Muzikalno, nadahnuto i savršeno usklađeno sviranje

Komorni ansambl 4 Syrinx, Glazba sjevera, Mala dvorana Lisinski

• 

  Nepuna dva dana nakon razigranog Koncerta za život Zagrebačke filharmonije, koji smo pratili u velikoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s programom Noći Orijenta, u nedjelju, 7. svibnja 2023. pratila je (doista malobrojna) publika podnevni koncert kvarteta flauta Syrinx u Maloj dvorani Koncertne dvorana Vatroslava Lisinskog. Programom u trajanju od 70-ak minuta, naslovljenim Glazba Sjevera, četiri glazbenice približile su dio glazbenoga stvaralaštva četvorice skladatelja Sjevera iz 19. i 20. stoljeća. Kao i na drugim koncertima u Maloj dvorani, navikli smo na malo svjetla, mrak i crnu draperiju na pozornici, što se ovom prigodom uklopilo u zimsko ozračje europskoga sjevera i dugih noći s tek nekoliko sati dnevnoga svjetla. Sintagma Glazba Sjevera mogla bi se možda bolje protumačiti kao suprotnost Glazbi Juga, zamišljajući granicu podjele Europe (na podjednake dijelove prema geografskim dužinama) koja bi prolazila 50. paralelom u blizini grada Liègea u Belgiji, preko Frankfurta na Majni u Njemačkoj, Praga u Češkoj, Krakowa u Poljskoj i Lavova u Ukrajini.

  Upravo spomenuti grad Liège u Belgiji rodno je mjesto Josepha Jongena (1873–1953), jednog od skladatelja Sjevera, čiju smo skladbu Élégie, op. 114 br. 3 čuli kao četvrtu točku na koncertu. Taj belgijski skladatelj, profesor na konzervatorijima u Liègeu i Bruxellesu te vrstan orguljaš, autor je Symphonie concertante za orgulje i orkestar, op. 81 (1926.) – prema mišljenju nekih glazbenika najvećega djela ikad skladanog za ovaj sastav. Jedan dio njegova opusa zauzima komorna glazba, u kojoj posebno mjesto pripada flauti u suglasju s drugim instrumentima. Skladba Élégie za četiri flaute, nastala u prva tri dana 1941. godine, nadovezuje se na Dvije parafraze na valonski Božić, op. 114 br. 1 i 2. U predgovoru kompaktnoj ploči s Jongenovim skladbama tvrtke Naxos iz serije Music for Flute napisao je Michael Stockhem u popratnoj knjižici da je Élégie „djelo – neobično za majstora kontrapunkta, homofono u teksturi“. U mirnom tempu protječe konsonantna melodija iznad preglednih, povremeno disonantnih harmonijskih sklopova.

  Na početku koncerta glazbenice su izvele Suitu, op. 1 Carla Nielsena (1865–1931), violinista, skladatelja i dirigenta. Izvorni naslov je Mala suita za gudački orkestar koju je Nielsen skladao 1887. godine učeći, nakon završenoga studija violine, kompoziciju kod pedagoga Orla Rosenhoffa (1844–1905) na Kraljevskom danskom konzervatoriju u Kopenhagenu. Skladbom praizvedenom s velikim uspjehom 8. rujna 1888. u dvorani Tivoli u Kopenhagenu, pobudio je zanimanje danske glazbene javnosti koja je prepoznala njegovu nadarenost. Malu suitu za gudački orkestar, op. 1 čine tri stavka: I. Preludij – u polaganijem tempu i elegičnog ugođaja, II. Intermezzo – u ritmu valcera i III. Finale – koji nakon mirnog uvoda prelazi u brzi tempo (Allegro con brio) u kojem se glazbeno događanje odvija prema principima sonatne forme. Melodijske linije, koje povremeno odaju prizvuk narodne glazbe, počivaju na jasnim i konsonantnim harmonijskim sljedovima. Ljepoti ove skladbe nisu mogle odoljeti članice kvarteta flauta Syrinx, pa je jedna od njih – Marina Novak, obradila izvornik za dvije flaute, alt- i bas-flautu, postigavši tako zvučni dojam klasičnoga harmonijskog sloga.

  

  Skladatelj, pijanist i dirigent Edvard Grieg (1843–1907) postao je s vremenom gotovo sinonimom za norvešku glazbu kasnog romantizma. Od četvorice skladatelja Sjevera, čiju smo glazbu slušali na koncertu 7. svibnja, on je rođen najsjevernije – u gradu Bergenu uvučenom u duboki fjord Norveškoga mora. Prvu poduku iz klavira dobio je od majke kad mu je bilo samo šest godina, a već u dobi od trinaest počeo je skladati. Nakon školovanja na Konzervatoriju u Leipzigu, gdje se još uvijek osjećao utjecaj osnivača Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809–1847) i pedagoga Roberta Schumanna (1810–1856) te boravka u Danskoj, Grieg se vratio u Norvešku, uključivši se u glazbeni život Osla i kasnije Bergena (u kojem je i umro) kao pijanist, dirigent i utemeljitelj glazbenog društva. Kao pijanist je nastupao gotovo do posljednjih dana diljem Europe, a klavir mu je bio jedan od omiljenih instrumenata, kojem je posvetio značajan dio opusa nadahnutog norveškom tradicijskom glazbom. Kao pravi kasni romantičar, svoje glazbene misli pretočio je u minijature složene u više opusa pod naslovom Lirski komadi, iz kojih su četiri glazbenice odabrale četiri: Bådnlåt (Brodska pjesma), op. 68 br. 5; Folkevise (Narodna pjesma), op. 38 br. 2; Ensom vandrer (Usamljeni lutalica), op. 43 br. 2 i Småtroll (Mali trol), op. 71 br. 3. Edvard Grieg je 1875. godine skladao scensku glazbu za dramu Peer Gynt Henrika Ibsena (1828–1906), iz čijih je stavaka sastavio dvije suite: prva, op. 46 doživjela je dvije skladateljeve prerade (1885. i 1888. godine), a druga, op. 55 je iz 1891. godine. Griegovu glazbu obradila je za četiri flaute Doris Geller (1949.). Na koncertu 7. svibnja čuli smo prvu suitu sa stavcima: Morgenstemning (Jutarnje raspoloženje), Åses død (Asina smrt), Anitras dans (Anitrasov ples) i I Dovregubbens hall (U spilji gorskoga kralja).

  Kao središnja (treća) točka programa izveden je Quartetto tertio per Quatre Flauti grande koju je 1976. godine skladao danski skladatelj Niels Viggo Bentzon (1919–2000). Tri stavka složena su po tempima – od prvog u umjerenome, drugog u polaganome i trećeg u brzome, a melodijske linije disonantnoga prizvuka oslanjaju se na slobodno spojene (kadikad i disonantne) harmonije.

  Četiri članice kvarteta flauta Syrinx udružile su se još 2001. godine, ali koncertom 7. svibnja završila je njihova trinaesta koncertna sezona. U kvartetu su dvije glazbenice iz Slovenije (Karolina Šantl Zupan i Špela Benčina) i dvije iz Hrvatske (Marina Novak i Daria Zokić). Profesionalno se dvije bave pedagoškim radom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Šantl Zupan i Novak), a dvije su orkestralne glazbenice (Benčina i Zokić). Pedagoški rad kao i sviranje u orkestru, iako različiti i specifični oblici bavljenja glazbom, pretpostavljaju stalno vježbanje i usavršavanje dostignutih vještina sviranja. U Nielsenovoj suiti slušali smo alt- i bas-flautu, dok su u ostalim skladbama članice kvarteta Syrinx razmještale od vodeće pozicije (prve flaute) do ostale tri preuzimajući tako ulogu vodećeg, dopunjujućeg ili potpornog instrumenta (basa) kako bi bio upotpunjen četveroglasni akordni sklop. Preuzimajući različite uloge u kvartetu, sve su glazbenice potvrdile izvrsnost u svladavanju tehničkih zahtjeva, čistu intonaciju, neprimjetno disanje, izvrstan osjećaj za ritam i veliki raspon dinamičkih nijansi, što je sigurno od iznimne važnosti kad se radi o jednoj instrumentalnoj boji. Zajedničko muziciranje pretpostavlja izvrsno svladavanje vlastite dionice ali i savršenu usklađenost s ostalim članovima ansambla, što su četiri glazbenice dovele do iznimno visoke razine, svirajući muzikalno i nadahnuto od samog početka.

  

  Malobrojna publika, ali čini se dobro upoznata s programom koncerta, nije se razišla prije nego što su glazbenice odsvirale još jednu Griegovu minijaturu. Zanimljive Glazbe Sjevera sigurno će se rado prisjećati posjetitelji koncerta koji su mogli uživati u vrhunskome muziciranju četiriju glazbenica čiji koncert nije jače odjeknuo u javnosti (jer čini se da nije bilo ni ekipe emisije 7 dana glazbe Hrvatskoga radija). Prava je šteta što je Glazba Sjevera ostala mnogima daleka, a tako ju je sjajno približio kvartet flauta Syrinx.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 22. svibnja 2023.

  Karolina Šantl Zupan, flauta
  Marina Novak, flauta, bas flauta
  Darija Zokić, flauta, alt flauta
  Špela Benčina, flauta

Piše: