Nepogrešiv spoj iskustva, vokalnih sposobnosti i imaginacije

Terezija Kusanović, mezzosopran, Zoran Velić, klavir, recital povodom stote obljetnice smrti Dore Pejačević, HNK Split

• 

  Prvu hrvatsku skladateljicu (važnu, dakako, zbog svog opusa i stila, nikako samo zbog toga što stoji na obzoru hrvatske ženske kajdanke) analiziraju muzikolozi i interpretiraju solisti već duže vrijeme. Između ostalih, akademkinja Koraljka Kos posvetila joj je iscrpne stranice sustavnog muzikološkog uvida. Pejačevićeva je rođena 1885. a umrla iznenada, 5. ožujka 1923., svega nekoliko tjedana nakon rođenja sina Thea. Djed i otac bili su hrvatski banovi, a majka mađarska barunica. Opus joj sadrži 58 brojeva, od kojih op. 1 nije unesen u popis djela. Čak 14 opusa: 11./13./16./23./27./30./37./39./42./46./52./53./55./56./ posvećeni su vokalno-instrumentalnoj glazbi, prevladavajuće vokalnoj lirici. Ave Mariju i Preobraženje skladala je za glas, violinu i orgulje. Za Dvije leptirove pjesme i Ljubavnu pjesmu koristi pratnju orkestra, a ostatak od ukupno 33 vokalna broja je za glas i klavir. Teme stihova skladateljica veže uz ljubavni spektar osjećaja; sanjarenje, meditaciju, često i osamljenost, a koristi ponekad i vedre, skercozne motive. Pejačevićeva gradi snažnu tonsku sliku i time daje autentičan doprinos formi solo-pjesme uz orkestralnu pratnju slijedeći Wagnera, Mahlera i R. Straussa. Skladateljska rješenja odaju, između ostalog, skrivenu sklonost autorice impresionističkom harmonijskom i melodijskom koloritu. Vokalne dionice joj traže interprete prilagodljivoga glasa velikog raspona.

   Operna prvakinja Terezija Kusanović tijekom čitave karijere gaji posebnu ljubav prema vokalnoj minijaturi i upravo u njoj realizira intiman izričajni kôd, neopterećena scenskim decorumom koji neodvojivo slijedi operne i koncertne izvedbe većeg formata. Prvi, opsežniji dio recitala pripada upravo Dori Pejačević i to: Pjesma, op. 11; Zašto?, op.13; Izbor iz Ciklusa 7 pjesama op. 23: Pouzdan znak, U lovu je mjesec na sunce i Ti si žarko proljetno jutro. Nakon toga izvela je Ciklus 4 pjesme na stihove Anne Rittee, op. 30. Kusanović je pažljivo i promišljeno izabrala program korelirajući vlastiti ukus, iskustvo, vokalnu uigranost i raspoloženje predložaka. Zna da je splitskoj publici vokalni opus Pejačevićeve nešto novo pa u skladu s tim bira pjesme koje zadržavaju interes publike do posljednjeg tona, ne zapavši u manirizam i melankoliju. Koncertna građa je u skladu s njenim karakterom i željom protagoniranja nove kulturne vrijednosti na splitskoj sceni. Svaka pjesma naišla je na odobravanje kod publike, a vokalno suverena i interpretativno do detalja uređena izvedba susrela se s ponajboljim prijateljem i pratiteljem u crno-bijelim dirkama: pijanistom Zoranom Velićem. On je uistinu bio to: vjeran prijatelj svakoj vokalnoj frazi koju nam je Kusanović podarila te večeri. Besprijekoran u tehnici i muzikalan bez iznimke, uokvirio je svaku pjesmu ukusno, promišljeno i znalački dozirano.

  

  Muzikolog i nastavnik na Umjetničkoj Akademiji u Splitu Mirko Jankov u pauzi koncerta esejistički je proveo pubiku životom i djelom Dore Pejačević, dajući vremena izvođačima za odmor, a publici u foajeu primjeren ekskurs u stvaralačke i osobne preokupacije te iznimne žene. Dozirano, kredibilno i činjenično precizno približio je okolnosti njenog stvaralaštva, prilagodivši tekst zahtjevu trenutka.

  Drugi dio koncerta bio je posvećen splitskim autorima. Dva Hatzeova bisera: Serenada i Suzi otvorila su na raspjevan, svečan način nastavak koncerta. Stil Jakova Gotovca blizak je karakteru glasa i osobnosti Terezije Kusanović pa je temperaturu koncerta snažno podigla izvedbom pjesama: Dođi, Nisam znala i Sjaj mjeseče iz ciklusa Djevojačke pjesme na narodne tekstove. Kusanović se iskreno i rigorozno posvećuje svakoj izvedbi; ipak, kruna drugog dijela koncerta bile su dvije pjesme Ive Paraća (1890–1954), jednog od najzanimljivijih predstavnika hrvatske glazbene Moderne. Nesretan je bio sklop političkih i društvenih okolnosti u kojima se razvijao i djelovao. Zanimljivo je da su Hatze i Parać ostali sugrađani i suvremenici  u maloj sredini, a nikad nisu postali suradnici. Parać je izvrsno obrazovan; diplomira kompoziciju u Pesaru u Italiji, surađuje i druži se s Perosijem, Pizettijem i Respighijem. Razvija poseban jezik romantičara s profinjenim smislom za zvukovni kolorizam i ekspresiju. Tonalitet mu je bogato proširen, ali nesumnjivo prisutan i kada su odabrani sadržaji ekspresionističkih obilježja. U opusu je prevladavajuće sklon solo-pjesmama, manjim formama i zborskim skladbama. Melodija je svakako komponenta glazbenog izraza kojom se Parać vješto koristio na specifičan način. Ona izrasta iz teksta i ostaje čvrsto vezana uza nj. Bez veličanstvenih verdijanskih i pučinijevskih lukova, Paraćeva melodičnost razvija se u rasponu od recitativnosti do arioznosti, prateći ugođaj i dinamiku linije teksta. Iz impresivnog i najopsežnijeg ciklusa solo-pjesama Musiche Pascoliane na talijanske stihove G. Pascolija, od dvanaest pjesama Kusanović je izabrala dvije: Orfano i Speranza e memorie. Prije izvedbe je pročitala stihove i upoznala nas sa sadržajem. U izvedbama je pokazala istančan osjećaj za vokalne boje, a ekspresija je bila sublimirana u elementima stila i zahtjevima samog autora. Očito je da se Kusanović temeljito pripremila za ovaj dio koncerta znajući da donosi poseban rukopis rijetke umjetničke vrijednosti. Ugradila je dobar dio svojih potencijala u izvedbu dvije navedene pjesme, dajući primjer kako valja pristupati oživljavanju svjetski vrijedne a zapostavljene domaće vokalne glazbene produkcije.

  

  Epilog koncerta bio je izbor iz Papandopulovog ciklusa Varoške pjesme Splita i Kaštela: Marjane, Marjane; Marijeta, šaketina i Lipi li je misec. Ono što u interpretacijama ovih pjesama izdvaja Tereziju Kusanović od ostalih pjevača je dugogodišnje klapsko iskustvo u dekodiranju stila upravo tradicijske pučke pjesme u Srednjoj Dalmaciji. Oblikovanje fraze i dinamike u navedenim predlošcima nepogrešivo povezuju arhetipske melodije sa suvremenom klavirskom fakturom, evocirajući sličice iz života ovih prostora kakvi su nekada bili.

  Ukupno je Kusanović pokazala dvije stvari: Splitu kronično nedostaje koncerata hrvatske i svjetske vokalne lirike. Drugo: kako impresivno i zrelo može zazvučati pjevač u dobrom odabiru programa kojeg nepogrešivo spaja s iskustvom, sposobnostima i imaginacijom.  

  Rasterećena od scenskog pokreta i velikog ansambla; s druge strane u potpunosti sigurna u vlastitu projekciju partiture, odvela nas je u rijetko pobuđene predjele duha gdje obitava skriveni, čisti impuls zrele umjetnice. Šteta što koncert nije pratilo pomnije oblikovanje programskog letka – koji je dostajao jedva za studentsku produkciju, a pristajalo bi otisnuti  makar sažete biografije Mirka Jankova i Zorana Velića, bez kojih koncert ne bi imao puninu ni realizaciju. Neka je koncert održan u foajeu a ne na velikoj sceni – zbog njegove posebnosti i kvalitete sudionika, popratni je materijal svakako trebao biti ozbiljniji.

  © Jure Šaban-Stanić, OPERA.hr, 11. prosinca 2023.

  Koncert izveden: 30 studenog 2023.

  Program:

  Dora Pejačević:
  Pjesma (tekst Paul Wilhelm), op.11
  Zašto? (tekst Dora Pejačević), op.13

  Dora Pejačević – Izbor iz ciklusa 7 pjesama (tekst Wilhelmine Wickenburg-Almasy)posvećenih Evi van Osten:
  Pouzdan znak, op.23 br.1
  U lovu je mjesec na sunce, op.23 br.4
  Ti si žarko proljetno jutro, op.23 br.5

  Dora Pejačević – Ciklus 4 pjesme (tekst Anna Rittee)
  Krik, op.30 br.1
  Ljubavni zanos, op.30 br.2
  Vjerujem dragi, op.30 br.3
  San o sreći, op.30 br.4

  Josip Hatze (tekst Milan Begović)
  Serenada
  Suzi

  Jakov Gotovac – Izbor iz ciklusa "Djevojačke pjesme" (tekst narodne lirike)
  Dođi, op.8 br.1
  Nisam znala, op.8 br.4
  Sjaj mjeseče, op.8 br.3

  Ivo Parać – izbor iz ciklusa "Musiche pascaglione"
  Orfano (Siroče)
  Speranza e memorie (Nade i uspomene) 

  Boris Papandopulo – Izbor iz ciklusa "Varoške pjesme iz Splita i Kaštela"
  Marjane, Marjane
  Marijeta, šaketina
  Lipi li je misec