Obećavajući početak nove koncertne sezone s violinom u prvom planu

Zagrebačka filharmonija, Roman Simović, violina, Dawid Runtz, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Koncertom za pretplatnike Crvenog ciklusa, održanim u petak, 29. rujna 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, Zagrebačka filharmonija otvorila je novu koncertnu sezonu 2023/2024. sa šefom-dirigentom Dawidom Runtzom (1992.). Jedna od promjena jest ukidanje Bijeloga ciklusa od pet koncerata, pa su pretplatnicima ponuđeni Crveni i Plavi ciklus sa po jedanaest koncerata i Off-ciklus sa pet koncerta. Crveni, Bijeli i Plavi ciklus nazvani su prema oktavama prema bojama hrvatske zastave – crvenoj, bijeloj i plavoj. One su početkom 90-ih godina, tijekom Domovinskoga rata odražavale političke prilike i nastojanja stvaranja samostalne Hrvatske, zamijenivši ranije predbrojke A, B, C, Veliki simfoničari i dr. Odgovor na pitanje je li oktave trebalo zamijeniti ciklusima dat će možda neko novo istraživanje povijesti Zagrebačke filharmonije (nakon mog osobnog, koje obuhvaća razdoblje do 1996. godine).

  

  Prvim koncertom nove sezone ravnao je šef-dirigent Zagrebačke filharmonije Dawid Runtz, a kao solist je nastupio violinist Roman Simović (1981.). Runtzova uspješna međunarodna karijera opsežno je opisana u programskoj knjižici koncerta, a od siječnja 2021. godine mogla se zagrebačka publika i sama uvjeriti u maestrov ozbiljan pristup studiju odabranih skladbi i sustavan rad s orkestrom koji vođen jasnim, kontroliranim i sugestivnim pokretima Runtzovih ruku ostvaruje cjelovite i dorečene izvedbe. I dok su školovanje i karijera maestra Runtza potkrijepljeni brojnim podacima, o violinistu Romanu Simoviću doznaje se da su ga „Nagrade na brojnim međunarodnim natjecanjima (...) pozicionirale među najistaknutije violiniste svoje generacije.“

  Je li moguće da je dobitnik brojnih nagrada „glazbenik bez identiteta“, tj. da nije naveden ni jedan podatak o njegovu školovanju i pedagozima s kojima je gradio svoj pristup interpretaciji glazbenih djela? Roman Simović rođen je u Kijevu u obitelji glazbenika. Djed po majčinoj strani (Srbin iz Crne Gore) je krajem 1940-ih godina iselio u Ukrajinu (tadašnji SSSR), početkom 1990-ih obitelj se vratila u Crnu Goru. Već kao dijete Simović je pokazao glazbenu nadarenost i pohađao Školu za muzičke talente u Ćupriji, a potom je završio Muzičku akademiju u Cetinju te masterclass u Novome Sadu i u razredu violinistice i pedagoginje Marine Jašvili (1932–2011) na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Nastupao je kao koncertant, kao solist uz brojne svjetske orkestre, a danas je koncertni majstor Londonskog simfonijskog orkestra. Predsjednik Bank of America Jonathan Moulds ustupio je Romanu Simoviću na korištenje violinu koju je 1709. godine izradio Antonio Stradivari (1644–1737), u čijem su prelijepom zvuku uživali pretplatnici Crvenoga ciklusa Zagrebačke filharmonije.

  U prvome dijelu koncerta 29. rujna izvedena je Simfonija br. 1 u Es-duru, KV 16 Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791). Kratka, trostavačna simfonija mladoga skladatelja (kome je bilo tek osam godina) skladana je tijekom četverogodišnje koncertne turneje (1763–1766) za boravka u Londonu 1764. i 1765. godine, gdje je Wolfgang upoznao glazbu pretklasičnoga stila i jednog od prvih simfoničara, Johanna Christiana Bacha (1735–1782). Boju gudača je obogatio dvjema oboama i dvama rogovima, istaknuvši tako temeljne harmonijske funkcije.

  

  Djelo koje je rijetkost na repertoaru zagrebačkih orkestara je Koncert br. 2 za violinu i orkestar mađarskoga skladatelja Béle Bartóka (1881–1945), nastalo 1937/1938. godine, prije njegova odlaska u Sjedinjene Američke Države nakon što je procijenio veliku opasnost od nacizma. Solističku dionicu skladao je za prijatelja Zoltána Székelyja (1903–2001), prema čijoj je želji nastao trostavačni koncert a ne tema s nizom varijacija, kako je skladatelj zamislio djelo. Prvi stavak građen je u klasičnoj sonatnoj formi s drugom temom u kojoj je iskoristio dvanaest tonova kromatske ljestvice. Drugi stavak donosi temu s nekoliko varijacija u kojima dominira solističko glazbalo podastirući različite mogućnosti oblikovanja melodija u cijelom registru, uključujući i flageoletne tonove. Treći brzi stavak uz novu tematsku građu sadrži i motive iz prvoga stavka. Od prvih taktova harfe Bartók je smišljeno i vješto koristio zvukovne mogućnosti velikog orkestra, u kojem se kadikad kao u daljini naslućuju i folklorni motivi.

  U drugome djelu koncerta Zagrebačka filharmonija izvela je jedno od sigurno poznatijih djela iz simfonijskoga repertoara, Simfoniju br. 9 u e-molu, op. 95 Iz Novoga svijeta Antonína Dvořaka (1841–1904). Češki skladatelj prihvatio je 1892. godine mjesto ravnatelja uglednog Nacionalnog konzervatorija u New Yorku, a tijekom boravka kroz četiri godine skladao je niz poznatih djela, kao i ovu simfoniju, praizvedenu 15. prosinca 1893. Skladajući i ranije često nadahnut tradicijskom glazbom, Dvořak je i u svome simfonijskom remek-djelu dao naslutiti glazbu domovine, potaknuvši rasprave o utjecaju glazbe američkih korijena. Za drugi stavak Legenda i treći stavak Scherzo mogla bi se pronaći izvanglazbena podloga u epu The Song of Hiawatha (Hiawathina pjesma) koji je 1855. godine objavio Hery Wadsworth Longfellow (1807–1882). Četverostavačna simfonija počiva ponajprije na dopadljivim i upečatljivim melodijskim linijama koje donose gudački, drveni puhači (engleski rog i flaute u polaganome drugom stavku) i limeni puhači (četvrti stavak), na zanimljivim ritamskim rješenjima, na jasno definiranoj harmonijskoj strukturi i znalačkoj orkestraciji. Jedinstvo simfonije postigao je Dvořak uvrštavanjem tema u cjelini ili dijelova iz ranijih stavaka.

  

  Program prvog ovosezonskoga koncerta Zagrebačke filharmonije otkrivao je publici kao u crescendu manje poznate skladbe (Mozarta i Bartóka) zaustavivši se na poznatoj i popularnoj Dvořakovoj simfoniji. Mozartovu kratku simfoniju odsvirao je manji sastav izražajnošću, tempom i dinamikom primjereno pretklasičnom stilu. Veliki izazov za dirigenta, orkestar kao i solista predstavljao je Bartókov violinski koncert, tehnički i interpretativno iznimno zahtjevan za solista i orkestar. Violinist Roman Simović (svirajući solističku dionicu iz nota) pokazao je u potpunosti iznimnu tehničku podlogu i interpretaciju, izmamljujući iz Stradivarijeve violine sigurnim potezima gudala profinjene tonske nijanse u bržim kao i u polaganim tempima, u velikom rasponu dinamičkih vrijednosti. Violina je doista ostala u prvome planu, osvajajući čudesan tonski prostor iznad bogatog orkestralnog tkiva u kojem su se izmjenjivale različite instrumentalne boje. Publici koja umjetnika nije puštala s podija, Roman Simović odsvirao je besprijekorno dvije atraktivne skladbe violinskoga virtuoza Eugenea Ysayea (1858–1931).

  Maestro Dawid Runtz, poznat kao dirigent koji izvedbu svake skladbe minuciozno razrađuje, pristupio je tako i programu ovoga koncerta. Jednostavnim kretnjama, mirnim ili bržim – što je ovisilo o tempu skladbe, vodio je sigurno orkestar – od ljupke Mozartove simfonije, preko tajni Bartókova violinskog koncerta, do Dvořakove Devete simfonije, u čijoj su se izvedbi sretno stopile sviračke mogućnosti i zrelost glazbenika orkestra s koncepcijom maestra Runtza koji je iz orkestra umio izvući ono najbolje: suptilna, jedva čujna pianissima gudača i drvenih puhača, sjajan ali ne grubi forte limenih puhača koji su često nositelji glavnoga melodijskog zbivanja i sinkronizirano zajedničko sviranje. Maestro Runtz i Zagrebačka filharmonija muzikalnim sviranjem ostvarili su uvjerljivu i dopadljivu interpretaciju Dvořakove simfonije, pa su – nadajući se uspješnoj izvedbi i dobro raspoloženi na početku nove sezone, priredili bis: Dvořakov Slavenski ples u g-molu, op. 46 br. 8. Za ovaj koncert moglo bi se reći da je doista obećavajući početak nove koncertne sezone, u koju su Zagrebačka filharmonija i šef-dirigent Dawid Runtz ušli potvrđujući visoku razinu izvedbe i interpretacije.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 8. listopada 2023.

  Koncert održan: 29. rujna 2023.

  Program:

  Wolfgang Amadeus Mozart: 1. simfonija u Es-duru, KV 16  
  Béla Bartók: Koncert za violinu br. 2 
  Antonín Dvořák: Simfonija br. 9 u e-molu, op. 95

   

Piše: