Visoka izvedbena kvaliteta, točnost i ljepota zvučanja

NDR Elbphilharmonie Orchester, Joshua Bell, violina, Alan Gilbert, dirigent, Lisinski subotom, Koncertna dvorana Lisinski

• 

  Zacijelo su svi posjetitelji u prepunoj dvorani nakon gostovanja i Elbphilharmonie u ciklusu Lisinski subotom mogli biti zadovoljni, a oduševljenje su iskazali jasno i glasno. Gostovanja orkestara s utemeljenom reputacijom svakako su dobrodošla i za preispitivanje kriterija o orkestralnom zvučanju. A Elbphilharmonie je orkestralni sastav uzorna mekog i ujednačnog zvučanja u svim sekcijama koje se skladno sklapaju i nadopunjuju uz upletenost prelijepih sola.

  Ugledni Simfonijski orkestar Sjevernonjemačkog radija, NDR-a, od dovršenja začudne velebne koncertne dvorane – koja ulazi u anale arhitektonskih postignuća  proteklih desetljeća, impozantno zdanje na ušću Labe u Hamburgu –  postalo je dom Orkestra u povodu dovršenja gradnje. Ono se za današnje vrijeme i brzinu gradnje neobično oteglo na desetak godina, a Simfonijski orkestar NDR-a tada mijenja ime u NDR Elbphilharmonie Orchester. Dvorana je očito bila inspirativna za rast aktivnosti Elbphilharmonie i njezino prepoznavanje diljem Europe pod vodstvom angažiranog šefa-dirigenta Alana Gilberta koji je stigao iz SAD-a s velikim iskustvom voditelja Njujorške filharmonije. Sada uz mjesto u Hamburgu, vodi i Švedsku kraljevsku operu.

  

  Solist večeri bio je zagrebačkoj publici dobro znani violinist Joshua Bell – višedesetljetna svjetska zvijezda violinističke scene. U takvoj sprezi, uspjeh je bio osiguran. Na repertoaru koji je udovoljavao svim standardima omiljenosti, našao se Koncert za violinu i orkestar u D-duru Čajkovskog i Peta simfonija u cis-molu Gustava Mahlera koja je posvuda postala obožavanom od upotrebe Adagietta u Viscontijevu filmu Smrt u Veneciji. I sve je bilo perfektno pod razumnim vodstvom Alana Gilberta, koji usto ima pregled nad cjelinom obaju djela muzikalno ih vodeći u dahu, uravnoteženo od početka do kraja bez izleta u pretjeranu ekspresivnost kakvu ona često zazivaju. Jednako tako nalazi savršenu ravnotežu u suradnji sa solistom Joshuom Bellom, relativno redovitim zagrebačkim gostom koji je nedavno gostovao kao solist i voditelj sa slavnim orkestrom St. Martin in the Fields.

  Pouzdanost visoke izvedbene kvalitete, točnost i ljepota zvučanja krasila je koncert bez rizika izazovnih izvedbenih poteza i neke posebnosti u interpretaciji koje bi dale povoda bilo kakvoj raspravi, pa se moglo povjerovati da bi na taj besprijekoran način i Orkestar i solist i dirigent mogli to savršenstvo prikazati ako ne odmah, onda sutradan. Na djelu je bila prava ekipa kakvu se traži u suvremenoj svjetskoj izvedbenoj praksi i biva snimana i reproducirana raznim kanalima. Jedan mali, ali znakovit dio svoje neprikosnovene umješnosti donijeli su i te subote u Lisinski. Joshua Bell u zrelim godinama (obojica umjetnika su isto, 1967. godište) odrekao se ikakve pomisli na estradnu komponentu nastupa kakva ga je krasila u mladim danima. Koncertu Čajkovskog pristupio je lako, čisto, prozračno i elegantno, bez pomisli na srčanu patetiku kakva često krasi izvedbe toga djela. Svesrdno je bio potpomognut stabilnom i pametno suptilnom suradnjom dirigenta Gilberta i bezgrešnog, ali i angažiranog orkestra, tvoreći simfonijsku cjelinu gdje violina u tom spletu igra glavnu ulogu. U izvedbi Mahlerove Pete simfonije Elbphilharmonie i dirigent Gilbert postigli su jedinstvo njezine fragmentirane strukture – od gotovo salonskih bečkih elemenata sve do naznaka narodne glazbe – u logično vođenu bujnu cjelinu, iznimno svjetlo mekih gudača u popularnom Adagiettu. U velikom rasponu zvučanja sve je bilo  bešavno spojeno vezivom kakvo se rijetko događa, spojeno u impresivnu cjelinu koncertne večeri u kojoj nekim nenadanim ili izazovnim proplamsajima nadahnuća nije bilo mjesta.

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 20. studenog 2023.

  Program:

  Petar Iljič Čajkovski: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35
  Gustav Mahler: Peta simfonija u cis-molu

Piše: