Jedinstvena umjetnička osobnost i nepatvorena iskrenost muziciranja

In memoriam: Pavica Gvozdić (Srijemska Mitrovica, 29. lipnja 1937. - 9. prosinca 2023.), pijanistica i klavirska pedagoginja

• Ugledna hrvatska pijanistica i pedagoginja Pavica Gvozdić (1937 – 2023) preminula je nedavno (9. prosinca) u Tuheljskim toplicama u 87. godini života. Uz Vladimira Krpana i Sretnu Meštrović bila je posljednji izdanak zagrebačke pijanističke škole legendarnog profesora Svetislava Stančića. Usavršavala se u klasi Magde Tagliaferro u Parizu, održala mnogo koncerata kao solistica i uz orkestar te je osvojila mnogo nagrada u zemlji i svijetu, uključujući i naslov magistrice glazbe. Imala je velik repertoar – od skladatelja Baroka do 20. stoljeća, a posebno su bile cijenjene njezine interpretacije Johanna Sebastiana Bacha, Ludwiga van Beethovena, Frederica Chopina, Roberta Schumanna, Franza Liszta, Johanessa Brahmsa, Claudea Debussyja, Sergeja Prokofjeva i Bele Bartoka te hrvatskih skladatelja poput Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Davorina Kempfa i Stanka Horvata, koji joj je posvetio nekoliko djela. Snimila je i nosač zvuka Četiri desetljeća hrvatske glasovirske glazbe u izdanju Croatia Recordsa 1995.

  Od 1975. Pavica Gvozdić je bila profesorica, a od 2008. profesor emeritus na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje je odgojila nekoliko generacija uspješnih pijanista. Ruska enciklopedija uvrstila ju je  među najveće pijaniste 20. stoljeća. Od impresivne karijere oprostila se 28. travnja 2019. cjelovečernjim koncertom u rasprodanom HGZ-u. Nezaboravna umjetnica dobila je brojne nagrade, a ističu se Nagrada Milka Trnina, Vladimir Nazor, Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski, Marul, Orlando te Porin za životno djelo. Njezin odlazak dogodio se uoči proslave pet desetljeća Koncertne dvorane Lisinski, na čijem je otvaranju  sudjelovala uz Ružu Pospiš Baldani i Milana Horvata. Ovom prigodom trebalo joj je biti uručeno priznanje kao počasnoj članici Dvorane Lisinski, no to će se obaviti posthumno nakon nekoliko dana.

  

  Nastupi Pavice Gvozdić redovito su bili popraćeni superlativima s biranim riječima, kao što je to svojedobno napisala i Bosiljka Perić Kempf u jednom od svojih komentara u kojem stoji da je Pavica Gvozdić posjedovala jedinstvenu umjetničku osobnost. Svojim temperamentom, senzibilitetom i nepatvorenom iskrenošću muziciranja više od šezdeset godina oduševljavala je poštovatelje glazbene umjetnosti u domovini i inozemstvu. Izgradila je vlastiti pijanistički stil u kojem dominira intuitivnost  pristupa i osjećajno čitanje partiture, no nikad ne skrećući u krajnost samovoljnog tumačenja glazbe. Prirodnost pijanističkog pristupa Pavice Gvozdić pomogla joj je da sačuva svježinu u izvođenju, sposobnost uvijek ponovnog čuđenja pred ljepotom glazbe i radosti muziciranja, te jednostavne mudrosti dostupne samo iskrenom i senzibilnom umjetniku.

  Pavicu Gvozdić pamtit ćemo sa zahvalnošću, sjećajući se njezinih sjajnih nastupa i snimaka, te generacija umjetnika koje je odgojila, a koji preko njezinih nasljednika šire znanje i ljepotu glazbene umjetnosti.

  © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 31. prosinca 2023.

Piše: