Strogo kontrolirana, tehnicirana izvedba lišena emocionalnog naboja

Drezdenska filharmonija, Julia Hagen, violončelo, Krzysztof Urbański, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  I ciklus Lisinski subotom otvorio je na velika vrata svoju novu sezonu u Velikoj dvorani. Prvo sa Simfonijskim orkestrom i njihovim šefom Pascalom Rophéom, a drugi koncert i prvo gostovanje uslijedilo je već za tjedan dana nakon otvaranja s Drezdenskom filharmonijom i mladim zvijezdama – dirigentom Krzysztofom Urbańskim i violončelisticom Julijom Hagen. U gustom ritmu atraktivnog koncertnog ciklusa tek dva tjedna dijele od sljedeće atrakcije,  gostovanja Bečkih simfoničara, a potom i Elbphilharmonie Orkestra. Pojavljuju se još i orkestri iz Mađarske, Velike Britanije, Slovenije, Il giardino armonico te brojni slavni solisti.

  Slučaj je htio da se tog dana dogodi neka nedogovorena razmjena. U Zagrebu nastupa Drezdenska filharmonija, a u Dresdenu naš uspješni dirigent Ivan Repušić istovremeno predvodi premijeru Puccinijeve Tosce. Možda se tu mogu slutiti i neke tajne veze, ako se prisjetimo da je i Simfonija Dore Pejačević svojedobno praizvedena upravo u Dresdenu. Sjajni svirači Drezdenske filharmonije predstavili su se najstandardnijim rasporedom – uvertira, solistički koncert, simfonija pod vodstvom četrdesetogodišnjeg poljskog dirigenta Krzysztofa Urbańskog, racionalnog, relativno mladog umjetnika strelovita uspona koji već bilježi i nastupe s Berlinskom filharmonijom ili onom iz Los Angelesa. Razborit i efikasan u svojoj maloj gesti, on kompetentno predvodi briozne izvedbe izabranih djela, a ostaje dužan dubljeg poniranja u njihov sadržaj. Uvertira Mozartovu Figarovom piru prečesto je žrtveno janje početaka koncertnih programa, a osim preciznosti odličnih, većinom mladih svirača u orkestru, odlične puhačke sekcije, nije se čulo ništa više pa niti je poželjeti da se nakon uvertire ne nastavlja izvedba opere, čak niti pomisliti na to nakon takve ravnodušne i dramaturški nerazrađene izvedbe koja teži samo sviračkoj izvrsnosti.

  Daljnji je tijek poremetila jedna nezgoda iz publike: gospođa, koja je zakasnivši puštena da uđe nakon uvertire, žurila se da ne smeta, saplela na stepenicama i vrlo nezgodno pala, tako da se koncert morao prekinuti do dolaska hitne pomoći. Sve se odvijalo brzo i učinkovito. Gospođa se, nadamo se, dobro oporavlja, ali je tijek koncerta poremećen pa se dalje odvijao bez stanke s dva opsežna djela na programu. Solistica večeri bila je mlada violončelistica Julia Hagen, kći slavnog Clemensa Hagena, nasljednica obiteljske posvećenosti violončelu. Svoju je toplu, prirodno pripovjednu, lirski nenametljivu a sugestivnu vještinu mekog i nosivog tona iskazala u solističkoj dionici Prvog koncerta za violončelo i orkestar u a-molu Camillea Saint-Saënsa, uz pažljivu i skladnu suradnju orkestra. Nije se solistički nametala, kako to obično biva, nego skromno razumijevala svoj udio u cjelini kao veliku komornu glazbu.

  

  Za svoju glanc-točku Krzysztof Urbański izabrao je Četvrtu simfoniju u f-molu Petra Iljiča Čajkovskog. Strogo kontrolirano vodstvo donijelo je strogo kontroliranu, tehniciranu izvedbu bez namjere da Simfoniju obuhvati dramaturškim lukom. U njoj su se ponovno iskazali vrijedni svirači Drezdenske filharmonije. Urbański je, izgleda, odlučio skinuti sve emocionalno obojene slojeve, eventualno i sentimentalne, s uobičajenih predodžbi o izvedbi, pa i onih vrlo slavnih koje potpisuju velika dirigentska imena prošlosti. Interpretaciju je koncentrirao na točnost, gradeći prvi stavak poput velikih blokova, vrlo uspješno u pizzicato Scherzu i prštavoj eksploziji Finala, kakvu može donijeti takav u osnovi digitalizirani pristup, očito u skladu s duhom našega doba.     

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 14. listopada 2023.

  Koncert izveden: 7. listopada 2023.

  Program:

  Wolfgang Amadeus Mozart: Uvertira operi Figarov pir, K. 492
  Camille Saint-Saëns: Prvi koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33
  Petar Iljič Čajkovski: Četvrta simfonija u f-molu, op. 36

Piše: