Temperamentna izvedba orijentalnog prizvuka s plemenitim ciljem

Zagrebačka filharmonija, Noć orijenta - Koncert za život, u sjećanje na Anu Rukavinu i maestra Vjekoslava Šuteja, Off ciklus, Tonči Bilić, dirigent

• 
  
  U svom četvrtom Off ciklusu Zagrebačka filharmonija priređuje koncerte kraćega trajanja (bez stanke) i popularnijega programa koji bi mogao biti podjednako zanimljiv kako mlađoj, tako i već prekaljenoj koncertnoj publici. Dvanaesti put priredila je Zagrebačka filharmonija Koncert za život u sjećanje na novinarku Anu Rukavinu Erceg (1977–2006) koja je rečenicom „Želim život“ ganula hrvatsku javnost nadajući se ozdravljenju od teške bolesti – leukemije. Nažalost, njen se mladi život ugasio unatoč pomoći mnogih građana u nabavi skupih lijekova pa je, u cilju pomoći bolesnicima s istom dijagnozom, obitelj s prikupljenim novcima osnovala Zakladu Ana Rukavina.

  U njeno je ime publiku Off ciklusa na koncertu održanom 5. svibnja 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pozdravila predsjednica zaklade, majka Marija Rukavina. Podsjetila je da su zahvaljujući Banci matičnih stanica krvi iz pupkovine Ana Rukavina, osnovanoj 28. ožujka 2007. na njen rođendan, izliječena 162 pacijenta koja su bolovala od leukemije. Poticaj za priređivanje Koncerta za život dao je maestro Vjekoslav Šutej (1951–2009) koji je i sam bolovao od iste bolesti, pa se Koncertom za život Zagrebačka filharmonija prisjeća Ane Rukavine i jednog od svojih šefova-dirigenata. Koncert je održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske gospodina Zorana Milanovića i gradonačelnika Grada Zagreba gospodina Tomislava Tomaševića.

  

  Na programu naslovljenom Noći Orijenta u trajanju od jednoga sata našle su se skladbe šestorice skladatelja. Najavljeni Salomin ples (Ples sa sedam velova) iz opere Saloma Richarda Straussa (1864–1949) izostavljen je, prema najavi inspicijenta – „iz tehničkih razloga“, što može značiti da izvedbeni notni materijali nisu dospjeli na vrijeme u Zagreb, ali i neki drugi razlog. Maestru Tončiju Biliću ostala je, unatoč tome, priprema skraćenog zahtjevnog programa sa skladbama koje prema melodijsko-ritamskim rješenjima, odabranim tonskim nizovima i harmonijskim sklopovima odaju prizvuk istočnjačke glazbe kako su je doživjeli skladatelji kasnog romantizma, 20. stoljeća i naši suvremenici. Koncert je počeo (baletnim) prizorom Bakanal iz opere Samson i Dalila Camillea Saint-Saënsa (1835–1921), a slijedio je Arapski ples iz baleta Orašar Petra Iljiča Čajkovskog (1841–1893) u kojem je prvi put nastupila grupa plesača Jana Malčić, Roko Šašić, Endi Schrotter i Fran Žuglić.

  Baletnu scenu iz opere Aida Giuseppea Verdija (1813–1901) pratili smo bez plesača, a nakon nje izvedena su dva stavka iz Simfonijske pjesme Šeherezada, op. 35 Nikolaja Rimski-Korsakova (1844–1908): drugi stavak Pričanje kraljevića kalendara i treći stavak Kraljević i kraljevna, čiju su ljubavnu priču plesom približili plesačica i jedan od plesača. U tri plesa (Ples sa sabljama, Ajšin ples i Lezginka) iz baleta Gajane Arama Hačaturjana (1903–1976) ponovno su zaplesali plesači u koreografiji Lune Lilek na dijelu pozornice (što je smanjilo prostor za orkestar). Blještavi, pravi filmski završetak večeri doživjela je publika u odabranim odlomcima (Arabian Nights, One Jump Ahead – Reprise, Friend Like Me, A Whole New York i Princ Ali) iz glazbe za animirani film Aladdin američkoga skladatelja Alana Menkena (1949).

  
  
  U svakoj od ovih stilski jedinstvenih i uglavnom poznatih skladbi (odlomaka, stavaka ili prizora) pronašao je dirigent Tonči Bilić neke detalje, učinivši izvedbe zanimljivima i ugodnima, upustivši se u stilski primjereno tumačenje izvornoga notnog zapisa. Studij dirigiranja i usavršavanje završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu maestra Pavla Dešpalja (1934–2021), od kojeg je mogao mnogo naučiti o zborskom i orkestralnom dirigiranju, što je potvrdio još tijekom studija uspješno ostvarivši nekoliko projekata. Možda je mnogima poznatiji kao zborski dirigent vezan uz Zbor Hrvatske radiotelevizije, ali ništa manje nije surađivao s brojnim orkestrima, komornim i opernim ansamblima u Hrvatskoj i inozemstvu, ostvarivši niz uspjelih izvedbi (i praizvedbi). U glazbenicima Zagrebačke filharmonije imao je Tonči Bilić sigurne i pouzdane suradnike s kojima je mogao prošetati repertoarom nadahnutim pričama i glazbom Orijenta i vodeći ih muzikalno i temperamentno postići cjelovitu, maštovitu, dorađenu izvedbu u kojoj su pojedini glazbenici imponirali izvrsno pripremljenim nastupima.

  Izdvojili bismo koncertnoga majstora Martina Draušnika koji je u više navrata dojmljivo odsvirao temu Šeherezade koja je pričajući svake noći priče kralju izbjegla sudbinu (smrt) svojih prethodnica. Veliki orkestar s brojnim udaraljkama nije ni u jednome trenutku prekoračio glasnoćom dinamički prihvatljive raspone. Kako nije bio – kao što je uobičajeno u programskoj knjižici, naveden sastav orkestra, mogli smo (sa sigurnošću) izdvojiti samo koncertnoga majstora i pohvaliti izvrsnu suradnju dirigenta Tončija Bilića i Zagrebačke filharmonije čije je muziciranje bilo dostojno povoda Koncerta za život.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 22. svibnja 2023.

Piše: