Majstorski ostvarene praizvedba i dvije prve izvedbe

Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Majstorski ciklus, Sirenski zov, Teo Gheorghiiu, klavir, Christian Arming, dirigent, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Dio programa drugoga koncerta Majstorskoga ciklusa Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, održanog u četvrtak, 19. listopada 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, bio je u znaku obljetnica. Hrvatski skladatelj Srećko Bradić proslavio je ove godine 60. rođendan pa je tim povodom skladao svoju Drugu simfoniju i posvetio je orkestru koji ju je praizveo prošloga četvrtka. Kao druga skladba programa izveden je Prvi koncert za glasovir i orkestar u fis-molu, op. 1, mladenačko djelo Sergeja Rahmanjinova (1873-1943) posvećeno 150. obljetnici skladateljeva rođenja, što je i naznačeno u naslovu koncerta Rahmanjinov 150. Drugi dio koncerta uveo je publiku u dvorani (kao i gledatelje izravnoga televizijskog prijenosa) u ozračje trostavačne fantazije za orkestar Morska sirena za koju je bečki skladatelj Alexander Zemlinsky (1871-1942) pronašao literarni predložak u istoimenoj pripovijetki Hansa Christiana Andersena (1805-1875). Orkestrom je ravnao austrijski dirigent Christian Arming (1971), a kao solist je nastupio švicarski pijanist (kanadsko-rumunjskog porijekla) Teo Gheorghiu (1992).

  Oba su umjetnika – prema podacima iz životopisa, vrhunski i trenutno veoma zaposleni glazbenici. Christian Arming studirao je dirigiranje u Beču na Univerzitetu za glazbu i scenske umjetnosti, a jedan od njegovih profesora bio je i maestro Leopold Hager (1935), česti gost Zagrebačke filharmonije. Christian Arming podjednako je uspješan kao interpret opernih djela i koncertantne glazbe, što mu je otvorilo vrata brojnih opernih kuća i koncertnih dvorana, a od 2024. godine preuzet će mjesto šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra iz Hirošime. Mladi pijanist Teo Gheorghiu, rođen u Zürichu u Švicarskoj, prvu je poduku klavira dobio u dobi od pet godina. Studirao je u Londonu (Purcell School), na Curtis Institute of Music u Philadelphiji i na Royal Academy of Music u Londonu. Godine 2004. osvojio je prvu nagradu na natjecanju u San Marinu, a iste je godine prvi put nastupio u znamenitoj Tonhalle u Zürichu kao solist u jedinome Klavirskom koncertu u a-molu, op. 54 Roberta Schumanna (1810-1856). Iako u svome repertoaru ima i najpoznatiji Drugi koncert za glasovir i orkestar u c-molu, op. 18 Sergeja Rahmanjinova, na svome prvom nastupu u Zagrebu (?) predstavio se s manje poznatim, skladateljevim prvim klavirskim koncertom.

  

  Skladatelj Srećko Bradić usmjerio je svoje stvaralačke potencijale u skladanje skladbi različitih glazbenih vrsta za vokalne i instrumentalne soliste, komorne sastave, orkestre, okušavši se i kao autor opere i oratorija. Njegove su skladbe u pravilu usklađene s principima pojedinih glazbenih formi, a u zvukovnom segmentu ne odaju poigravanja i istraživanja Novoga zvuka nego dobrog poznavatelja instrumenata i njihovih mogućnosti. Druga simfonija ima četiri stavka bez oznake tempa i različitoga trajanja (I. – 5'; II. – 2'; III. – 5'; IV. – 10'). Glazbeno događanje je u svojevrsnom usponu od prva dva polaganija stavka s više disonantnih sklopova preko trećeg bržeg do četvrtog, najduljeg i podijeljenog u više cjelina različitih tempa, u kojem su od početnog dominantnog septakorda u trombonima do prigušenog iščeznuća češći konsonantni odnosi unutar akorda. U skladbi se razaznaju kratki motivi, koji se ne ponavljaju tvoreći rapsodičnu formu. Bogat zvuk orkestra dobio je Bradić uvodeći više puhačkih instrumenata i udaraljki.

  Sergej Rahmanjinov stjecao je glazbenu naobrazbu na Konzervatoriju u Sankt-Peterburgu, a zatim na Konzervatoriju u Moskvi, završivši 1891. studij glasovira a 1892. studij kompozicije. Prvi koncert za glasovir i orkestar počeo je skladati na zadnjoj godini studija kompozicije i dovršio ga je iste godine. Kao solist u prvome stavku Rahmanjinov je nastupio 17. ožujka 1892. na koncertu studenata, a iz (nepoznatih?) razloga odlučio je preinačiti djelo, što je učinio 1917. godine prije konačnog odlaska iz Rusije u Sjedinjene Američke Države nakon Oktobarske revolucije. Tri stavka koncerta, koji je možda skladan prema uzoru – Koncertu za glasovir i orkestar u a-molu, op. 16 Edvarda Griega (1843-1907), nižu se klasičnim rasporedom tempa brzi-polagani-brzi (Vivace-Andante-Allegro vivace). Od kratkog uvoda u prvome stavku vode orkestar i solist skladan dijalog, izmjenjujući se u donošenju tema i zadržavajući svoje uloge – glasovir kao dominantni instrument nasuprot raskošnom romantičarskom orkestralnom sastavu.

  

  Prema najavama urednika HRT-a, Koncert za glasovir orkestar br. 1 u fis-molu, op. 1 Sergeja Rahmanjinova uvršten je prvi put na jedan koncert Simfonijskog orkestra HRT-a. No nije to bila prva izvedba te skladbe u Zagrebu, jer nekoliko podataka nalazimo u kronologiji koncerata Zagrebačke filharmonije. Prve dvije izvedbe održane su 6. i 7. ožujka 1953. za pretplatnike Predbrojke A i Predbrojke B, a po svoj su prilici bile posvećene obilježavanju 10. obljetnice smrti skladatelja (28. ožujka 1943.). Istaknuta zagrebačka pijanistica Antonija Geiger-Eichhorn (1893-1971) svirala je solističku dionicu, a ravnao je maestro Milan Horvat (1919-2014). Još dvije izvedbe zabilježene su u 1980-im godinama. Na koncertu održanom 17. rujna 1982. solist je bio Oleg Maisenberg (1945), a Zagrebačkom filharmonijom ravnao je maestro Pavle Dešpalj (1934-2021). Na koncertu održanom 9. lipnja 1989. solističku dionicu svirao je (José Carlos de) Sequeira Costa (1929-2019); dirigirao je maestro Kenneth Jean (1952).

  Treća skladba koncerta održanog 19. listopada Mala sirena Alexandera Zemlinskog doživjela je svoju prvu izvedbu u Zagrebu. Ta trostavačna fantazija za orkestar praizvedena je u Beču 1905. godine, a nakon slabijeg odjeka izvedbi kod kritičara izvan Austrije skladatelj je 1908. godine skladbu povukao s popisa svojih djela. Tek 80-ih godina prošloga stoljeća muzikolozi Keith J. Rooke i Alfred Clayton su, radeći odvojeno i uspoređujući sačuvane rukopise iz Washingtoa i Beča, uspjeli sastaviti izvornu verziju skladbe. Još jednu dopunu partiture dao je 2013. godine Zemlinskyjev učenik Antony Beaumont, dodavši izbačeni odlomak U carstvu morske vještice. Iako program nije priložen, ipak ga se da naslutiti budući da se oslanja na jasno određen sadržaj Andersenove pripovijetke. U prvoj verziji fantazija je imala dva velika dijela, a svaki od njih imao je dva odsjeka. Konačna verzija ima tri stavka s oznakama tempa na njemačkome jeziku. Uobičajeni sastav orkestra proširio je Zemlinsky s dvije piccolo-flaute, Es-klarinetom i bas-klarinetom, engleskim rogom, kontrafagotom i dvama rogovima (šest), a za različite efekte vezane uz sadržaj (život na morskome dnu, sirena među ljudima, oluja, spašavanje princa, sirenina čežnja, kod vještice, prinčevo vjenčanje, sirenin kraj) koristio je brojne udaraljke. Zemlinsky je maštovit u pronalaženju melodijsko-ritamskih rješenja koja se oslanjaju na gustu harmonijsku podlogu zaodjenutu u raznolike boje instrumenata orkestra.

  

  Kad je na programu koncerta skladba za solista i orkestar možda je uputno osvrnuti se najprije na tu točku programa. Pijanist Teo Gheorghiu predstavio se zagrebačkoj publici u najboljem svjetlu, postavši „zvijezdom večeri“, oduživši se publici dodatkom – popularnim Preludijem u cis-molu, op. 3 br. 2 Sergeja Rahmanjinova. S lakoćom je Teo Gheorghiu svirao zahtjevnu i virtuoznu dionicu glasovira, što se odrazilo u jasnoj artikulaciji tonova u pijevnim linijama ili brzim rastvorbama i pasažama, fraziranju, odmjerenom korištenju pedala i slojevitoj dinamici koju nije prekrivao orkestar s kojim je bio u stalnome suglasju. Christian Arming je dirigent mirnih ruku i jasnih pokreta na koje glazbenici odgovaraju preciznim uključivanjem (osobito nakon dugih stanki koje često imaju limeni puhači i udaraljkaši).

  Od Bradićeve simfonije u kojoj je trebalo istaknuti niz detalja u često solističkim nastupima glazbenika, preko koncerta Rahmanjinova u kojem je trebalo ostvariti ravnotežu između solista i orkestra do zanosnoga kasnoromantičnoga zvuka u fantaziji Morska sirena, maestro Christian Arming osvajao je publiku sigurnim, promišljenim i muzikalnim pristupom notnim predlošcima skladbi. Osobito dobro se u zvučanju orkestra uspjelo postići krajnje dinamičke vrijednosti, čemu su pridonijeli svi glazbenici orkestra zahvaljujući besprijekorno svladanim tehničkim zahtjevima i iznimnoj suradnji s dirigentom i pijanistom, koji su doista potvrdili svoje majstorstvo.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 2. studenog 2023.

  Koncert izveden: 19. listopada 2023.
  Fotografije: Jasenko Rasol za HRT

  Program:

  Srećko Bradić: 2. simfonija (praizvedba uz skladateljev 60. rođendan)
  Sergej Rahmanjinov: 1. koncert za klavir i orkestar u fis-molu, op. 1
  Alexander Zemlinsky: Morska sirena, fantazija za orkestar

Piše: