Korektna izvedba i uzbudljivi crescendo

Simfonijski orkestar HRT-a, Balet HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Igor Stravinski, Posvećenje proljeća, Pascal Rophé, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Intenzivno u medijima najavljivan program u okviru kojega je uz Simfonijski orkestar HRT-a bio predviđen nastup Baletnog ansambla HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, pod ravnanjem šefa-dirigenta radijskog orkestra Pascala Rophéa i to s dva termina održavanja – 10. svibnja u organizaciji KDVL i 11. svibnja u ciklusu HRT-a, zahtijevao je važnu pripremu Velike koncertne dvorane budući da nije predviđena za baletne izvedbe. Kako bi se dakle omogućio nastup baletnog ansambla, bilo je nužno maknuti sjedala iz partera, a podij je ostao na raspolaganju orkestru. Najave su posebno isticale da je riječ o prvoj izvedbi u Hrvatskoj jednog od najvažnijih djela 20. stoljeća, Posvećenja proljeća Igora Stravinskog, u izvornoj verziji koja uključuje veliki orkestralni aparat i baletni ansambl.

  Za prvi dio koncerta odabrao je ugledni francuski maestro dvije skladbe Mauricea Ravela i to Menuet antique, orkestralnu verziju klavirske skladbe koju je instrumentirao autor glazbe (stoga bi bilo bolje da je uz naslov skladbe u programskoj knjižici u zagradi pisalo „orkestralna“ a ne „koncertna“ izvedba), te antologijski orkestralni Bolero, skladbu koju su imali priliku u raznim prigodama čuti i oni koji možda i ne znaju tko je njezin autor. U svakom slučaju, maestro Rophé nam je uz rjeđe izvođeni ali po ugođaju umirujući Ravelov Antikni menuet predstavio i svoju viziju partiture Bolera i to njezinu, kako je zapisano u programskom tekstu Nataše Leverić Špoljarić – izvornu baletnu verziju iz 1928. godine. Dakako, nemoguće je čitati tuđe misli – u ovom slučaju dirigentove, ali bit će da je prvi dio trebao biti svojevrsni uvod u drugi dio koncerta. Bolero je protekao comme il faut; dakle korektnoj izvedbi i uzbudljivom crescendu nije moguće mnogo dodati niti oduzeti, a jači je pljesak ubrao trombonist sa svojom muzikalnom interpretacijom uvijek iste melodije.

  

  U drugom je dijelu večeri slijedila pompozno najavljivana baletna verzija Posvećenja proljeća Igora Stravinskog. Bila sam na izvedbi 10. svibnja. Češći posjetitelji orkestralnih koncerata u Zagrebu nedvojbeno su već čuli orkestralnu verziju Posvećenja proljeća Igora Stravinskog. Ruski skladatelj koji je upravo baletnim naslovima i suradnjom s legendarnom trupom Ballets Russes, koju je vodio jednako tako legendarni impresario Sergej Djagilev, a čiji je glavni baletni solist i koreograf ne manje legendarni baletan Vaclav Nijinski na početku 20. stoljeća u svjetskom središtu baleta Parizu postigao ogromne uspjehe – prvo 1910. baletom Žar-ptica i potom 1911. baletom Petruška, predstavio je zajedno sa svojim ruskim suradnicima 1913. godine javnosti balet Posvećenje proljeća. Predaleko bi u ovom tekstu odvela analiza je li tadašnjoj pariškoj publici – a poznato je da je upravo baletna umjetnost bila itekako tražena i cijenjena, veća novost bila glazba već uglednog Stravinskog ili pak koreografija Nijinskog, koji je ujedno bio i u glavnoj ulozi.

  U svakom slučaju, praizvedba baleta s naslovom Sacre du printemps, održana 29. svibnja 1913. u uglednom pariškom Théâtre des Champs-Élysées, izazvala je neslućeni skandal. Balet, čiji je podnaslov bio „Prizori iz poganske Rusije“, popraćen je prvim kritikama kao „massacre du printemps“, dakle „masakriranje proljeća“. Kratko rečeno, čak i za parišku je publiku glazba i njezina baletna vizualizacija predstavljala nešto sasvim novo, avangardno, revolucionarno. Za orkestralnu je partituru nedvojbeno moguće reći da je to antologijska partitura, jedno od najznačajnijih djela orkestralnog repertoara 20. stoljeća uopće. U odnosu na koreografiju, svakako je još uvijek aktualna ona Nijinskog, a u 20. stoljeću najveću su pozornost stekle koreografije Mauricea Béjarta i kasnija Pine Rausch. Imala sam sreću sada već daleke 1979. godine u pariškoj Palais des Congrès vidjeti Béjartov proslavljeni Sacre s Baletom 20. stoljeća i pod ravnanjem Seijia Ozawe, a koreografiju Pine Bausch moguće je vidjeti na YouTubeu.

  

  Naziv baleta na francuskom Sacre du printemps u engleskom je prijevodu The rite of spring. Hrvatska inačica je Posvećenje proljeća. Riječ je o dvodijelnom baletu čiji je prvi dio Obožavanje zemlje a drugi Žrtva i svaki od tih dijelova ima nekoliko podnaslova koji upućuju na izvjesni sadržaj sukladan obredima iz drevne Rusije. Upravo su svi ti naslovi i podnaslovi ispisani u programskoj knjižici, pa time upućuju na određeno praćenje plesnih formacija i rješenja koja bi eventualno asocirala na sadržajnu stranu glazbenoga tijeka. Doista, teško se suprotstavljati umjetničkoj slobodi razumijevanja i interpretiranja odabranog baletnog naslova. Za Baletni ansambl HNK Ivana pl. Zajca koreografiju je osmislila plesna umjetnica i ravnateljica baletnog ansambla u Rijeci Maša Kolar, čiji životopis upućuje na itekako ozbiljan studij i dosadašnje uspjehe i ta je koreografija predstavljena u KDVL 10. i 11. svibnja.

  Izvedbu 10. svibnja zagrebačka je publika ispratila burnim pljeskom, a ista se euforija ponovila i 11. svibnja. Uopće, izvedbe su na publiku ostavile sjajan dojam. Mogućnost snimanja, a onda i emitiranja snimke s razgovorima s maestrom Rophéom i koreografkinjom Kolar, što je najšire gledateljstvo HTV-ovog Trećeg programa imalo mogućnost pratiti u večernjem terminu 8. lipnja, bila je prigoda za obnavljanje dojmova i utvrđivanje mišljenja. Barem sam to osobno tako doživjela. Naime, već prigodom izvedbi u KDVL postavljalo mi se pitanje do koje mjere ide sloboda koreografske vizije baletnog naslova čiji sadržaj asociraju unaprijed određeni naslovi. Dakle, da skratim. U programskoj su knjižici tiskani izvorni naslovi prema kojima je prvi dio baleta Obožavanje zemlje s osam sadržajno odredljivih podnaslova, a drugi dio ima naslov Žrtva s daljnjih šest podnaslova. U koreografiji Maše Kolar nema ničega od toga. Dakako, sada je u razgovoru za HTV bilo moguće saznati da je njezina ideja bila potpuno drukčija i da je bila vođenje željom slavljenja Zemlje i Života.

  

  Bilo kako bilo, plesači Baletnog ansambla HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci izveli su koreografiju Maše Kolar s puno elana, sjajno uigrane pokretljivosti, u plesačkom smislu doista virtuozno. Pa ako se u novim koreografijama javljaju krajnje zahtjevni dueti – recimo da je to pas de deux, u kojima sudjeluje dvoje baletana (Decadence, koreografija Ohada Naharina, Balet HNK u Zagrebu) ili dvije balerine, kao što je to slučaj u verziji Posvećenja proljeća Maše Kolar, sve to zacijelo ulazi pod tumačenje umjetničke slobode. Dakle, licentia poetica, sintagma koja opravdava i ne dopušta zamjeranja. Mais, oui! Nisam jednakim žarom sudjelovala u gromoglasnom pljesku na kraju baletom obogaćenog koncerta.

   © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 9. lipnja 2023.

  Program:

  Maurice Ravel: Menuet antique (koncertna izvedba)
  Maurice Ravel: Bolero (Ballet en I acte 1928) (koncertna izvedba)
  Igor Stravinski: Posvećenje proljeća (baletna izvedba)

Piše: