Stvaralaštvo izumitelja-genija Nikole Tesle u glazbenome ruhu

Zagrebačka filharmonija, Off ciklus: Tesla valovi, Hrvatski vokalni ansambl Sv. Blaž, dir. Dawid Runtz, red. Petra Radin

• 

  Uvod – razmišljanja prije odlaska na koncert

  Napredak i razvoj ljudskoga roda poticali su od prapovijesnoga doba različita otkrića i izumi koji su bili od velike koristi u lakšem obavljanju svakodnevnih poslova, ali nažalost i u pronalaženju sve složenijih tipova oružja kojima se do danas u gotovo neprekinutim ratnim sukobima uništavaju ljudski životi, materijalna dobra i kulturna baština. Mnogi znanstvenici su svojim istraživanjima pridonijeli tumačenju pojava u prirodi te otkrivajući njene zakonitosti omogućili unapređivanje najrazličitijih ljudskih djelatnosti i tehnološki napredak čovječanstva. Nažalost, nisu svi izumi primijenjeni u cilju poboljšanja uvjeta rada nego su mnogi primijenjeni u usavršavanju oružja i korišteni u ratnim sukobima kojima svjedočimo i danas (npr. Ukrajina). Prisjetimo se da su neki od najdrastičnijih trenutaka korištenja novih znanstvenih spoznaja i njihove primjene bile atomske bombe bačene u kolovozu 1945. godine na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki otvorile ne samo novu stranicu vođenja rata nego i sve prisutniju prijetnju (samo)uništenja sveg života na zemlji, a time i tužan kraj tisućljetnih napora svih onih ljudi koju su nastojali prilagoditi okolinu ljudskim potrebama.

  Jedan od izumitelja bez čijih bi izuma život mnogih naraštaja i naš današnji život izgledao sigurno drugačije jest Nikola Tesla. Rođen u malome mjestu Smiljan u blizini Gospića 1856. godine, gdje je pohađao osnovnu školu, zatim gimnaziju u Gospiću i Rakovcu (kod Karlovca), godine 1875. upisao se na Visoku tehničku školu u Grazu. Nekoliko godina radio je u Europi – u Budimpešti u Središnjem telegrafskom uredu te Telefonskoj centrali, gdje je već predložio neka nova tehnička rješenja i osmislio primjenu višefazne izmjenične struje. Dvije godine (od 1882. do 1884.) radio je u Parizu u europskoj telefonskoj podružnici poznatog izumitelja Thomasa Alve Edisona (1847–1931), a zahvaljujući preporuci voditelja Edisonova europskog predstavništva otišao je u Sjedinjene Američke Države i zaposlio se u njegovu laboratoriju. Već 1885. godine osnovao je vlastitu tvrtku za proizvodnju električnih svjetiljki, a dvije godine kasnije tvrtku s laboratorijem Tesla Electric Company u kojoj je nastavio istraživanja primjene višefazne izmjenične struje koja se pokazala pogodnijom za proizvodnju struje (pomoću posebno konstruiranih elektromotora). Teslin izum primijenjen je u hidrocentrali izgrađenoj na slapovima Niagare (1896.) kojim je omogućen – uz sustav dalekovoda, prijenos električne energije na veće daljine (prvo do grada Buffala koji je udaljen četrdeset kilometara) što je bilo znatno više u odnosu na domet istosmjerne struje od samo tri kilometra. Tesla je tijekom svog boravka u New Yorku (gdje je umro 7. siječnja 1943.) doživio niz neugodnosti – potpuno uništenje laboratorija s arhivom (1895.) ili krađu patenata koje nije pravodobno prijavio, ali je unatoč tome neumorno istraživao i primjenjivao svoje izume.

  Koncert – prvi put u svijetu korištena Teslina zavojnica kao muzički instrument

  Zagrebačka filharmonija posvetila je svoj drugi koncert u Off-ciklusu pod naslovom Tesla valovi 80. obljetnici smrti Nikole Tesle, a održan je 24. studenoga 2023. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem šefa-dirigenta Dawida Runtza. Na pitanje u programskoj knjižici „Kako kroz glazbu obilježiti život i stvaralaštvo jednog genija?“ ponuđen je i odgovor: „Zagrebačka filharmonija odabrala je multivarijantni ulazak u njegovu nutrinu, duhovnost, igru, odlučnost, krhkost i snagu zajedno. Koncert je stoga podijeljen u tri dijela, svaki po tri skladbe.“ Bila je to prilika da se u skladateljskom i obrađivačkom radu okušaju hrvatski skladatelji pa su praizvedene tri nove skladbe: Tesla, za simfonijski orkestar, muški vokalni ansambl i Teslinu zavojnicu Dubravka Palanovića (1977.), Tesline frekvencije, za simfonijski orkestar, vokalne soliste, Teslinu zavojnicu i elektroniku Frana Đurovića (1971.) i Let besmrtne ljubavi za orkestar Marina Rabadana (1971.). Nove obrade za simfonijski orkestar i vokalni ansambl moteta Ave Maria i solo-pjesme Vilinski kralj (uz Teslinu zavojnicu, pjevano na njemačkom jeziku – originalu pod naslovom Erlkönig) Franza Schuberta (1797–1828) skladao je Marin Rabadan.

  Čuli smo i Tokatu i fugu za orgulje u d-molu, BWV 565 Johanna Sebastiana Bacha (1685–1750) u obradi za orkestar engleskoga dirigenta Leopolda Stokowskog (1882–1977) te izvornu skladbu za orkestar Central Park in the Dark američkoga skladatelja Charlesa Ivesa (1874–1954). Kako bi se što bolje približilo život i djelovanje svjetskog izumitelja Nikole Tesle, u donjem dijelu prostora za publiku u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog postavljena je Faradayeva krletka, velika osvijetljena kupola, u čijem je središtu bila Teslina zavojnica, a za ovu ih je prigodu (za Tehnički muzej) izradio Ivan Kožar. Prijedlog za multimedijski projekt dala je redateljica Petra Radin koja je zajedno s Marinom Kovačem režirala performans Tesla – puni krug, prikazan u New Yorku prigodom obilježavanja 80. obljetnice Tesline smrti. Za vrijeme koncerta publika je na ekranu mogla pratiti video-zapise koje je snimio Filip Bašić, a montirala Sanja Pađen. Za svjetlosne efekte pobrinuo se Saša Mondecar, scenski postav uredio je Branko Lepen, dok je veliki orkestar na pozornici bio smješten prema nacrtu Nikole Perčića. Riječi Nikole Tesle, u kojima se otkriva dio njegova duhovnog obzora, govorio je u video-zapisu glumac Vladimir Tintor.

  

  Glavna protagonistica koncerta na kome je prvi put u svijetu korištena Teslina zavojnica bila je pijanistica Ružica Radoš, čije ime nije istaknuto na programu koncerta. Navedena je u popisu članova orkestra kao sviračica celeste (uz Viktora Čižića), ne kao solistica na Teslinoj zavojnici, a svirala je i klavir u skladbi Charlesa Ivesa. Ružica Radoš završila je studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te studij na Fakultetu elektrotehnike i računalstva pa je odabrana kao doista kompetentna osoba koja je mogla svirati na Teslinoj zavojnici nakon što je Ivan Kožar rekao da se na nju mogu spojiti klavijature. Prema riječima ravnatelja Zagrebačke filharmonije (vrsnog pijanista) Filipa Faka: „Zavojnica se kontrolira putem MIDI klavijature koju svira pijanist – sa sigurne udaljenosti – dok klavijatura šalje muzičke informacije izravno u zavojnicu.“ Što je Teslina zavojnica? To je „Teslin transformator, rezonancijski transformator ili transformator za proizvodnju visokog napona i izmjenične struje visokih frekvencija koji je izumio Nikola Tesla 1891.“ (Wikipedia)

  U koncert koji je obilježilo igranje svjetlom i kadikad prava eksplozija glasnih tonova ili zvukova uvelo nas je Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Degenija iz Gospića, otplesavši u gledalištu ispred Faradayeve krletke ličko Nijemo kolo, podsjetivši na rodni kraj svjetskog izumitelja.

  Raspored koncerta (bez stanke) bio je podijeljen u tri dijela, kojima je simbolično predstavljeno nekoliko detalja iz Teslina života. Uspomene na Teslin život poredale su se od njegova kraja – od pogreba na kojem je izvedena skladba Ave Maria Franza Schuberta. Ovu poznatu duhovnu skladbu aranžirao je Marin Rabadan za orkestar i vokalni ansambl obogativši izvornu klavirsku pratnju orkestralnim bojama, dok je solističku dionicu povjerio tenoru iznad akordne pratnje ostalih pjevača. Roko Radovan, prvi tenor Hrvatskoga vokalnog ansambla Sv. Blaž sastavljenog od profesionalnih pjevača, pjevao je tonski uvjerljivo i sugestivno. Iz trostavačne skladbe Tesla Dubravka Palanovića koja je njegovo „viđenje života i djela Nikole Tesle kroz glazbu“ izvedena su prva dva stavka. Prvi stavak Smiljan tematski je vezan uz Teslin rodni kraj što je povremeno naznačeno i u folklornoj glazbenoj tematici, a uz orkestar je korištena i Teslina zavojnica. Drugi stavak Putovanje, pisan samo za orkestar, tematski je vezan uz Tesline godine života i istraživanja nakon odlaska iz Hrvatske. Pišući za veliki simfonijski orkestar, Palanović je iskoristio boje instrumenata, povjeravajući im u pravilu konsonantne teme i motive, potkrijepivši ih čvrstim harmonijama tonaliteta labilnih obrisa.

  

  Drugi dio koncerta počeo je skladbom Charlesa Ivesa Central Park in the Dark, jednom od najradikalnijih skladbi 20. stoljeća. Tu neosporno programnu skladbu u kojoj je opisan višeslojni život u vrućoj ljetnoj noći u Centralnom parku u New Yorku, Ives je skladao 1906. godine. Primijenio je politonalitetnost i eksperimentirao sa zvukom velikog orkestra, ali ne u smislu pronalaženja neobičnih načina sviranja nego koristeći sva dotadašnja teorijska znanja i iskustva. Orkestar je podijeljen u tri grupe, od kojih svaka ima drugačije tonalitete (predznake), motive, ritamsku strukturu i predstavljaju prirodne ljepote parka, glazbu uličnih svirača i zvukove koji dolaze iz obližnjih lokala. Kao druga skladba izvedena je poznata Tokata fuga za orgulje u d-molu, BWV 565 Johanna Sebastiana Bacha u obradi Leopolda Stokowskog, a odabrana je zato što je Tesla volio slušati Bachovu glazbu. Isto tako volio je slušati Schubertovu glazbu, pa je odabrana prva prokomponirana solo-popijevka (u povijesti europske glazbe) Der Erlkönig (Vilinski kralj). Osamnaestogodišnji Schubert skladao ju je 1815. godine na stihove njemačkoga književnika Johanna Wolfganga Goethea (1749–1832).

  Kako stoji u programskoj knjižici (autorstvo G.A.D. PRODUKCIJA d.o.o.) Tesla je Goethea „često citirao i štovao“ pa je kao poveznica navedena „smrt sina na konju, što podsjeća na nesretan kraj Teslina brata, što je ostavilo biljeg velike tuge u njegovu životu“. Nikola Tesla zapisao je u svojoj autobiografiji Moji pronalasci da je dvanaestogodišnji brat Dane umro od ozljeda nakon pada s konja, što se zbilo kad je Tesla imao pet godina. U Goetheovoj pjesmi od osam strofa, kao u pravoj maloj drami, izmjenjuju se pripovjedač i tri lika – otac, bolesni sin i Vilinski kralj kojeg vidi i čuje samo dijete u vrućici. Jašući na konju kroz olujnu noć, otac ga vodi liječniku, ali prije odredišta sin umire na očevim rukama. Sadržaj Goetheove pjesme nije dobro protumačen, kao ni povezan uzrok smrti Teslina brata i Goetheova malog junaka. Marin Rabadan iskoristio je u orkestraciji ove solo-popijevke velike mogućnosti orkestra, prenaglasivši možda ulogu trombona, tube, bubnjeva i timpana, zatim Tesline zavojnice koja je dodatno podignula dinamičke vrijednosti, ostavivši tako nedovoljno dinamički izdiferencirane dionice vokalnog ansambla.

  

  Treći dio koncerta podastro je pred posjetitelje još jednu praizvedbu djela hrvatskog skladatelja. Bila je to trostavačna skladba Tesline frekvencije, u kojoj je elektronska glazba prvoga stavka To je ona druga slika popraćena projekcijama na platnu. Drugi stavak Hvala ti, majko moja za vokalni sastav a cappella nadahnut je Teslinom velikom ljubavi prema njegovoj požrtvovnoj majci, a u skladateljskome se pogledu, s obzirom na konsonantnu melodijsko-ritamsku i harmonijsku komponentu, pokazao oglednim primjerkom klapskoga pjevanja koje je publika doživjela u maestralnoj izvedbi Hrvatskoga vokalnog ansambla Sv. Blaž. Treći stavak naslovljen Bez ispaljenog metka do nepoznatog strijelca ponovno je u prvi plan postavio Teslinu zavojnicu i orkestar, vrativši nas u disonantno ozračje koje obilježava i prvi stavak. Tesla je volio golubove, a posebno jednu golubicu – prema suvremenicima, kad je umrla ona, umro je i Tesla. Marin Rabadan napisao je slušno prihvatljivu, dopadljivu, polaganu skladbu u stilu filmske glazbe pod naslovom Let besmrtne ljubavi, izgradivši je na pjevnom silaznom motivu (iako ptice lete prema nebeskim visinama). Završni, treći stavak skladbe Dubravka Palanovića pod naslovom Svjetlo ujedinio je sve izvođače – Zagrebačku filharmoniju, Hrvatski vokalni ansambl Sv. Blaž i Ružicu Radoš, solisticu na Teslinoj zavojnici. Bilo bi možda najbolje navesti nekoliko riječi samoga skladatelja koji je pokušao glazbom opisati Teslin život:

  „Ovaj stavak ima puno simbolike, kao i cijela skladba. Naslov 3. stavka je slojevit. S jedne strane možemo ovo promatrati kao Teslino uvjerenje da se svi pretvaramo u svjetlo nakon smrti i da samim tim ne umiremo. To je njegova religijska komponenta koju je uvijek naglašavao. S druge strane, njegovi izumi su vezani za svjetlo, tj. svjetlo je produkt njegovih izuma. S treće strane, one biblijske, svjetlo je ono čemu težimo i ka čemu idemo – 'Bog je svjetlost'“.

  

  Dojmovi koje smo mogli ponijeti s ovog neobičnog i izazovnog koncerta je napetost, snažan udar na osjetila – glasna, kadikad i preglasna glazba orkestra, Tesline zavojnice i Hrvatskoga vokalnog ansambla Sv. Blaž (koji je suptilnim dinamičkim nijansiranjem i savršenim pianima ublažio napade na uha u drugome stavku Đurovićeve skladbe) i stalne projekcije na platnu (s događajima iz Teslina života ili neke slobodne grafičke kombinacije) koje su završile, ne baš oku dopadljivom fotografijom Nikole Tesle iz zadnjih godina života. Možda se moglo – u sjećanje na genijalnog izumitelja koji je već u tridesetim godinama svoga života usavršio izume u čijim blagodatima danas uživamo, odabrati neku poznatiju fotografiju iz doba njegova najvećeg stvaralačkog napona (umjesto oronulog lica starca).

  Zagrebačka filharmonija svirala je pod sigurnom rukom šefa-dirigenta Dawida Runtza, koji je ovom prigodom pomno pratio zapise u partiturama (izuzetak je drugi stavak skladbe Frane Đurovića u kome je dirigirao Roko Radovan). Koncert, za čije je trajanje u programskoj knjižici bilo predviđeno „oko 70 minuta“, trajao je gotovo sat i pol bez stanke. Zanimanje publike nije popuštalo, jer vrijedilo je poslušati (i vidjeti) ovakav eksperimentalno osmišljen program i čuti Teslinu zavojnicu čije je sviranje popraćeno snažnim bljeskovima svjetla. Hoće li se praizvedene skladbe ponovno naći na repertoaru Zagrebačke filharmonije (i je li moguće bez viđenoga scenskog rješenja) pitanje je procjene onih koji sastavljaju program sezone. Bilo je vrijedno nazočiti koncertu, a posjetitelji su otišli kućama sigurno puni različitih dojmova.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 12. prosinca 2023.

  Koncert izveden: 24. studenog 2023.

  Program:

  Franz Schubert, arr. M. Rabadan: AVE MARIA
  
  Dubravko Palanović: TESLA, za simfonijski orkestar, muški vokalni ansambl i Teslinu zavojnicu (PRAIZVEDBA) I. i II. stavak
  
  Charles Ives: CENTRAL PARK IN THE DARK 
  
  Johann Sebastian Bach, arr. L. Stokowski: TOKATA I FUGA u d-molu 
  
  Franz Schubert, arr. M. Rabadan: VILINSKI KRALJ
  
  Frano Đurović: TESLINE FREKVENCIJE, za simfonijski orkestar, vokalne soliste, Teslinu zavojnicu i elektroniku (PRAIZVEDBA)
  
  Marin Rabadan: LET BESMRTNE LJUBAVI (PRAIZVEDBA)
  
  Dubravko Palanović: TESLA, za simfonijski orkestar, muški vokalni ansambl i Teslinu zavojnicu (PRAIZVEDBA) III. stavak 

Piše: