Efektan, dobro osmišljen i tehnički besprijekorno izveden program

Hrvatski barokni ansambl, L´Empire de la Viole, Mauro Colantonio, viola da gamba i umjetničko vodstvo, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Hrvatski barokni ansambl završio je prvi dio 23. koncertne sezone četvrtim koncertom održanim u nedjelju, 21. svibnja 2023. u Satiričkome kazalištu Kerempuh. Preselili smo se na 90-ak minuta u L'Empire de la Viole (Carstvo viole) tijekom koncerta koji je protekao u jednome dahu, bez stanke. Sviranje članova Hrvatskog baroknog ansambla povezivalo je čitanje odabranih odlomaka iz knjige violista, doktora prava i svećenika Huberta le Blanca Défense de la Basse de Viole contre les Entréprises du Violin et les Prétentions du Violoncell (Obrana načela viole protiv prevlasti violine i preuzetnosti – umišljenosti – violončela). Djelo autora o čijem se životu malo zna (poznato je tek da je između 1723. i 1726. godine boravio u Flandriji), objavio je 1740. godine u Amsterdamu izdavač Pierre Mortier. Odlomke u prijevodu Lucije Župan čitao je glumac Sreten Mokrović.

  Umjetnički voditelj koncerta bio je mladi talijanski glazbenik Mauro Colantonio. Studij viole da gamba i traverso (poprečne) flaute završio je u Milanu kod pedagoga Rodneya Pradea i Marca Brollija. Studij traverso flaute nastavio je u Amsterdamu, a sviranje viole da gamba usavršavao je na majstorskim tečajevima Vittoria Ghielmija i Fahmija Alqhaija. U programu koncerta na kojem je predstavljeno „Carstvo viole koje je utemeljio i snažno učvrstio otac Marais“, kako je zapisao Hubert le Blanc na početku drugoga poglavlja svoje knjige, sudjelovali su: violinistice Helga Korbar i Laura Vadjon, violončelistica Dora Kuzmin Maković, čembalist Pavao Mašić i prvi put na koncertu Hrvatskoga baroknog ansambla gost iz Belgije Adriaan Lauwers (teorba i gitara). Iz predmeta Povijest glazbe u glazbenim školama i Glazbena umjetnost u srednjim školama za violu da gamba najčešće se navodi podatak da joj je – poput violončela, bila namijenjena izvedba najdublje i zapisane harmonijskim simbolima, za barok karakteristične dionice bassa continua, dok je solist na čembalu ili orguljama improvizirao akordnu pratnju (ovisno o svome nadahnuću, vještini i smislu za improvizaciju).

  Mauro Colantonio i Hrvatski barokni ansambl pokazali su da je viola da gamba bila itekako primjenjiva za solističko sviranje unatoč zahtjevima koje pred svirača postavlja složeni sustav od sedam žica (za razliku od violina, viola i violončela sa četiri žice). Na svojevrstan način bila je viola da gamba simbol francuske aristokracije i starog režima, a iščezavao je iz izvođačke prakse tijekom 18. stoljeća zahvaljujući promjenama ukusa i osjećaja za zvuk, što je zapazio Hubert le Blanc, proslijedivši nam u svojoj knjizi zapažanja o koncertnome životu svoga vremena. Ističući velike razlike u načinu sviranja između viole da gamba i violončela, kao i u formalnome pogledu između francuskih pièces i talijanskih sonata, nastojao je Hubert le Blanc opravdati velike interpretativne mogućnosti viole da gamba, što je na početku koncerta potvrdio u izvedbi skladbe Les Pleurs (Suze) Monsieura de Saint-Colombea (1640–1690) Mauro Colantonio (koji ju je obradio za solo violu da gamba).

  

  Marin Marais (1656–1728), kojem Hubert le Blanc pripisuje utemeljenje Carstva viole, učio je sviranje viole da gamba kod svoga prethodnika Monsieura de Saint-Colombea, kojem je posvetio skladbu Tombeau po' Mr. de Saint-Colombe. François Couperin (1668–1733) skladao je 1726. godine zbirku od četiri suite pod nazivom Les Nations, a čuli smo treću pod nazivom L'Impériale. Ove su suite skladane pod utjecajem talijanskoga skladatelja Arcangela Corellija (1653–1713) i njegovih trio-sonata koje je Couperin uveo u francusku glazbu. Iz opernog opusa Marina Maraisa slušali smo polagani ples Sarabande iz opere Alcyone (1706) i Simphonie du Sommeil (San) iz trećega čina opere Arianne et Bacchus (1696). Iz Maraisova instrumentalnog ciklusa Suite d'un goût étranger (Suita stranog okusa) slušali smo stavak L'Arabesque. U instrumentalnoj glazbi u Francuskoj u prvoj polovini 18. stoljeća posebno je mjesto pripalo clavecinu (čembalu) kome su mnogi skladatelji posvetili brojne pojedinačne ili skladbe povezane u cikluse (nizove). Odabrano je nekoliko poznatih skladbi (obradio ih je Mauro Colantonio za violu da gamba i manji sastav). Autori su Jean Philippe Rameau (1683–1764) iz čijeg je opusa odabrao peti iz zbirke 6 Concerts transcrits en Sextuor.

  U ovoj je zbirci, tiskanoj prvi put 1896. godine, u nizu Rameauovih skladbi – čiji je urednik bio Camille Saint-Saëns (1835–1921), objavljeno pet koncerata iz zbirke Pièces de clavecin en concert skladanih između 1726. i 1727. godine. Čembalu su se mogle pridružiti flauta i violina ili viola i violina, a uz ovih pet koncerata zbirci – čiji je rukopis dovršen 1741. i 1768. godine, dodao je još jednu suitu iz zbirke Nouvelles suites de pièces de clavecin obradivši ih za tri violine, violu i dva violončela. Tri stavka iz Rameauova petog koncerta (1. La Fourqueray: Fugue; 2. La Cupis i 3. La Marais) izmjenjivala su se sa stavcima La Couperin i La Portugaise iz prve od pet suita za violu i čembalo koje su objavljene 1747. godine, a skladao ih je Antoine Forqueray (1671–1745). Dio španjolskoga napjeva La Follia (Ludost) odabrali su mnogi barokni skladatelji kao temu za niz melodijsko-harmonijskih varijacija, pa je s raskošnim i maštovitim varijacijama čiji su autori Francesco Geiminiani (1687–1762) i Marin Marais završen službeni dio koncerta. Mauro Colantonio obradio je ove skladbe i podario im svoj nepogrešivi smisao za suglasje komornoga sastava, a ugodno je iznenadio publiku i dodatkom poznatom šansonom Edith Piaf Je ne regrete rien, u čijoj su izvedbi svi solisti svirali i pjevali.

  

  Program svibanjskoga koncerta Hrvatskoga baroknog ansambla bio je zanimljiv zbog činjenice što je u središtu bio gotovo zaboravljen instrument uz koji se najčešće povezuje izvedba basove dionice u baroknim skladbama. Izvrsno izveden program obogaćen odlomcima iz knjige Huberta le Blanca koji je, provodeći gotovo sudski proces, isticao posebne zvučne kvalitete i izražajne mogućnosti viole da gamba, mogao je proširiti spoznaje učenika (srednjih glazbenih škola) o tom jedinstvenom gudačkom instrumentu. Dobro osmišljen i pripremljen te tehnički besprijekorno, stilski primjereno u tempima, raznolikoj dinamici i muzikalno predstavljen program ostvarili su nadahnutim sviranjem svi solisti, osobito pravi majstor viole da gamba Mauro Colantonio.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 23. lipnja 2023.

  Koncert izveden: 21. svibnja 2023.

  Izvođači:
  
  Mauro Colantonio, viola da gamba i umjetničko vodstvo
  Laura Vadjon, Helga Korbar, violine
  Dora Kuzmin Maković, violončelo
  Pavao Mašić, čembalo
  Adriaan Lauwers, teorba (Belgija)
  Tekstove interpretira Sreten Mokrović, glumac

  Program: M. Marais, J.-B. Forqueray, A. Corelli 

Piše: