Strastvena izvedba solistice uz kvalitetan orkestar

Filharmonija Republike Sjeverne Makedonije, Marija Gjoševska, klavir, Borjan Canev, dirigent, atrij Kneževa dvora

• 

  Gostovanjem Filharmonije Republike Sjeverne Makedonije još se jednom potvrdilo koliko Dubrovniku nedostaje adekvatan prostor u kojem bi mogli gostovati veći orkestri te da naš dubrovački orkestar može priređivati prave simfonijske koncerte bez zadrške hoće li sav instrumentarij stati u prostor Dvora. Svaki put, a tim još i vrlo rijetko, kad nastupaju veliki orkestri u Gradu i veselje da ćemo čuti napokon filharmoniju, bude zvučno razočarenje. Ako se koncerti događaju izvan Dvora, orkestri su uglavnom neadekvatno ozvučeni, a zvukovi okolnih kafića i restorana remete koncentraciju. U Dvoru orkestri koji inače ne sviraju u atriju, imaju malo vremena za akustičnu prilagodbu i prisiljeni su smanjiti sastav svojih članova. Slučaj je to bio i s Filharmonijom Sjeverne Makedonije, a te manjkavosti nadoknadila je interpretacijom djela za koje je uvelike zaslužan respektabilni makedonski dirigent Borjan Canev.

  Ovaj koncert (6. srpnja 2023.) održan je izvan Glazbenog proljeća, ciklusa Dubrovačkog simfonijskog orkestra koji je završio 20. lipnja, i  jedan je od onih mnogobrojnih koje je orkestar organizirao u rupi do početka Dubrovačkih ljetnih igara. Smjenom ravnatelja na čelu dubrovačkog orkestra (na ravnateljskom mjestu je sada violinist i dirigent Slobodan Begić) čini se da se nastavilo s kvalitetnim i zanimljivim programima, festivalima i ciklusima. 

  

  Makedonska filharmonija u čast Dubrovniku otvorila je svoj nastup Idilom op. 25b Blagoja Berse, skladatelja koji je uvelike obilježio glazbeno stvaralaštvo na našim geografskim prostorima. Rođen je u Dubrovniku, a u njegovoj osmoj godini života obitelj seli u Zadar, pa ga oba grada svojataju. Dubrovčani ga vole smatrati svojim skladateljem, ali zapravo je, kao i mnogi veliki umjetnici, bio građanin svijeta. Ono što je utkano u njegovu glazbu svakako je profinjena melankolija, melankolija juga, kao što je slučaj i s izvođenom Idilom. Makedonska filharmonija uhvatila je niti Bersinog rafinmana, pa je gudački korpus orkestra ukliznuo u njegovu glazbu s velikom pažnjom. Početnu nesigurnost puhača nakon nekoliko trenutaka smo zaboravili kako se zvuk orkestra usložnjavao u mekanim nivoima Bersine partiture.

  Slijedilo je djelo Pajduška (Finale iz Satirične suite) mladog makedonskog skladatelja Filipa Ivanova (rođ. 1992), skladba oprečnog karaktera od Bersine Idile. Ivanov je ples prepoznatljivog makedonskog ritma uspio snažno ugraditi u neoklasičnu partituru tonalnih izmaka, te je programski orkestar dobro rastvorio scenu za centralno djelo večeri.

  Marija Gjoševska nije nepoznato ime na dubrovačkoj sceni, na kojoj je već nastupala s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Pijanistica je srednje generacije, čija je profesionalna karijera vezana uz Sjevernu Makedoniju, a svoj ugled i priznanje gradila je pomno kroz vrijedan rad, nastupajući u domovini i inozemstvu. Za ovaj dubrovački nastup izabrala je Koncert za klavir i orkestar Camillea Saint-Saënsa br. 2 op. 22, djelo koje zahtijeva široku muzikalnost i izuzetnu tehničku spremnost. Gjoševska ništa ne prepušta slučaju, inteligentno gradi strukturu djela, pa tako drugi, tehnički zahtjevan i interpretacijski izazovan stavak izvodi gotovo besprijekorno, dok je u prvome, upravo zbog prethodno dobro utvrđene i nepromjenjive impostacije tumačenja djela te velikog opreza, nedostajalo višeslojnosti zvuka, boja i fantazije. U tim širokim kantilenama, u kojima se glasovi isprepliću u ekstrovertnoj drami, pijanistica nam nije podarila svoje srce. Ostala je u okvirima gotovo znanstvenog i pomalo hladnog pristupa. Svoju strast ipak je izložila publici u početnoj temi trećeg stavka paklenog tempa, koja i velikim pijanistima izmiče u preciznosti. Gjoševska je temu izvela s lakoćom nekoga tko ulaže u svoj pripremni rad kao glavnu karakteristiku u hijerarhijskom, osobnom sistemu vrijednosti interpretacije. Publika je bila oduševljena, jer tehnička spremnost, sigurnost i brzina je ono što fascinira i što se na površini cijeni. Sveukupno, bio je to odličan nastup Marije Gjoševske, pa njena pouzdanost sigurno će joj otvoriti vrata za daljnje nastupe i karijeru.

  Filharmonija je svoj nastup završila manje izvođenom simfonijom br. 4 op. 60 Ludwiga van Beethovena, u kojoj je bilo evidentno da je gudački dio orkestra preciznije reagirao na smirenu i decidiranu ruku dirigenta, nasuprot pojedinim dionicama puhača, gdje se povremeno osjetila nepotrebna samozatajnost. Ipak, to nije umanjilo vrlo kvalitetnu izvedbu, jer upravo su Beethovenove simfonije glavni test, zvučni i interpretacijski, za svaki orkestar i svakog dirigenta.    

  

  Nadamo se da će Filharmonija Republike Sjeverne Makedonije biti češći gost na dubrovačkoj glazbenoj sceni i da će se dogoditi i glazbene suradnje između dvaju orkestara. 

  © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 13. srpnja 2023.

Piše: