnih ljepota a s druge strane istinskog domoljuba, inspirirali kada je pisao simfonijsku poemu Orawa.

  Iz koncentrirane tišine, koju Dawid Runtz uspostavlja dolaskom na podij,  pokreću se violine i ostali gudači u minimalizmu prispodobivom načinu skladanja, uporno ponavljajući melodijski motiv očito iz poljske narodne baštine. Iz pokretačke energije ostvarene repeticijama polaznog motiva, tek s pokojim solom violine ili violončela te iz stalne težnje za dosizanjem planinskim prostranstvima karakterističnih visina, vehementnom snagom izrasta desetominutni stavak koji u stalnom ubrzanju i porastu dinamike završava efektnom kodom, a da nam nikada ne ranjava uši. Doista, skladba koju bi komorni gudački orkestri zacijelo s istom radošću odsvirali kao što su to učinili gudači Zagrebačke filharmonije. Dakle, hvala maestru Dawidu Runtzu za ovo repertoarno obogaćenje!

  Skladatelj Frédéric Chopin nedvojbeno je najdublje usađen u svijest i neodvojivo pripada poljskom nacionalnom ponosu. Jedan od najvećih klavirskih skladatelja u svjetskoj povijesti rođen je u poljskom selu Żelazowa Wola, 1. ožujka 1810. godine a preminuo je u Parizu 17. listopada 1849., star dakle tek 39 godina. Prije pokopa izvađeno mu je srce i sačuvano u alkoholu, te preneseno u rodnu Poljsku. Danas se srce nalazi ugrađeno u stup crkve Svetog Križa u Varšavi. Taj je podatak sigurno mnogima poznat; hodočastili smo svi koji smo imali priliku u varšavsku crkvu, a glazbu poljskog patriota čiji je otac bio Francuz a majka Poljakinja, poznaju pa i izvode tijekom proteklih stoljeća milijuni ljubitelja milozvučne, osjećajima ali i tehničkim zahtjevima bremenite Chopinove glazbe.

  

  Joanna Ławrynowicz, gošća iz Varšave – poljske metropole u kojoj je rođena i u kojoj na Glazbenoj akademiji Frédéric Chopin predaje klavir pa je od 2020. predstojnica Katedre za klavir, svojim životopisom izaziva veliko divljenje. Školovana na ustanovi na kojoj radi, nositeljica brojnih nagrada, u rodnoj Poljskoj i drugdje, gošća sa solističkim recitalima ili s orkestrima u europskim i izvaneuropskim državama,  a pogotovo kao pijanistica koja je objavila više od 30 CD-ova za tvrtku Acte Préalable i kao jedina poljska pijanistica snimila cjelokupna Chopinova djela, uz što je napisala i brojne priručnike za izvođenje pijanističkih skladbi i stekla naziv doktora znanosti, Joanna Ławrynowicz već je prema svemu nabrojenu neosporni autoritet za naslove u čijoj smo ju izvedbi imali priliku čuti na koncertu sa Zagrebačkom filharmonijom i pod ravnanjem njezina zemljaka, zacijelo i dobrog prijatelja, Dawida Runtza.

  Ne čuje se često Andante spianato i Veliku briljantnu polonezu za klavir i orkestar, op. 22 kao niti Fantaziju na poljske plesove, op. 13. Chopinove su to skladbe koje sadrže sve najbolje značajke njegova jedinstvenog klavirskog stila, antologijske melodijske ljepote, tehničku virtuoznost i u Fantaziji povezanost s rodnom grudom koju je ipak rano napustio. Ali kao što izvađeno Chopinovo srce počiva u Varšavi, tako i njegova glazba očito kuca s tim srcem u osjećajima poljskih glazbenika posebnom snagom koja otkriva posvećenost i istinsku predanost tradiciji. Pijanistica koja nam je došla u goste svira izuzetno blagom mekoćom udara, podatno i proćućeno, a budući da superiorno vlada tehnikom, njezine su interpretacije zadivile svakoga u dvorani. Pljesak je bio gromoglasan, pa se pijanistica zahvalila dodanom mazurkom, jednako lepršavo i samozatajno a tako dojmljivo.

  Iza pauze došla je Brahmsova Prva simfonija. Dawid Runtz i sada već dvije sezone njegov matični orkestar dobro su se pripremili. Dakako, mladi je dirigent opet ravnao napamet, što je već postalo njegovim zaštitnim znakom. Zahvaljujući činjenici nošenja kompleksne partiture u glavi, maestro Runtz u mogućnosti je potpuno se predati orkestru i modelirati glazbeni sadržaj sigurnim pokretima. Upravo zbog njegova osobnog umijeća poticanja svakog instrumentalista i svake orkestralne dionice na u osnovi opušteno a u izražajnosti maksimalno muzikalno sviranje, dobiva se dojam, gledano onako iz publike u dirigentova leđa, da maestro Runtz s orkestrom ostvaruje komunikaciju dubinskog povjerenja, čija je glavna namjera odabrano djelo izvesti što točnije u tehničkom i što vjerodostojnije u izvođačkom pogledu.

  

  Brahmsova Prva simfonija traje čak 45 minuta. To je nakon Beethovenovih devet remek-djela simfonijske literature bila dugoočekivana nova simfonija. Brahms se potvrdio kao vjerni čuvar tradicije i njegova je Prva simfonija nakon dugih godina sazrijevanja u skladateljevoj glavi izrasla iz utvrđenih kanona klasične simfonijske forme, a opet u suglasju s vremenom u kojemu su vladali drukčiji pogledi na glazbu kao umjetnost, više povezanu sa srcem nego s umom. Međutim, to je duga priča. U svakom je slučaju upravo Johannes Brahms uspio na čvrstim temeljima kanona osobnim talentom i izborom stvoriti – da, ne samo ostvariti, opsežnu simfoniju u četiri stavka u kojima traje vitalnost klasične forme ali i uzbudljivost romantičnog duha.

  Maestro Dawid Runtz svojom je umjetničkom zrelošću znao istaknuti sve bogatstvo melodijskih ideja i svu dubinu harmonijskog bogatstva odabrane partiture, te svojim zamamno lelujavim dirigentskim pokretima potaknuti glazbenike na vrlo uspješno putovanje meandrima Brahmsove skladateljske imaginacije. A što drugo, nego – čestitke!

   © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 15. svibnja 2023.

  Program: 
  
  Wojciech Kilar: Orawa, za gudački orkestar
  Frédéric Chopin: Andante Spianato i Velika briljantna poloneza za klavir i orkestar, op. 22Frédéric Chopin: Fantazija na poljske plesove, op. 13
  Johannes Brahms: 1. simfonija u c-molu, op. 68

Piše: