Muzikalno oživljavanje notnih zapisa opernih suiti

Simfonijski orkestar HRT-a, Pascal Rophé, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Ciklus koncerata Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog Lisinski subotom počeo je 30. rujna 2023. nastupom Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i njegova šefa-dirigenta Pascala Rophéa (1960.). Na programu su bile – kako se to već i ranijih godina uvriježilo, skladbe prvoga koncerta orkestra kojim je dva dana ranije otvoren Majstorski ciklus HRT-a. O povijesti ciklusa Lisinski subotom (ustanovljen 1987. godine pod nazivom Subotom u Lisinski) govorila je ravnateljica Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog – dr. sc. Nina Čalopek, koja je na čelu ustanove tek nekoliko mjeseci prema odluci gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića, suprotno prijedlogu Upravnoga vijeća, kao i u slučaju imenovanja ravnatelja Zagrebačke filharmonije Filipa Faka. Pozdravljajući publiku na početku već dobro uhodanog ciklusa, napomenula je proslavu 50. obljetnice djelovanja dvorane koju će imati čast pripremati s njenim djelatnicima i brojnim suradnicima.

  Prelistamo li kronologiju zagrebačkih koncerata, zapazit ćemo da su se isti koncertni programi više puta izvodili, primjerice za pretplatnike nekoliko predbrojki Zagrebačke filharmonije, ali i u ciklusu Lisinski subotom u kojem su dva zagrebačka simfonijska orkestra predstavljala svoje zanimljivije koncertne programe. Ciklus Lisinski subotom nudi svojim pretplatnicima i ove sezone niz gostovanja svjetskih glazbenika – solista, komornih sastava i orkestara, a možda se upravo program prvoga koncerta Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije činio doista zanimljivim za pretplatnike ciklusa Lisinski subotom. U program pod naslovom Opera bez riječi bile su uvrštene dvije skladbe; moglo bi se za obje reći po glazbenoj formi suite, koje su izvedene bez stanke u trajanju od sat i pol. Prva skladba koja i nosi naslov Suita iz opere Peleas i Melisanda obrada je odlomaka iz opere Peleas i Melisanda Claudea Debussyja (1862–1918) koju potpisuje francuski dirigent Alain Altinoglu (1975.). Osam stavaka nosi samo oznake tempa, pa je slušatelju koji ne poznaje operu teško odrediti u kojem se od njenih činova oni nalaze kao glazbeni međustavak za vrijeme promjena na pozornici prije svakoga prizora.

  Iz teksta Zrinke Matić, autorice teksta u programskoj knjižici, nije sasvim jasno iz kojih je odlomaka Altinoglu sastavio suitu. Prema riječima autorice, „Debussy je skladao u velikoj brzini, neposredno prije prvih izvedbi opere (…) Tih gotovo 150 taktova glazbe, koje je Debussy napisao na samom kraju dugog procesa nastanka opere, poslužili su u suiti kao prirodna poveznica odabranih ulomaka opere. Želeći zadržati kronološki protok radnje opere, Alain Altinoglu počinje sporim, tamnim uvodom u operu, vodeći do sjajnog Cis-dura, nakon Melisandine smrti. Odlučio je izbjeći transkripciju vokalnih dionica za instrumente, zadržavajući orkestralnu strukturu djela i dobivajući skladbu u stilu Debussyjevih velikih orkestralnih partitura.“ Stavci se nižu bez stanke, osvajajući dinamičke vrijednosti od suptilnog piana (koji je bio narušen glasanjem neisključenoga mobitela, što je maestra Rophéa natjeralo da prekine sviranje i obrati se publici ozbiljnim upozorenjem) do snažnog i svijetlog fortea. Melodijske linije u stavcima polaganih i umjerenih tempa donose različiti instrumenti, a počivaju na harmonijskoj podlozi, kadikad i disonantnoj, izvan strogih okvira tonaliteta. Ono što obilježava zvuk Debussyjeva orkestra su boje, što postiže različitim načinima stvaranja tona.

  U nastavku koncerta predstavljena je skladba (suita?) Prsten bez riječi, orkestralni ulomci iz tetralogije Prsten Niebelunga, WWV 86 Richarda Wagnera (1813–1883). Odlomke iz njegove tetralogije obradio je 1987. godine dirigent Lorin Maazel (1930–2014) zaključivši da je „(…) simfonijska sinteza (je) vrsta uvoda u Tetralogiju, koja bi široj publici mogla približiti golemo djelo čiji se tijek prati četiri večeri.“ Predstavljajući svojevrsni presjek kroz bogat glazbeni sadržaj Wagnerove tetralogije, Maazel je naglasio da nije dodao ni jednu notu koja se ne nalazi u izvornim partiturama i da je u Prsten bez riječi uvrstio uglavnom orkestralne odlomke, a odabirući vokalne odlomke odlučio se samo za one u kojima „(…) je vokalna linija ili udvojena instrumentacijom ili kad je može reproducirati neki instrument.“

  

  Maestro Lorin Maazel prvi put je nastupio na Svečanim igrama u Bayreuthu 1960. godine, ostavši upisan kao najmlađi angažirani dirigent i prvi Amerikanac. Njegovom zaslugom Prsten Niebelunga je vraćen u repertoar Državne opere u Berlinu nakon Drugoga svjetskog rata. Kao dobar poznavatelj Wagnerove tetralogije čija izvedba traje petnaestak sati tijekom četiri večeri, Maazel je u svojoj obradi (koju možemo ili ne moramo prihvatiti) nastojao izdvojiti važne odlomke s lajtmotivima povezanima uz likove ili predmete. Iz opere Rajnino zlato korišteni su sljedeći odlomci: Zelenkasti sumrak u dubinama Rajne, Valhala: Dom bogova, Nibelheim: Dom patuljaka i Donnerov gromovnik. Iz opere Walküra Maazel je odabrao sljedeće odlomke: Siegmund i Sieglinde, Wotanov gnjev, Kas Walküra i Wotanov oproštaj. Odlomci odabrani iz opere Siegfried su: Mimeov strah, Siegfried kuje čarobni mač, Mrmor šume i Siegfried ubija zmaja, dok su iz najdulje opere Sumrak bogova uvršteni i najbrojniji odlomci: Zora, Siegfried i Brünhilde, Siegfriedovo putovanje Rajnom, Hagen okuplja vazale, Siegfried i Rajnine djeve, Siegfriedova smrt i posmrtna koračnica te Brünhildina žrtva.

  Često naši glazbenici, muzikolozi i glazbeni pisci nastoje uspoređivati glazbena događanja u Zagrebu (Hrvatskoj) i nekim drugim europskim (svjetskim) glazbenim središtima. Posljednjih nekoliko desetljeća provode se muzikološka istraživanja recepcije glazbenih djela, tj. učestalost njihovih izvedbi i odjek kod publike i glazbene kritike. Odabiru se djela klasičnog repertoara, u koji bi se bez dvojbe mogla uvrstiti i Wagnerova tetralogija Prsten Niebelunga. Pišući ovaj osvrt na koncert, zapitala sam se je li zagrebačka operna publika imala ikada prilike pogledati izvedbe Wagnerove tetralogije u matičnoj kazališnoj kući, u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu i je li tijekom subotnjega koncerta (30. rujna) mogla, zahvaljujući glazbenome pamćenju, prepoznati neke od tema i lajtmotiva? Velik broj opernih kuća povremeno ima na repertoaru Wagnerovu tetralogiju, ali zagrebačka publika nije do danas imala priliku upoznati je u cjelini na daskama koje život znače. Posljednja opera Sumrak bogova nije izvedena nikad u cijelosti, a pojedini odlomci izvođeni su koncertno zahvaljujući prije svega maestru Lovri pl. Matačiću (1899–1984). Opere Rajnino zlato i Walküra doživjele su više uprizorenja i izvedbi (toj temi posvetit ću prilog tijekom listopada). Ipak, vrijedno je zabilježiti da su dvije predstave opere Walküra odigrane 16. i 23. travnja 1898. na završetku četverogodišnje uprave prvog intendanta Stjepana Miletića (1868–1908), a obnovljena je više puta do 1938. godine.

  

  Opera Rajnino zlato prvi put je u Zagrebu izvedena 11. travnja 1935., ostavši na repertoaru do 1938. Iste je godine četiri puta izvedena opera Siegfried, što su i jedine izvedbe u 153-godišnjoj povijesti zagrebačke opere. Ponovno uvrštavanje dviju Wagnerovih opera u repertoar 1980-ih godina završilo je neslavno u lipnju 1990., kad je maestro Miro Belamarić (1935–2017) otkazao predstavu opere Rajnino zlato pred pristiglom publikom: razlog je bio nedolazak glazbenika – svirača Wagnerove tube, iz Graza. Opera je bila na repertoaru u sezoni 1989/1990., a dvije godine ranije (1987.) postavljena je opera Walküra u režiji Hansa Petera Lehmanna (1934.) i pod ravnanjem maestra Mira Belamarića. Njegovim odlaskom završene su izvedbe tih Wagnerovih opera iako su planirane reprize u sezoni 1990/1991. Kako nije bilo drugoga dirigenta, posuđeni izvedbeni notni materijali vraćeni su izdavaču, jer je njihovo zadržavanje u Zagrebu – prema zakonskim propisima, bilo preskupo (što sam saznala radeći tada na mjestu arhivara Opere i dakako, vratila partiture dionice izdavaču.)

  Ljubiteljima opere danas se pruža mogućnost praćenja izvedbi (ne samo) Wagnerove tetralogije preko kanala YouTube, posudbe gramofonskih ploča, DVD-ova ili video-kaseta u glazbenim odjelima narodnih knjižnica, a neki će možda otputovati u Bayereuth i pratiti izvedbe u kazalištu koje je posebno građeno prema skladateljevim uputama i svečano otvoreno upravo izvedbom Prstena Niebelunga od 13. do 17. kolovoza 1876. Zamisao za skladanje operne tetralogije čiji se sadržaj temelji na germanskoj i nordijskoj mitologiji, Wagnera je pratila već od 1850-ih godina koje je proveo u Švicarskoj (do 1858.) i skladao u potpunosti ili djelomično opere Rajnino zlato (1852–1854) i Walküra (1852–1856), dok su Siegfried (1856–1871) i Sumrak bogova (1869–1874) nastajali tijekom gostovanja diljem Europe, boravka u Münchenu i napokon u Bayereuthu. Spominjući izvedbe Wagnerove tetralogije u Zagrebu, dotaknuli smo pitanje instrumenata, jer Wagner je za tetralogiju sam osmislio i dao izraditi tzv. Wagnerove tube u kojima su spojene konstrukcijske i akustičke osobine roga i trombona. Glazbenika koji sviraju taj instrument u Zagrebu (Hrvatskoj) gotovo da i nije bilo pa su ili gostovali strani glazbenici ili su se koristili klasični instrumenti koji, ipak, nisu u akustičkome pogledu odgovarali Wagnerovim tubama. Govoreći o izvedbama Wagnerovih opera Rajnino zlato i Walküra pod ravnanjem maestra Mira Belamarića, spomenula sam trošak posudbe izvedbenih notnih materijala, odnosno autorska i izvođačka prava. Za koncert održan 30. rujna troškovi posudbe sigurno nisu zanemarivi bez obzira na činjenicu što oba skladatelja nisu više živa. Međutim, na programu su imena dvojice autora obrada od kojih je jedan, Alain Altinoglu, dirigent u usponu karijere, dok je drugi, Lorin Maazel, završio svoj životni vijek pa sva prava ostvaruju njegovi nasljednici. No, sigurno su djelatnici HRT-a zaduženi za rješavanje pitanja autorskih i izvođačkih prava povoljno riješili taj važan preduvjet izvedbe, osiguravši publici čak dva koncerta.

  

  Sezonu 2023/2024. otvorio je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije sa svojim šefom-dirigentom Pascalom Rophéom s neuobičajenim, slabo poznatim programom. Nakon fluidne, polaganije, dinamički prigušenije Debussyjeve skladbe slobodnijih harmonijskih poveznica i nedefiniranog tonaliteta, slijedila je Wagnerova skladba dinamički snažnija, melodijsko-ritamski određenija, raskošno instrumentirana i građena na čvršćim harmonijskim odnosima. Debussy stavlja težište na instrumentale boje i gradi rapsodičnu formu s kraćim motivima koji se rijetko ponavljaju. Wagnerova glazba dostizala je iznimne krajnosti u dinamici – od finog pianissima do moćnog i sjajnog fortissima limenih puhača osnaženih i Wagnerovim tubama. Izvrsnu pripremljenost potvrdili su svi glazbenici ostalih orkestralnih skupina – gudači, drveni puhači i udaraljkaši, što se odnosi na preciznu intonaciju, izvrsnu uigranost i izbalansiranu dinamiku koja je, bez obzira na iznimno veliki orkestar, uvijek ostala u okvirima prihvatljivog intenziteta.

  Maestro Pascal Rophé je sigurnim i jasnim kretnjama pretvarao zapise iz dviju partitura u besprijekorno, zanimljivo i dobro osmišljeno sviranje u kojem su se svi glazbenici nastojali prilagoditi njegovoj koncepciji izvedbe pridonoseći time ukupnome zvučnom dojmu. Iznimna muzikalnost maestra Rophéa pridonosi njegovim interpretacijama koje odaju dojam uvijek angažiranog i predanog glazbenika koji uživa u vremenskom procesu oživljavanja notnih zapisa, potičući glazbenike brojnih orkestara s kojima na isto takav odnos prema zapisu skladbe. Možda će, ipak, zahvaljujući izvrsno pripremljenoj i ostvarenoj izvedbi Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije i njegova šefa-dirigenta Pascala Rophéa, glazba s koncerta nazvanog Opera bez riječi ostati u glazbenome sjećanju posjetitelja, a možda će neke od njih i potaknuti da pogledaju ili poslušaju Debussyjevu operu i Wagnerovu tetralogiju i pokušaju otkriti što je autore obrada potaknulo da publici ponude popularnije verzije.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 12. listopada 2023.

  Koncert održan: 30. rujna 2023.

  Program:

  Claude Debussy (obrada: Alain Altinoglu): Suita iz opere Peleas i Melisanda
  Richard Wagner (obrada: Lorin Maazel): 'Prsten' bez riječi, orkestralni ulomci iz tetralogije Prsten Nibelunga, WWV 86

Piše: