Temperamentno sviranje savršeno uigranih glazbenica

Slavenska rapsodija, Eva Mach, violina, Petra Gilming, klavir, Koncertna dvorana Lisinski

• 
  
  Za ljubitelje klasične glazbe koncertna sezona 2022/2023. završila je u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u nedjelju, 18. lipnja 2023. Koncert naslovljen Slavenska rapsodija pripremile su dvije glazbenice čiji nastupe publika uvijek rado očekuje kao izniman „glazbeni trenutak“. Violinistica Eva Mach i pijanistica Petra Gilming i ovom su prigodom oduševile svoju vjernu i brojnu publiku predstavivši pet skladbi iz bogate violinističke literature, ovaj put samo iz opusa slavenskih skladatelja.

  Na početku prvoga dijela koncerta izvedena je Slavenska sonata za violinu i klavir, op. 5 Josipa Štolcera Slavenskog (1896–1955). Praizveli su je 15. veljače 1924. na koncertu u Hrvatskome glazbenom zavodu mađarski violinist Francis Aranyi (1893–1966) i austrijski skladatelj i pijanist Wilhelm Grosz (1894–1939). Skladatelj ju je posvetio violinistu Zlatku Balokoviću (1895–1965) koji ju je izveo na više koncerata u Zagrebu (do 1940. godine). Stječući glazbenu naobrazbu u Budimpešti i u Pragu, Josip Štolcer Slavenski upoznao je suvremena propitkivanja tonskih odnosa, uključivši ih i u svoje skladbe s tematikom često nadahnutom tradicijskom glazbom – ne samo rodnog Međimurja nego i drugih područja Balkana. Analizu Slavenske sonate dala je u kratkim crtama studentica Eva Šulić u Programskoj knjižici prije završnog ispita 2021. godine:

  „(…) „Slavenska sonata“ sastoji se od jednog stavka, koji se zasniva na tri dijela. Nakon kratke klavirske introdukcije u prvom dijelu „Allegro agitato energico“ nad akordskim ostinatom se pojavi prva nemirna i ritmički razgibana tema u violini, koja oscilira između dorskog modusa i balkanskog mola.

  Započinje u niskoj poziciji i postupno razvijajući se uspinje. Nakon dosegnute kulminacije se naglo smiri te nastavak prepusti klaviru. Slijedi „Grave lamentoso“ sa drugom temom mirnog karaktera, koja se bazira na pentatonskom nizu i po intervalskoj strukturi sliči prvoj temi. Klavirska pratnja u ovom dijelu sadrži ostinato.

  U trećem dijelu „Allegro agitato“ se ponovno javlja ostinantna akordična pratnja iz prvog dijela, ali za pola tona više. Motivi violinske dionice se isto tako temelje na prvoj temi skladbe, iako je pozicionirana u gornjem registru i također za pola tona više nego prvi put. Napetost raste do kulminacije u dijelu „Sauvage Balcaniques“ s repetiranim clusterima u klavirskoj dionici.“

  Prije samog završetka sonate slijedi solistička kadenca (violine) koju je, pišući o koncertu Zlatka Balokovića 15. ožujka 1935., glazbeni kritičar Zlatko Grgošević (1900–1978) ocijenio „muzikalno besmislenom“, većinu skladbe doživio kao „muzikalno neuredjeno i zvukovno nedotjerano. G. Baloković je nastojao da sve oprečne momente djela poveže kvalitetom svoje interpretacije.“

  U nastavku koncerta izvele su Eva Mach i Petra Gilming Četiri romantična komada za violinu i klavir, op. 75 Antonína Dvořáka (1841–1904). Ovaj ciklus minijatura (sa stavcima Allegro moderato, Allegro maestosol, Allegro appassionato i Larghetto) u kojima se kadikad naslućuje bliskost s češkom tradicijskom glazbom je inačica trija Minijature za dvije violine i violu koji je skladatelj napisao početkom 1887. godine za studenta kemije – violinista amatera Josefa Kruisa s kojim je često zajedno svirao. Gudački trio od dvije violine i viole – bez dubokog harmonijskog temelja, nije možda u potpunosti zadovoljio Dvořákovu zvukovnu percepciju nove skladbe pa je u kratkome vremenu dovršio inačicu za violinu i klavir davši joj novi naslov. Dakako, melodijska komponenta povjerena je violini kojoj klavirska pratnja daje čvrsti harmonijski oslonac.

  

  Prvi dio koncerta završio je izvedbom ciklusa Četiri komada za violinu i klavir, op. 17 češkoga violinista i skladatelja Josefa Suka (1874–1935). Veći dio svoje glazbeničke karijere Suk je bio član Češkoga kvarteta, pa je tijekom turneje 1900. godine skladao svoj ciklus op. 17 i posvetio ga kolegi iz Češkoga kvarteta Karelu Hoffmannu. U četiri kratka stavka (trodijelne sheme A-B-A) s naslovima Quasi Ballata, Appassionato, Un poco triste i Burleska Suk je podastro maštovite melodijske linije odmaknuvši se od tradicijskih glazbenih uzora, predvidjevši u solističkoj dionici složene tehničke zahtjeve, osobito u posljednjoj brzoj i dinamički najrazvedenijoj Burleski. Klavir donosi na početku stavka Quasi Ballata mirnu harmonijsku sekvencu, pripremivši nastup violine.

  U drugome dijelu koncerta violinistice Eve Mach i pijanistice Petre Gilming slušali smo Sonatu za violinu i klavir br. 2 u b-molu, op. 43 Slavensku sonatu Dore Pejačević (1885–1923). Prema riječima dr. Koraljke Kos (iz monografije Dora Pejačević : Leben und Werk objavljene 1987.) Slavenska sonata skladana 1917. godine „(…) jedan je od ranih pokušaja unošenja folklorizma u hrvatsku glazbu. Nadahnuće, maštovitost, ovladanost tehnikom i zadivljujuća izražajnost čine ovu sonatu jednim od najuvjerljivijih djela u komornome stvaralaštvu Dore Pejačević. (...)“ Prvi je stavak (Allegro con anima) blizak sonatnom obliku, iako je skladateljica težila objedinjavanju tematske građe koja u izrazu djeluje dramatično i prodorno, a uz akordni motiv u punktiranom ritmu veže se i melodijski motiv s intervalom kvarte blizak pentatoničkome nizu. Drugi stavak je polagani, lirski Adagio u formi ronda, u čijoj se tematici balkanski folklor naslućuje u intervalima povećane sekunde i prazne kvinte. Treći stavak Allegro molto vivace, skladan u sonatnom obliku, prema Koraljki Kos je „u pravome smislu apoteoza neobuzdanoga, robustnog plesa“. Kao vrsna violinistica Dora Pejačević unijela je u solističku dionicu pjevnost i obilje virtuoznih elemenata, a slojevitu harmonijsku podlogu s bogatim modulativnim planom povjerila je dionici klavira. I ova je sonata posvećena violinističkome virtuozu Zlatku Balokoviću, a praizveo ju je 1917. godine s pijanistom (kasnije uglednim pedagogom) Svetislavom Stančićem (1895–1970).

  

  Kao posljednja skladba koncerta izvedena je Briljantna fantazija na teme iz opere Faust Charlesa Gounoda, op. 20 poljskoga violinista i skladatelja Henryka Wieniawskog (1835–1880). Jedan od najvećih violinskih virtuoza 19. stoljeća već je u dobi od osam godina upisao studij violine na Konzervatoriju u Parizu, a u dobi od dvanaest godina objavio je prvu skladbu. Nakon školovanja i duljega boravka u Parizu koncertirao je zajedno sa svojim mlađim bratom, a 1860. godine je na poziv Antona Rubinsteina (1829–1894) došao kao pedagog na novoosnovani Konzervatorij u Sankt Peterburgu. Ostavši do 1872., djelovao je kao carski violinist, voditelj orkestra i gudaćega kvarteta. Nakon dvogodišnje turneje po Sjedinjenim Američkim Državama naslijedio je 1875. godine Henrija Vieuxtempsa (1820–1881) kao nastavnik violine na Konzervatoriju u Bruxellesu. Svoju Briljantnu fantaziju na teme iz opere Faust Charlesa Gounoda, op. 20, skladanu godine 1865., posvetio je Wieniawski danskome kralju Christianu IX. Fantazija je tipično romantičarska glazbena vrsta u kojoj su odabrane teme iz poznatih opera poslužile kao građa za niz virtuoznih varijacija u kojima je prvenstveno solist mogao pokazati svoje vještine sviranja i interpretacije.

  Violinistica Eva Mach upravo je dostigla životnu dob u kojoj je Wieniawski skladao briljantnu fantaziju. Violinu je počela učiti rano, a sa dvanaest godina njen je pedagog Taras Petcheny kod kojeg upisuje dodiplomski studij i usavršavanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i završava 2015. godine. Usavršavanje je nastavila na akademiji Leopold Mozart u Augsburgu (do 2018.) te na Scholi cantorum u Parizu (do 2020.). Nakon kraćeg djelovanja kao orkestralne glazbenice, Eva Mach pronalazi 2022. godine svoj novi glazbenički put kao solistica i komorna glazbenica. Dobitnica je prvih nagrada na mnogim međunarodnim natjecanjima glazbenika, a usavršavala se na majstorskim tečajevima uglednih violinističkih pedagoga.

  Komorno muziciranje – bilo da je to duo, trio, kvartet ili veći sastav, pretpostavlja usklađenost i savršenu suradnju glazbenika. Takav je suradnik Eve Mach pijanistica Petra Gilming, umjetnička suradnica na Odsjeku za gudače i gitaru Muzičke akademije u Zagrebu. Studij klavira i magisterij završila je u razredu red. prof. Vladimira Krpana, a usavršavala se na međunarodnim seminarima kod uglednih pedagoga. Iako je nastupala kao solistica interpretirajući zahtjevne cikluse iz bogate klavirske literature, zatim kao solistica uz orkestar, njen je istinski odabir komorna glazba, u čijem se izvođenju pokazuju sve odlike njena sviranja – briljantna tehnika i sasvim osobit umjetnički temperament, kako je zapisano u programskoj knjižici.

  Glazbeno putovanje Slavenskom rapsodijom nije publici samo približilo odabrani program nego je publiku oduševilo skladnim i temperamentnim sviranjem dviju vrsnih glazbenica koje u svakome trenutku osluškuju i izvrsno kontroliraju kako svoje, tako i sviranje drugoga člana komornoga sastava. Sviranje Eve Mach obilježila je preciznost intonacije (osobito u visokim flageoletima), profinjen osjećaj za ritam, razvedena dinamika, muzikalnost i izražajnost primjerena svakoj od izvedenih skladbi. Pijanistica Petra Gilming je kao suradnica za klavirom pronalazila najbolje dinamičke vrijednosti u odnosu na dionicu violine, u dijelovima gdje je samostalno nastupala je potvrdila svoju izvrsnu tehniku sviranja i korištenja pedala, muzikalnost i temperament. Tijekom čitavoga koncerta dvije su glazbenice otkrivale visoku razinu svoga sviračkog umijeća te sjajan pristup zajedničkome sviranju, što je pridonijelo izvrsnoj, iznijansiranoj interpretaciji programa.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 1. srpnja 2023.
  © Autor fotografija: Mirko Cvjetko

Piše: