Nadahnuti povratak operi ranog 18. stoljeća

Hrvatski barokni ansamlb, Giovanni Battista Pergolesi, La Serva Padrona, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Hrvatski barokni ansambl, kako je na prvome koncertu ove sezone najavila njegova umjetnička ravnateljica Laura Vadjon, pripremio je nekoliko zanimljivih novih programa s obzirom na prostor u kome se održavaju koncerti, a to je Satiričko kazalište Kerempuh. Kazališne daske potaknule su glazbenike da svoj repertoar koncertantnih skladbi, duhovnih skladbi i oratorija prošire i na bogati izbor opera skladanih od početka 17. stoljeća. Mnogi će se poštovaoci ovog ansambla prisjetiti obilježavanja 400. obljetnice praizvedbe opere Orfej Claudija Monteverdija (1567-1643) kojom je prigodom Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu uvrstilo u repertoar tu operu 2007. godine povjerivši orkestralnu pratnju Hrvatskome baroknom ansamblu, jedinom u nas specijaliziranom za interpretaciju barokne glazbe. Sudjelovali su i u izvedbi scenske glazbe koju je skladao Jean-Baptiste Lully (1632-1687) za komediju Građanin plemić (1670.) Jeana-Baptistea Poquelina (1622-1673) poznatog pod pseudonimom Molière.

  Na red za izvedbu došlo je još jedno operno ostvarenje koje na stanoviti način predstavlja novinu (možda čak i prekretnicu) u povijesti opere u Europi. To je opera buffa (komična opera) La serva padrona (Služavka gospodarica) koju je 1733. godine skladao Giovanni Battista Pergolesi (1710-1736). Ozbiljna opera, odnosno opera seria, činila je glavninu opernoga repertoara, a kako su promjene scenografije između (najčešće) tri čina talijanske opere često trajale dulje vrijeme, publici su ponuđeni još neki sadržaji kojima je tako skraćeno vrijeme čekanja. Djelujući tada u Napulju, mladi je skladatelj skladao ozbiljnu operu Il prigionier superbo (Ponosni zatvorenik) koja je na plakatu bila označena kao Dramma per musica. Praizvedena je skupa s intermedijem La serva padrona u Teatro San Bartolomeo 5. rujna 1733. prigodom proslave rođendana Elisabette Cristine di Brunswick-Wolfenbüttel (28. kolovoza 1691. – 21. prosinca 1750.). Bila je to važna povijesna osoba, nadvojvotkinja Austrije kao supruga Karla VI. Habsburškog i carica Svetog Rimskog Carstva te kraljica Njemačke, Češke, Mađarske, Španjolske, Napulja, Sicilije i Sardinije. (Njena kćer Marija Terezija prva je žena-nasljednica austrijskoga prijestolja, jer nije bilo muških nasljednika.)

  

  Komična opera (intermedij) La serva padrona doživjela je na praizvedbi veliki uspjeh, pa se uskoro potvrdila kao samostalno djelo koje je nadživjelo operu Il prigionier superbo, veoma brzo istisnutu s repertoara i danas publici gotovo nepoznatu. Pokretač radnje koja nakon pravih spletki dobiva sretan ljubavni završetak za mladu sluškinju (i štićenicu) Serpinu, jest njena želja da osvoji srce bogatog i starog gospodara Uberta u čijoj je službi primivši je pod svoj krov. Znajući da on želi naći životnu suputnicu, Serpina poduzima sve da baš ona postane njegovom odabranicom, što joj na kraju i uspijeva. Uz ova dva glavna lika koja svoje misli razmjenjuju pjevajući, u operi La serva padrona sudjeluje još i sluga Vespone koji svoje misli iskazuje bez riječi, samo gestikulacijom. Likovi jasno profiliranih karaktera preuzeti su iz tradicije talijanske commedie dell'arte.

  Glazba Pergolesijeve opere La serva padrona, skladane u razdoblju kasnoga baroka, bliska je novome galantnom, pretklasičnom stilu. To se odnosi na jednostavnu melodiku često temeljenu na tonovima akorda, izostanak imitacije kao načina polifonoga vođenja glasova u vokalnim i instrumentalnim dionicama, čvrste tonalitetne okvire i harmonijski slijed oslonjen na osnovne funkcije akorda unutar zadanoga tonaliteta. Instrumentacija je svedena samo na gudače (violine 1., violine 2., viole, violončela i kontrabasi koji istu melodiju udvajaju u oktavi). Pergolesi je zadržao neizostavnu dionicu baroknoga stila – basso continuo, koju izvodi čembalo i duboki gudači zato što su u toj dionici naznačene šifre akorda u arijama i duetima. Čembalo prati sve recitative osim posljednjega, koji prate gudači. Opera La serva padrona počinje Sinfoniom koju je Pergolesi posudio iz još jedne svoje opere Lo frate 'nnamorato (Zaljubljeni brat). Slijedi sedam brojeva u prvome činu u kojima se izmjenjuju arije i recitativi – od prve Ubertove arije Aspettare e non venire (Čekati i ne dolaziti?) do dueta Serpine i Uberta Lo conosco a quegli occhietti (Znam ga s tim malim očima?). Drugi čin koji donosi rasplet, ima šest brojeva: na početku je recitativ Serpine i Uberta Or che fatto ti sei (Što si sad napravio?), a na kraju njihov ljubavni duet Per te ho io nel core (Imam za tebe u srcu) koji je Pergolesi skladao 1735. godine za operu Il Flaminio koji je tijekom 18. stoljeća zamijenio izvorni duet Contento tu sarai (Bit ćeš sretan). Pergolesi je zamislio da će za uloge Serpine i Uberta najbolje odgovarati krajnji tonski opsezi ljudskih glasova: mlada, zgodna i lukava Serpina je sopran, a bas je bogati, stari i škrti Uberto.

  

  Izvedba Pergolesijeve opere La serva padrona u Satiričkome kazalištu Kerempuh 22. listopada 2023. bila je već treća po redu. Prve dvije su priređene u okviru 12. Korčulanskog baroknog festivala i to 4. rujna u gradu Korčuli te 5. rujna u Veloj Luci. Iako se izvedba u gradu Korčuli trebala održati na otvorenome prostoru, na Trgu sv. Justine, bura je dan ranije omela pokušaje da se generalna proba na tom prostoru uspješno privede kraju. Opera je izvedena u dvorani Centra za kulturu. Nešto više sreće imali su izvođači u Veloj Luci gdje se, unatoč snažnim, ali ne ipak toliko jakim naletima vjetra, izvedba održala na Pjaci crkve sv. Josip. Na koncertu u Satiričkome kazalištu Kerempuh nije bilo opasnosti da vjetar rastrga osjetljivu kulisu koja je uz nekoliko komada namještaja bila dijelom scenografije koju je osmislila Dženisa Pecotić, a izradio i posudio Mihovil Depolo.

  Ista je autorica osmislila i kostime primjerene vremenu nastanka opere, a u sredini završnoga dueta ljubavni par Serpina i Uberto se presvlači iza kulise i pojavljuje pred publikom u novom, morskom krajoliku u suvremenoj odjeći: Serpina u crvenoj dugoj, svečanoj haljini i sa šeširom, a Uberto u oslikanoj majci kratkih rukava, šarenim kratkim hlačama i tenisicama. Neizostavan dio opreme je i mobitel te pribor za šminkanje. Nažalost, u zagrebačkoj izvedbi Serpina se u posljednjoj sceni pojavila u istoj tamnozelenoj sjajnoj haljini (koja odgovara vremenu nastanka opere), jer se nije uspjela presvući dok je Ubertu to uspjelo. (Možda je kostimografkinju za promjenu povijesnih kostima u suvremene nadahnula tema i odnosi između ljudi kakvi se mogu pratiti od Pergolesijeva vremena do danas.) Niz komičnih situacija vezanih uz ulogu Vesponea (koji je od sluge u jednome trenutku preobražen u kapetana Tempestu za koga se Serpina treba udati uz izdašan miraz svoga gospodara Uberta) upotpunilo je dijaloge iz recitativa u kojima su Serpina i Uberto iznosili svoje probleme. Režiju opere potpisuje Dražen Šivak, a asistentica Dženisi Pecotić za scenografiju i kostimografiju bila je Tihana Cizelj.

  Pergolesijeva opera La serva padrona izvedena je pod ravnanjem Pavla Mašića, danas studenta četvrte godine dirigiranja i redovnoga profesora čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U svome životopisu ovaj umjetnik može navesti nekoliko diploma – iz čembala, orgulja i teorije glazbe postignutih na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te magisterija iz čembala i orgulja koje je stekao u Švicarskoj. Izvedbom je dirigirao sjedeći za čembalom – primjereno izvođačkoj praksi 18. stoljeća. U ulozi Serpine nastupila je sopranistica Nikolina Hrkać, a u ulozi Uberta bariton Marin Čargo. Oboje su završili studij pjevanja u razredu red. prof. Martine Zadro na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i kao pjevači potekli iz izvrsne škole uključili se već u operne i koncertne izvedbe. U zajedničkome nastupu došla je do izražaja njihova muzikalnost, neprimjetan dah, fraziranje, jasna dikcija, sigurna intonacija, izjednačenost glasa i slojevita dinamika. Uloga Uberta po opsegu odgovara basu, što nije Marina Čarga spriječilo da i u dubokoj lagi s lakoćom i precizno ispjeva sve tonove. Glumac Boris Barukčić je šarmantno odigrao ulogu Vesponea.

  Hrvatski barokni ansambl nastupio je u Zagrebu u nešto manjem sastavu nego na baroknome festivalu u Korčuli, postigavši uravnotežen zvuk na otvorenom i u zatvorenom prostoru (violine: Laura Vadjon, Katarina Kutnar, Tanja Tortić, Saša Borčić Reba, Ivana Žvan Škrtić; viole: Asja Frank, Hiwote Tadesse; violončelo: Dora Kuzmin Maković; kontrabas: Pavle Kladarin). Svoj prilog oblikovanju izvedbe dala je umjetnička voditeljica Hrvatskoga baroknog ansambla i njegova koncertna majstorica Laura Vadjon, usaglasivši s dirigentom i pjevačima tempa arija i dueta. Na sva tri koncerta pratili smo dva čembala na kojima su svirali dirigent Pavao Mašić i njegov student Benjamin Pölhe. U glazbi Pergolesijeve opere La serva padrona razlikuje se niz ugođaja i emotivnih stanja (ljutnja, žalost, radost) za koje je skladatelj maštovito pronalazio jednostavne melodije bez suvišnih ukrasa u vokalnim i instrumentalnim dionicama, ritamske obrasce i odgovarajuća harmonijska rješenja. Recitativi zadržavaju pažnju slušatelja/gledatelja zbog sadržaja, a pravi doživljaj su arije i dueti od kojih je završni zanimljiv i zbog svojevrsnog tonskog slikanja.

  Naime, Serpina i Uberto u gotovo krajnjim lagama soprana i basa pjevaju o tome kako im od sreće kuca srce, ponavljajući u različitim tonalitetima (kao pitanje i odgovor) slogove Tipiti (Serpina) i Tapata (Uberto). Sjajni vokalni solisti Nikolina Hrkać i Marin Čargo, koji se u posljednje vrijeme potvrđuju i na opernoj pozornici, imali su sjajne suradnike u svim članovima Hrvatskoga baroknog ansambla koji su svoje dionice svirali tehnički besprijekorno, intonativno čisto, skladno, osobito u brzim tempima i dovoljno dinamički izbalansirano kako ne bi nadglasali pjevače. Dirigent Pavao Mašić (za koga je izrađen poseban kostim u stilu vremena nastanka opere) je svojom poznatom preciznošću kojom se inače odlikuju njegove interpretacije skladbi za orgulje i čembalo, proučio partituru ove kratke opere, ali nimalo jednostavne ako se želi Pergolesijeva glazba izvesti vjerno zapisu i atraktivno za slušatelje/gledatelje. Surađujući izvrsno sa svim glazbenicima Pavao Mašić je sugestivnim pokretima tijela označavao početke, završetke i agogiku prateći događaje na sceni postavljenoj u blizini orkestra i sigurno povezivao nastupe vokalnih solista i Hrvatskoga baroknog ansambla.

  Nadahnuta izvedba opere mladoga Pergolesija možda će zainteresirati priređivače koncerata i u nekim drugim mjestima Hrvatske da svojoj publici predstave prvijenac među komičnim operama, ali i pravo remek-djelo čija umjetnička vrijednost i poruka i danas osvajaju svojom iskrenošću i ljepotom. Hrvatski barokni ansambl još je jedanput potvrdio svoju kvalitetu kao uigrano izvođačko tijelo, prepustivši ovaj put smjernice interpretacije Pavlu Mašiću, čija intuicija i veliko iskustvo reproduktivnoga glazbenika nepogrešivo vode do suvislo osmišljene i dobro dorađene izvedbe.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 9. studenog 2023.

  Koncert izveden: 22. listopada 2023.

  Program:

  Giovanni Battista Pergolesi: La Serva Padrona

  Nikolina Hrkać, sopran
  Marin Čargo, bariton
  Boris Barukčić, glumac
  Pavao Mašić, čembalo & dirigent
  Dražen Šivak, redatelj
  Dženisa Pecotić, kostimi i scenografija
  Tihana Cizelj, asistent za scenografiju i kostimografiju
  Mihovil Depolo, izvedba dijelova scenografije

  Hrvatski barokni ansambl
  Violine: Laura Vadjon, (koncertni majstor)
  Tanja Tortić, Saša Borčić Reba, Katarina Kutnar, Ivana Žvan Škrtić
  Viole: Asja Frank Perčić, Hiwote Tadesse
  Violončela: Dora Kuzmin Maković
  Kontrabas: Pavle Kladarin
  Čembala: Pavao Mašić i Benjamin Pölhe

Piše: