Hrvatska glazba živi na pozornici Zajca na radost publike

Riječki simfonijski orkestar, Martina FIljak, klavir, Emilija Rukavina, mezzosopran, Valentin Egel, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

  • Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca i njegova sastavnica Riječki simfonijski orkestar (RSO) otvorili su koncertnu sezonu dvostrukim koncertnim programom u dva termina, na kojem su se našla djela Sergeja Rahmanjinova i Borisa Papandopula. Dirigentskim pultom presjedao je šef dirigent – maestro Valentin Egel, a kao solistica nastupila je pijanistica Martina Filjak. Najistaknutija hrvatska koncertna pijanistica već se dugi niz godina nalazi na Parnasu istaknutih glazbenika koji hrvatsku kulturu pronose svijetom. Martina Filjak kći je velikog pijanista i pedagoga Ranka Filjaka (1927–1983), a njena umjetnička biografija odista je impresivna; u njoj su sadržani nastupi u svim najvećim europskim i svjetskim glazbenim središtima (Musikverein u Beču, Konzerthaus u Berlinu, Ravinia festival u Chicagu, itd.), kao i suradnje sa slavnim dirigentima (Hans Graf, Ivan Repušić, Markus Poschner i dr.), a posebnu pažnju pridaje i komornom muziciranju. Pijanizam Martine Filjak odlikuje posebna senzibilnost i mekoća tona, nenametljivog karaktera. Mekim udarom o tipke iz klavijature izvlači baršunaste tonove, izglancane forme. Filjak je umjetnica bogatog iskustva i vrlo jasno oblikovane interpretacije po kojoj je prepoznatljiva publici i poradi koje su njene interpretacije memorabilne slušateljima. 

    Za predstavljanje riječkoj publici Martina Filjak odlučila se za Drugi klavirski koncert Sergeja Rahmanjinova u C-molu, praizveden 1901. godine. Riječ je o vrlo kompleksnoj partituri koja osim nenadmašne tehničke spreme iziskuje i emotivni angažman interpreta, a to je vrlo teško spojiti u unikatnu i  funkcionalnu cjelinu. Koncert započinje in medias res klavirskim preludijem na koji se nadovezuje violinski korpus orkestra, a onda i druge sekcije. Opisani trenutak iziskuje apsolutnu koncentraciju svih aktivnih i pasivnih sudionika izvedbe na liniji solist – dirigent – orkestar – publika. Prvi stavak Moderato protekao je u sinergiji solistice i orkestra s jasno naglašenom agogičkom potkom kako bi u tehničkom smislu sve bilo na razini. U drugom, polaganijem stavku Adagio sostenuto solistica večeri dala si je više interpretacijskog prostora kako bi istraživala partituru i harmonijske sklopove prilagodila svojoj primarnoj zamisli, nježnog izričaja, intimne združenosti s klavirom. Posljednji stavak Allegro scherzando funkcionirao je kao koncentrat glazbenih figura koje je Rahmanjinov utkao u konkluziju partiture. Filjak i RSO mudro su gradirali prema finalu, što je rezultiralo iznimnom zvučnom atraktivnošću koja je izazvala frenetične povike – bravo!

    Orkestar i dirigent Valentin Egel postigli su kvalitetan, intenzivan i pomalo hladan zvuk koji primjereno odgovara Rahmanjinovu. Što se tiče tona i dinamike, Egel je poštivao partiturne oznake i narav orkestracije, iako je možda trebao stišati orkestar kako bi ga prilagodio modusu sviranja Martine Filjak, koja kao solist posjeduje umjetničko opravdanje za svoj način interpretacije. Tako je postupio maestro Zubin Mehta na otvorenju Verbier Festivala 2023. godine prilikom izvođenja Rahmanjinovljevog Trećeg klavirskog koncerta sa solisticom Yujom Wong kada je, posebno u prvom stavku, stišao orkestar kako bi solistica gradila svoju interpretaciju, u slučaju Yuje Wong utemeljenu na tehničkom perfekcionizmu i brzini.  

    Sve u svemu, bio je to sretan posjet Rahmanjinova Rijeci. U dodatku Martina Filjak svirala je Preludij za lijevu ruku Aleksandra Skrjabina, skladatelja jedinstvenog izričaja s jasnim filozofskim utemeljenjima u opusu. Slušali smo nosiv i kohezivan ton formiran u kontemplativnoj interpretaciji. Valja napomenuti kako je otvorenje koncertne sezone svirano na novom klaviru Steinway&Sons koji je konačno nabavljen, iako ne bi bilo naodmet da ga se više rasviralo prije koncerta. Kako bilo da bilo, to će doći s vremenom.  

    Drugi dio koncerta protekao je u znaku jednog od najplodnijih (440 djela u opusu)  hrvatskih skladatelja – Borisa Papandopula, posebno vezanog za Rijeku jer je u dva navrata vršio dužnost direktora riječke Opere i to od 1946. do 1948. i od 1953. do 1959. Drugu simfoniju Papandopulo je skladao u Rijeci početkom 1946. godine, a praizvedena je 8. svibnja iste godine s tadašnjim orkestrom zagrebačke radio-stanice uz sudjelovanje mezzosopranistice Marijane Radev. 

    RSO svirao je Simfoniju i prošle sezone, kada je bilo i snimanje za njemačku diskografsku kuću CPO, a u stavku Lirski intermezzo sudjelovala je prošle i ove sezone mezzosopranistica Emilija Rukavina. Kada isto djelo slušamo u tako malom razmaku, nameću se usporedbe, pa možemo ustvrditi kako je ova, druga izvedba bila nešto opuštenija i razigranija od prve kada su se orkestar i dirigent nalazili pod teretom snimanja. Sada smo veću slušnu pažnju mogli posvetiti nekim malo skrivenim fragmentima partiture kao što su natruhe filmske glazbe u I. Put u život. Posebne pohvale zaslužuje puhačka sekcija i to posebno vođa dionice flauta s izražajnošću tona, a isto vrijedi i za sola oboe. Interpretacija Lirskog intermezza Emilije Rukavine također je sazrela u odnosu na proteklu sezonu i to posebno u  smislu gradacije i ljepote tona prilikom izvođenja pastozne vokalize. Valentin Egel u svom je stilu završio simfoniju u furioznom tonu koji je na publiku djelovao faktorom iznenađenja. Sjajna je stvar da hrvatska glazba živi na pozornici Zajca, a još je sjajnija činjenica da je publika svim srcem prihvaća. 

    Programu drugog koncerta, koji se održao u subotu, 14. listopada 2023. godine, autor ovog teksta nije prisustvovao. Na programu su bili: Vrzino kolo za klavir i orkestar, simfonijski scherzo također uz Martinu Filjak za klavirom i Koncert za ksilofon i gudače Borisa Papandopula i Druga simfonija u E-molu Sergeja Rahmanjinova. 

    Osim što Papandopulo na Kvarneru sve više živi u glazbi, za njegovu potpunu recepciju u ovom dijelu Hrvatske potreban je veći angažman. Naime, posljednje počivalište Borisa Papandopula je na gradskom groblju u Opatiji, pa ne bi bilo loše kada bi uprava Zajca jednom na godinu položila vijenac na grob ovom velikom skladatelju i formalnom prethodniku svih rukovodstava riječkog kazališta nakon 1959. godine. 

    © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 14. listopada 2023.

    Koncert izveden: 12. listopada 2023.

    Program:

    Sergej Rahmanjinov: Koncert za klavir i orkestar br. 2 u c-molu
    Boris Papandopulo: Simfonija br. 2

Piše:

Luka
Nalis

kritike