Barokni dragulj u riječkom teatru

Hnk Ivana pl. Zajca, Claudio Monteverdi, Vespro della Beata Vergine, Zbor HRT-a, Ansambl Cocncerto dei Venti, dir. Tomislav Fačini

• Kao inicijaciju vremenu Došašća/Adventa HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci priredio je svojoj publici jedinstveni glazbeni doživljaj – izvedbu monumentalne Vespro della Beata Vergine Claudija Monteverdija. Nastupio je Zbor HRT-a pod vodstvom svog šefa-dirigenta Tomislava Fačinija, instrumentalni dio povjeren je ansamblu Concerto dei Venti. Koncert je naslovljen Monteverdi u Verdijevoj (riječki HNK smješten je u Verdijevoj ulici). Zanimljiva je to paralela između Claudija Monteverdija koji stoji na samom polazištu operne umjetnosti i Giuseppea Verdija – najvećeg majstora iste. Dakako, tu su i druge poveznice između dvojice majstora: nacionalnost – rođeni su u Italiji, kolijevci opere, iznimna nadarenost itd. Jasno je da u koncertu o kojem pišemo ima u svojoj biti mnogo aluzija na operu, pa smo slobodni dodati još jednu – koncert se dogodio u tjednu u kojem se navršilo 100 godina od rođenja Marije Callas (rođ. 2. prosinca 1923.), pjevačice koja je zauvijek promijenila pristup operi i imidž opernih umjetnika u svijetu.

  Vespro della Beata Vergine iliti Večernje Blažene Djevice nastale su kao plod slobodnog vremena Claudija Monteverdija, a objavljene su 1610. godine, ubrzo nakon objave, kako stoji u knjižici, Monteverdi se otisnuo u Rim kako bi ispitao mogućnost zaposlenja na papinskom dvoru. Večernja se sastoji od 13 stavaka (psalama, himana, moteta i concerata) koji se nižu u pravilnom liturgijskom slijedu u trajanju od oko sat i pol. Riječ je o rijetko izvođenom glazbenom djelu koje je u posljednje vrijeme najviše popularizirao slavni engleski dirigent John Eliot Gardiner (1943.), ponajprije kroz audio i video snimke djela. Na internetskom servisu YouTube može se pronaći audiovizualna snimka pod njegovim vodstvom iz  Kraljevske kapele u sklopu Versaillesa, s posebno montiranim zvukom kako bi se dočarala jedinstvena akustika koja vlada unutar zidina slavnoga dvorca. Gardiner je nakon smrti Nikolausa Harnoncourta (1929–2016) možda i najveći živući autoritet za ranu glazbu, doduše omražen nakon što je prošloga ljeta zbog izlaska s pozornice na krivoj strani ošamario pjevača prilikom jedne od izvedbi Berliozovih Trojanaca.

  

  Maestro Tomislav Fačini predvodio je Zbor HRT-a i ansambl Concerto dei Venti u izvedbi ovog monumentalnog djela s teleološkog polazišta. Monteverdi je u Večernjoj kompilirao crkvene i svjetovne skladbe kao pretpostavku interpretacijske slobode, Fačini je upravo to izvedbom dočarao. Radi se o ansamblima koje ovaj maestro (široj publici poznat kao član žirija u HRT-ovom showu Maestro, gdje je uz pokojnog maestra Vladimira Kranjčevića i koncertnu majstoricu Mirjam Pustički Kunjko bio član žirija) poznaje u dušu, pa je sve za to vrijeme suvremene Monteverdijeve postupke zvukom donio suvereno u život.  Jedinstvena polifona cjelina zvučala je jako dobro s uvježbanim zborom, koji je bez problema, punim pjevom odgovarao na zahtjevne partiturne sklopove. Nastupili su i brojni solisti – članovi zbora, a najviše nas se dojmio nastup sopranistice Monike Cerovčec i tenora Tomislava Jukića. Prvi stavak, glazbena invokacija I. Deus in adiuvandum nagovijestila je odličnu izvedbu koja je odisala baroknom prštavošću i eliptičnim zapusima koralnog tona s pozornice. S odmakom od nekoliko dana shvaćamo da genijalnost Monteverdijevog, po vlastitom priznanju, dokoličarskog remek-djela leži u činjenici da je u glazbenom i širem kontekstualnom smislu postigao savršeni balans između crkvenog (duhovnog) i svjetovnog diskursa, prihvatljivog i u 17. stoljeću.

  

  Ansambl Concerto dei Venti osnovan je 2019. godine za snimanje djela Thomasa Cecchinija sa Zborom HRT-a i Tomislavom Fačinijem. Glazbeni je to korpus koji njeguje autentični barokni zvuk s pripadajućim instrumentarijem (korneti, barokni tromboni, bassagamba, lirone, teorba, itd.), a poveznica svih članova činjenica je da su se školovali na Visokoj umjetničkoj školi u Bremenu. Rezultat izvedbe bio je odlična podrška solistima i zboru izborom fluidnih tempa i čvrste odanosti baroknoj harmonijskoj formi, sukladno partituri. Fačini se odlično snašao i u dinamičkom transponiranju, a svakako je uzorno bilo balansiranje između vokalnih i instrumentalnih dionica u zajedničkim nastupima orkestra i zbora. Nismo ostali uskraćeni niti za neovisne instrumentalne fragmente, kao ni za a capella nastupe – sve je bilo ujednačeno te je rezultiralo koherentnom cjelinom bez fonske disperzije. Zajc je blagoslovio i zvuk orgulja za kojima je bio Pavao Mašić. Dirigent Tomislav Fačini doista je istesao umijeće koralnog i ranoglazbenog izričaja. Čestitamo!

  Barokni dragulj koji je posjetio riječki teatar nije naišao na pravi odjek, jer je kazalište bilo poluprazno. Šteta. 

  

  Na kraju, ovom posebnom doživljaju može se pripisati prostorni nedostatak. Naime, Vespro della Beata Vergine primarno je liturgijskog karaktera pa je izvedba primjerenija sakralnim prostorima gdje vladaju drugačiji akustički uvjeti. Zasigurno bi u takvim okolnostima doživljaj bio kudikamo bolji i intenzivniji od kazališne dvorane. Neovisno o tome, izvedba Monteverdijeve Večernje vrijedan je kulturni događaj u Rijeci.

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2023.

Piše: